Dok se u Njemačkoj rasplamsava žestoka diskusija zbog isporuka tenkova Saudijskoj Arabiji, druge zemlje, poput SAD ili Kine uveliko trguju sa Riadom. Posebno su unaprijeđeni odnosi sa Kinom.
Ko troši više nafte, Amerikanci ili Kinezi, to je pitanje o kojem eksperti imaju različito mišljenje. Ali ono, o čemu nema spora je da je Kina, pored SAD-a, jedan od najvećih kupaca saudijske nafte. Petinu potražnje za naftom Kina zadovoljava uvozom iz Saudijske Arabije. Stoga je ova zemlja najveći liferant takozvanog crnog zlata. I proteklih godina su unaprijeđeni ekonomski odnosi sa Kinom. Saudijci uvoze iz Kine, tekstil, hranu i industrijsku robu. U međuvremenu je u Saudijskoj Arabiji više uvezene robe na kojoj piše “Made in China” nego one koja je proizvedena u SAD-u. Trgovinski volumen iznosi 40 milijardi dolara godišnje.
Zanimljivo je i da saudijski studenti sve više dolaze u Kinu na studij. Kinu posjećuju i super-bogati šeici, koji inače odlaze u šoping u Njujork, Pariz ili London. Često znaju kupiti i namještaj u Kini. Kao i mnogim afričkim zemljama i Riadu potpuno odgovara što se Kina ne miješa u unutrašnje poslove drugih zemalja, ne uslovljava saradnju političkim ustupcima, niti pita za stanje ljudskih prava. Kinezi ne postavljaju pitanja, kakva ni sami ne žele da čuju. Saudijci su osim toga zadovoljni što poslovima sa Kinom opada njihova zavisnost od američkog tržišta.
Osigurati izvore energije
Za Kinu je opet važno da osigura izvore energije, s obzirom na njene rastuće potrebe ali i tržišta na Bliskom i Srednjem Istoku. Analitičari navode da je 90 kineskih firmi aktivno u Saudijskoj Arabiji, među kojima mnoge građevinske firme. 20.000 Kineza zarađuju plate u Perzijskom zalivu.
Nedavno je velike natpise u štampi izazvala gradnja željezničke pruge između svetih gradova Meke i Medine u vrijednosti od 1,8 milijardi dolara. Ugovor za saudijsko-kineski konzorciji potpisan je u prisustvu kineskog predsjednika Hu Jintaoa i saudijskog kralja Abdulaha 2009. On je ocijenjen i kao prvi zajednički projekat na nivou vlada. No, uskoro je došlo do spora. Saudijci su dozvoljavali samo muslimanskim radnicima da uđu u Meku, potom su izbili problemi oko zemljišta ali i budžeta kojeg se nisu pridržavali. Konačno je došlo i do nečega što je u Saudijskog Arabiji prava rijetkost, protesta radnika. Na kraju je kineska firma, zbog gubitaka, zaprijetila tužbom.
I na drugim područjima saradnja Pekinga i Riada doseže svoje granice. SAD su najvažniji izvoznik oružja u Saudijsku Arabiju. U tom pogledu Kina još dugo ne može konkurisati Amerikancima. Peking nema nikakvih planova o davanju sigurnosnih garancija Saudijskoj Arabiji. SAD imaju vojne baze u regionu, jednu čak i na tlu Saudijske Arabije.
(DW)