Priredio: mr. Osman Smajlović
Uzvišeni Allah rekao je: “I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili. Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi. Kome Allah ukaže na Pravi put – biće na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi – taj će izgubljen biti.”( El-E’araf, 175- 178)
Predhodni ajeti govore o učenom čovjeku koji je preferirao dunjaluk i njegovo prolazno uživanje nad Allahom i ahiretom. I kao takav, u neprekidnoj žudnji (dahćanju) za dunjalukom i strašću, upoređen je sa psom koji uvijek dahće.
Svemogući Allah naveo je primjer čovjeka kojem je dao znanje, dokaze i znamenje, a on je to sve bacio iza svojih leđa i udaljio se od Istine. Odbacio je znanje kao što se odbaci odjeća i na taj način je izašao iz neosvojive tvrđave. Prokleti šejtan ovladao je s njim, učinivši ga svojim sljedbenikom. Pokoravao mu se u njegovim naredbama, čineći na taj način svome Gospodaru nepokornost i grijeh i kao takav je propao.
I da je u njemu bilo ikakvog dobra, Allah bi ga ponovo uputio i podigao njegov ugled na dunjaluku i ahiretu. Međutim, on je preferirao prolazno dunjalučko uživanje i strast nad ahiretom, slijedio je svoju strast, odbio biti pokoran Allahu i činio grijehe i sve je to rezultiralo njegovim odbacivanjem.
Njegov primjer u njegovoj silnoj želji za dunjalukom, potpunom vezivanju za njega i slijeđenje strasti je poput psa koji dahće u svakoj situaciji.
Sva živa bića kada dahću, dahću od umora ili žeđi, osim psa, jer on dahće kad je umoran i odmaran, bolestan i zdrav, napojen vodom i žedan. Isto tako je upoređen i učenjak u ajetu sa psom. Silna želja i erupcija strasti u njegovom srcu prouzrokuju mu neprekidnu žudnju za onim što je loše. I kada se opomene i kada mu se uputi savjet, njegova žudnja ne prestaje, a isto tako, ako se ostavi i ne bude opomenut, on i dalje žudi.