Priredio: Amir Durmić
Treba se diviti ljudima koji kao oružje koriste pamet i inteligenciju, a ne galamu i grube riječi. Njihov “smrtonosni udarac” kojim dotuku i najljuće neprijatelje, jeste šutnja, a ne galama. Zato, kada razgovaraš s ljudima, slobodno uzdiži svoje riječi, ali ne podiži svoj glas, jer znaj da kiša tiho pada, ali je baš ona ta koja bilju pomaže da raste, dok mu grmljavina ne donosi nikakvu korist. Nisi obavezan da sve ljude učiniš sretnim i zadovoljnim, ali si obavezan da nikoga od njih ne uznemiriš. Znaj da je opraštanje drugima najveći pokazatelj tvoje snage, a ne slabosti. Nikada sebi nemoj dopustiti da se miješaš u ljudske namjere i da preispituješ njihove nijjete jer niko, osim Uzvišenog i Sveznajućeg Allaha, ne zna šta se nalazi u ljudskim srcima.
Šta god posjedovao od ovosvjetskog bogatstva, budi svjestan da ćeš ovaj svijet napustiti bez ičega, baš onakav kakav si na njega i došao. Trudi se sve što činiš, činiš s ljubavlju, a ako ne možeš svakoga voljeti, moraš, u granicama koje je postavio Svevišnji Stvoritelj, svakoga poštovati. Baš kao što tvoje noge ostavljaju tragove na zemlji po kojoj hodiš, isto tako i tvoj jezik ostavlja tragove na srcima onih s kojima razgovaraš. Blago li se onome ko dobro pazi da nikoga ne uvrijedi, da nikoga ne ogovori, da nikome ne nanese nepravdu, i da se ne smatra boljim od drugih, jer svi ćemo, bez ikakve sumnje, s ovog svijeta otputovati a iza nas će trag, blistav ili blatnjav, sigurno ostati.
Kroz život ovaj tiho koračaj,
šutnja nek bude tvoj najjači krik.
Rabba veličaj, ljudima praštaj
neka po tome svi pamte tvoj lik.