Priredio: Abdullah Nasup
Uzvišeni Allah objavio je Svojim poslanicima nebeske knjige kao putokaz ljudima, a nekima od njih dao je posebne objave koje je nazvao suhufima.
Ibrahim i Musa, alejhimas-selam, dvojica su poslanika za koje se u Kur’anu spominje da im je Allah objavio suhufe.
Ibrahim, alejhis-selam, bio je čvrsti Allahov rob, hanif. A, riječ hanif, označava čvrsto vjerovanje u Allaha, riječju i djelom, i nepokolebljivo ispoljavanje tevhida.
Što se tiče Musaa, alejhis-selam, njega je Uzvišeni Allah odabrao od svih pripadnika Benu Israila i odlikovao objavom Tevrata i poruka koje je On nazvao suhufima.
Pa šta su ti suhufi?
Pojam suhufa
Riječ suhuf množina je riječi sahifa, a riječ sahifa u arapskom jeziku ima značenje: list, spis.
Govoreći o Musaovim i Ibrahimovim suhufima, učenjaci su naveli nekoliko važnih stvari koje nam pojašnjavaju šta su, zapravo, ti suhufi.
- Suhufi su posebna vrsta božanske objave i objavljeni su Musau i Ibrahimu, alejhimas-selam.
Ipak, iako kažemo da su suhufi posebna vrsta objave, valja imati u vidu da neki učenjaci smatraju da su suhufi isto što i kitabi – knjige.
Ono što se iz riječi učenjaka može shvatiti jest da je osnovni razlog zbog kojeg se suhufi ne smatraju kitabima taj što nisu sadržavali šerijatske propise, nego samo savjete, mudrosti i opomene. (El-Mevsuatul-fikhijja, 15/167)
- Ibrahimu su njegovi suhufi objavljeni prve ramazanske noći, kako se navodi u nekim hadisima.
Tako Sa’leba ibn Eska, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ibrahimovi suhufi objavljeni su prve noći ramazana; Tevrat je objavljen nakon šestog dana ramazana; Indžil nakon trinaestog, a Kur’an nakon dvadeset četvrtog dana ramazana. (Hadis bilježi Ahmed u Musnedu, 4/107, a Albani ga je ocijenio hasenom u djelu Es-Silsiletus-sahiha, br. 1575. Bejheki prenosi da je Hulejmi ukazao na to da riječi: “a Kur’an nakon dvadeset četvrtog dana ramazana”, znači da je objavljen dvadeset pete noći ramazana.)
- Salih Alu Šejh, u djelu Ittihafs-sail mi ba fit-Tahavijjeti min mesail, ukazuje na to da se islamski učenjaci razilaze u pogledu toga jesu li Musaovi suhufi posebna objava ili se, ustvari, pod tim pojmom misli na Tevrat, preferirajući mišljenje da su suhufi posebna objava, mimo Tevrata.
- Suhufi su objave kratkog sadržaja.
Učenjaci koji smatraju da suhufi nisu isto što i kitabi, nego da su posebna vrsta objave, navode i to da je sadržaj suhufa kratak, što je razumljivo samo po sebi, uzme li se u obzir jezičko značenje ove riječi. Prema nekim učenjacima, Ibrahimovih suhufa bilo je trideset, dok neki navode da ih je bilo svega deset. Za Musaove suhufe neki su učenjaci kazali da ih je bilo deset.
Zanimljivo je da su neki raniji učenjaci, govoreći o broju Allahovih objava, kazali da je Allah Svojim poslanicima objavio četiri knjige i stotinu suhufa, pri čemu su iznijeli stav da je Šitu objavljeno šezdeset suhufa, Ibrahimu trideset i Musau deset.
U kojim se ajetima u Kur’anu spominju suhufi Ibrahima i Musaa
U Kur’anu se na nekoliko mjesta spominju indirektno, kao u ajetima:
“Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.’” (El-Bekara, 136)
“Reci: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo.’” (Alu Imran, 84)
U suri En-Nedžm i El-A’la spominju se direktno. Tako Uzvišeni Allah u suri En-Nedžm spominje suhufe Musaa i Ibrahima u sljedećem kontekstu: “Zar on nije obaviješten o onome šta se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao – da nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi, i da će se trud njegov, sigurno, iskazati, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti, i da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti, i da On na smijeh i na plač navodi, i da On usmrćuje i oživljava i da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci; i da će ih On ponovo oživiti, i da On daje bogatstvo i moć da stječu, i da je On Sirijusa Gospodar, i da je On drevni narod Ad uništio, i Semud, i da nikog nije poštedio, i još prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio; i prevrnuta naselja On je prevrnuo, i snašlo ih je ono što ih je snašlo.” (En-Nedžm, 36–54)
U suri El-A’la spomenuti su na sljedeći način: “Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi! Ali, vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je. Ovo, doista, ima u listovima davnašnjim, listovima Ibrahimovim i Musaovim.” (El-A’la, 14–19)
Primjećujemo da su suhufi Ibrahima i Musaa, alejhimas-selam, jasno spomenuti na dva mjesta u Kur’anu, i spomenuti su zajedno u jednom kontekstu.
Sadržaj suhufa Ibrahima i Musaa
Nezaobilazna tema, kada govorimo o suhufima Musaa i Ibrahima, jeste sadržaj ovih suhufa, stoga ćemo u nastavku pojasniti ovo pitanje.
S obzirom na to da su suhufi Allahov govor i ubrajaju se u Njegove objave, logičan je zaključak da su sadržavali teme kakve se nalaze i u drugim Allahovim objavama, kao što su: tevhid, obećanje nagrade, prijetnja kaznom, savjetovanje da se ljudi ne odaju dunjaluku, da se pripremaju za onaj svijet, da se klanjaju svome Gospodaru i sl. Na to jasno ukazuje i kontekst kur’anskih ajeta u kojima su spomenuti suhufi, što primjećuje i veliki islamski učenjak i mufesir Emin el-Šenkiti, koji u tumačenju riječi: “I ono što je objavljeno Ibrahimu”, kaže: “Uzvišeni Allah ovdje nije razjasnio ono što je objavljeno Ibrahimu, ali je u suri El-A’la jasno dao do znanja da su to bili suhufi, i da je dio sadržaja tih suhufa bilo i to da ‘vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je’. Što je potvrđeno Njegovim rječima: ‘Ovo, doista, ima u listovima davnašnjim, listovima Ibrahimovim i Musaovim’.” (Advaul-bejan, 1/45)
U enciklopediji fikha El-Mevsuatul-fikhijja, 15/167, navodi se da su Ibrahimovi, alejhis-selam, suhufi sadržavali savjete i poučne izreke i da nisu sadržavali šerijatske propise te, stoga, nemaju propis objavljenih knjiga koje su sadržavale šerijatske propise.
Ipak, šejh Ibn Usejmin (Likaul-babil-meftuh, susret br. 176) smatrao je da su suhufi Ibrahima, alejhis-selam, pored savjeta i opomena, sadržavali i propise.
U nekim daif hadisima i nekim predajama od tabiina navode se i tekstovi za koje se tvrdi da su bili sadržani u suhufima Ibrahima, alejhis-selam. Ovi tekstovi ukazuju na to da su glavna tema Ibrahimovih suhufa mudrosti i pouke, a najvjerovatnije je da su preuzeti iz knjiga Benu Israila.
Davud ibn Hilal al-Nusabi kaže: “U suhufima Ibrahima, alejhis-selam, zapisano je: ‘O svijete ovozemaljski, tako si beznačajan čestitima za koje si se ukrasio. U njihova srca Ja sam ulio mržnju i prezir prema tebi. Onog dana kad sam stvorio stvorenja, odredio sam da ti nećeš dugo trajati nikome niti će tebi iko dugo trajati, makar onaj koji te voli škrtario i uskraćivao. Blago onima čija srca pokazuju da žele Moje zadovoljstvo i čija svijest pokazuje da su iskreni i postojani. Blago njima! Kada mi dođu iz svojih kabura, nagradit ću ih svjetlom koje će ispred njih ići, a meleci će ih okruživati, i hodit će dok ih ne dovedem do onog čemu su se nadali od Moje milosti.’” (Ibn Ebu Dun’ja, Ez-Zuhd, br. 200)
Izvori:
Islamqa/info
Salih Alu Šejh, Ittihafs-sail mi ba fit-Tahavijjeti min mesail.