- Od Muavije b. Hakema es-Sulemija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Klanjao sam za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada neki čovjek kihnu te mu ja rekoh: ‘Allah ti se smilovao!’, a ljudi me prostrijeliše pogledima. ‘Teško meni, zašto me tako gledate!?’, rekoh im ja. Na to oni počeše da udaraju rukama po svojim bedrima, pa kad vidjeh da me ušutkuju, ušutio sam. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem – draži mi je i od oca i od majke, završio namaz – a nikada, ni prije ni poslije njega, nisam vidio boljeg učitelja – Allaha mi, niti se namrgodio na mene, niti me udario, niti me izgrdio – samo je rekao: ‘U namazu nije dopušteno ništa govoriti. Namaz je samo slavljenje i veličanje Allaha, i učenje Kur’ana’, ili je rekao nešto slično tome. Ja mu tada rekoh: ‘Allahov Poslaniče, nedavno sam napustio paganstvo i prihvatio islam kojim nas je Allah počastio. Uistinu, među nama ima i onih koji još uvijek odlaze vračarima?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ti im nemoj odlaziti.’ Ja opet rekoh: ‘Među nama ima i onih koji su sujevjerni?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet reče: ‘To je osjećaj koji ovlada njihovim prsima, ali neka ih on nikako ne odvrati od onoga što su namjeravali učiniti.’” Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 537.
Ovaj je hadis kod islamskih učenjaka poznat i kao “hadis o robinji”[1], koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Gdje je Allah?”, a ona je rekla: “Na nebu.” Neki manje inteligentni ljudi prigovorili su ovom hadisu osporavajući njegovu vjerodostojnost. Sve njihove prigovore i zamjerke koje su izrekli na račun ovog hadisa pobio sam i razotkrio u knjizi koju sam nazvao: “Gdje je Allah? – odbijanje prigovora upućenih na račun hadisa o robinji”.
Manje poznata značenja
koji su sujevjerni – zloslutni i koji vjeruju da neka obična i svakodnevna dešavanja predstavljaju dobre ili loše predznake.
Propisi, pouke i poruke
– U namazu je po potrebi dozvoljeno učiniti neke manje pokrete i to ne kvari namaz[2]. Isto tako, ovaj hadis upućuje na zaključak da tri pokreta u namazu ne kvare namaz, kako to smatraju neki učenjaci.
– Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, krasio je besprijekorni moral, što mu svjedoči i Uzvišeni Allah u Kur’anu.[3]
– Hadis ukazuje na blagost i lijepo ponašanje koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao u načinu ophođenja prema ovom ashabu koji nije poznavao propise, te na njegovu samilost i brigu za svoj ummet. Stoga su i muslimani obavezni da u sličnim situacijama postupaju na identičan način, tj. da pokažu samilost i razumijevanje za osobu koja je neuka i koja ne poznaje propise vjere, sve s ciljem da joj se na najljepši način prezentira istina.
– Kategorički je zabranjeno pričati u namazu, bez obzira da li se za tim ukazala potreba ili ne, pa čak i onda kada bi se taj govor ticao samog namaza i eventualne koristi vezane za njega.
– Ukoliko radi neke potrebe u namazu progovori čovjek koji ne poznaje propis zabrane govora u toku namaza, njegov namaz nije pokvaren, ali pod uvjetom da nije puno pričao.
– U toku namaza zabranjeno je uputiti dovu za onoga ko kihne. Riječi “jerhamukellah”, koje je inače lijepo reći onome ko kihne, ne spadaju u riječi koje je dozvoljeno izgovarati u namazu, već one spadaju u obični, ljudski govor. Dakle, kada bi neko poznavao ovaj propis o zabrani nazdravljanja u namazu i potpuno svjesno i namjerno izgovorio ove riječi dok klanja, njegov bi namaz bio pokvaren.
– Strogo je zabranjeno obilaziti vračare jer oni pričaju o onome što spada u gajb, tj. o onome što je skriveno od ljudi i što ne poznaje niko osim Uzvišenog Allaha. Ponekad se desi da pogode nešto o čemu ustvari nemaju nikakvo znanje, pa to bude povod da onaj ko im dolazi upadne u iskušenje i postane ubijeđen da oni poznaju stvari gajba, što ga direktno odvodi u nevjerstvo. Zato, kada je riječ o odlasku vračarima i gatarima, islamski su učenjaci zauzeli jednoglasan stav, te su to konsenzusom strogo zabranili. Onaj ko posjeti vračara ili gatara, takvom se namaz neće primati četrdeset dana, a onaj ko ih nešto upita pa povjeruje u ono što su mu odgovorili, takav je uznevjerovao u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu se jasno govori u mnogim Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisima.
– Sujevjerje i zloslutnja nikako ne smiju spriječiti muslimana da učini djelo koje je naumio i planirao učiniti.
- Od Irbada b. Sarije, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao nam je govor od kojeg su srca zatreperila, a oči zasuzile…” Cijeli hadis prethodno smo naveli u poglavlju o naredbi ustrajnosti u prakticiranju sunneta i njegovih adaba, gdje smo spomenuli da je imam Tirmizi za ovaj hadis rekao da je hasen-sahih.
Ovaj je hadis naveden i pojašnjen pod brojem 157, u šesnaestom poglavlju, “Ustrajnost u prakticiranju sunneta”.
________________
[1] U nastavku ovog hadisa dalje se kazuje da je spomenuti ashab Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Imao sam robinju koja mi je čuvala stado podno Uhuda. Jednoga dana posjetio sam je i saznao da je vuk uzeo jednu ovcu iz stada. Tada sam se ja, čovjek kao i svi Ademovi sinovi, ražalostio zbog toga, pa sam je ošamario, nakon čega sam otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji me je zbog toga ukorio. Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, hoću li je osloboditi?’, a on reče: ‘Dovedi je!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita je: ‘Gdje je Allah?’ ‘Na nebu’, odgovori ona. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim upita: ‘A ko sam ja?’ Ona odgovori: ‘Ti si Allahov poslanik.’ Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Oslobodi je, ona je vjernica.’” Zbog ovog događaja, citirani hadis poznat je među učenjacima kao hadis o robinji. (op. prev.)
[2] Jer su prisutni udarali rukama po natkoljenicama želeći ušutkati ovog ashaba, tj. činili su pokrete koji nisu sastavni dio namaza. (op. prev.)
[3] Govoreći o moralu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah rekao je: “…jer ti si, zaista najljepše ćudi.” (El-Kalem, 4) (op. prev.)
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović