Priredio: mr. Osman Smajlović
Opasnost i štetanost grijeha je velika i rušilačka. Grijesi osobi mogu uništiti njen dunjaluk i ahiret. Ne gledaj u neznatnost grijeha, već u uzvišenost, gordost i svemoć Onoga kome činiš grijeh.
Enes b. Malik, Allah bio sa njim zadovoljan, savjetovao je tabiine, najbolju generaciju nakon najbolje generacije ljudi, drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Govorio im je: “Vi radite djela koja su u vašim očima tanja od dlake, a mi smo ih, zaista, za života Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, ubrajali u mubikat!” Ebu-Abdullah el-Buhari) kaže: “Pod mubikat on (Enes) podrazumijeva pogubne (upropaštavajuće) grijehe.” (Buhari)
Abdullah b. Mesud, Allah bio sa njim zadovoljan, pojasnio je poimanje mu’mina i grešnika grijeha: “Zaista vjernik vidi svoje grijehe kao da sjedi ispod brda bojeći se da će ono pasti na njega, dok grešnik, zaista, vidi svoje grijehe kao muhu koja preleti preko njegova nosa, pa uradi ovako’ – Ibn-Šihab (jedan od prenosioca hadisa), pokazujući to, mahnuo je svojom rukom iznad nosa… ” (Buhari)
Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, bilježi sljedeći događaj: “U godini (278 hidžretskoj) umro je Abdeh b. Abdurrahim, Allah ga udaljio od svakog dobra. Spomenuo je Ibnl-Dževzi da je se ovaj nesrećnik mnogo borio na Allahovom putu na bizantijskim područijima. U jednoj od bitaka, dok su muslimani opsjedali jedan od bizantijskih gradova, vidio je bizantijku kršćanku u tvrđavi, koja mu je se svidjela. Pisao joj je: “Kako da dospijem do tebe?” Odgovorila mu je: “Ako se pokrstiš i dođeš do mene.” Odazvao je se njenom pozivu. Muslimani su ga ubrzo vidjeli kod nje. To im je teško palo i obuzela ih je velika briga i tuga. Nakon toga događaja naišli su muslimani pored njega, a on je bio kod pomenute kršćanke, bizantijke u pomenutoj tvrđavi. Rekli su mu: “O taj i taj! Šta je bilo sa tvojim Kur’anom, znanjem, postom, džihadom i namazom?” Odgovorio im je: “Znajte da sam zaboravio cijeli Kur’an osim jednog ajeta: “Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani. Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni! ” ( Hidžr, 2 -3) I stekao sam kod njih imetak i porod.” (El-Bidaje ve El-Nihaje)
Imam El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, bilježi sljedeći događaj: “Prenosi se da je u Egiptu bio jedan čovjek, koji je bio vezan za džamiju, učio ezan i redovno klanjao u džematu. Vidjeli su se na njemu tragovi pobožnosti. Jednoga dana popeo se na munaru, kako je to bio običaj, da prouči ezan. U blizini džamije živio je kršćanin, štićenik islamske države. Bacio je pogled na kuću i vidio kćerku vlasnika kuće. Očarala ga je i prekinuo je ezan. Sišao je sa munare i ušao u kuću kod nje. Rekla mu je: “Šta ti je?! Šta hoćeš?!” “Tebe” – odgovorio je. Pitala ga je: “Zašto”. “Pomutila si mi pamet i srce.” “Neću se odazvati tvojoj ružnoj nakani”, reče ona. Rekao joj je: “Oženit ću te!” “Ti si čovjek musliman, a ja kršćanka, moj me otac neće udati za tebe- reče.” Rekao joj je: “Pokrstit ću se!” “Ako to uradiš udat ću se za tebe”, odgovori ona. Pokrstio je se kako bi je oženio. Preselio je se kod nje. I u danu kada je se trebao oženiti, popeo je se na terasu, pao sa nje i umro. Tako da je ostao bez vjere i mlade.”
(Et-Tezkiretu bi ahvalil-mevta ve umuril-ehire)