Čovjeka na njegovom životnom putu pogađaju različite nevolje i nedaće, i često mu je potrebna pomoć od društva i sredine u kojoj živi. Ovu priliku upravo ti trebaš da iskoristiš. Trebaš da budeš iskreni pomagač svoga brata, pomagač koji nastoji riješiti i upotpuniti njegove potrebe, olakšati nevolje i uputiti mu topli savjet ako za to ima potrebu. Ti ustvari tim postupkom, čineći mu uslugu i pomažući ga u njegovoj potrebi, obožavaš Allaha, dž.š. U slučaju da nisi u stanju svome bratu pružiti pomoć, možeš mu ako ništa uputiti lijepu riječ, kojom ćeš povratiti njegov optimizam, umanjiti njegov strah i pomoći ga u podnošenju iskušenja.
Obavljanje i ispunjavanje potreba muslimana može biti ulaganjem svoga imetka, časti, svoga vremena itd. Nekada je potrebno uložiti jednu, a nekada više stvari.
Čovjek kojem je Allah, dž.š., dao imetak ili ugled i učinio ga neovisnim o drugima, treba da se zahvali svome Gospodaru na tim blagodatima. On je obavezan obavljati i ispunjavati potrebe muslimana jer na blagodat koju mu je dao Allah, dž.š., treba dati zekat te ispuniti svoje obaveze prema njoj.
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku koji krene da ispuni potrebu svoga brata muslimana, to mu je bolje nego da je deset godina proveo u itikafu. A onaj ko bude u itikafu jedan dan, želeći time Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, Allah, dž.š., će postaviti između njega i Vatre tri doline, a svaka dolina je veća nego razdaljina između istoka i zapada.” Hadis bilježi Taberani u el-Mu’džem el-Ewsat (7326), Bejheki u Šu’abu-l-Iman (3679), el-Hatib el-Bagdadij u svom Tarihu (5/206) a šejh Albanij kaže da je hadis daif – Silsiletu-d-daifa (5345).
U drugom hadisu koji prenosi Omer, r.a., Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Musliman je brat muslimanu, ne nanosi mu nepravdu niti ga predaje neprijatelju; ko pomogne bratu u nevolji, Allah će mu pomoći u nevolji, ko otkloni nedaću muslimana, Allah, dž.š., otklonit će mu nedaću na Sudnjem danu, a ko sakrije sramotu muslimana, Allah, dž.š., sakrit će njegovu sramotu na Sudnjem danu.” Muttefekun alejhi.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Skrbnik udovice i siromaha (miskina) je kao mudžahid na Allahovom putu”, i misli da je rekao: “…kao onaj koji bez prestanka klanja i bez prestanka posti”. Muttefekun alejhi.
Ispunjavanje potreba brata muslimana nekada može biti iznošenjem svog mišljenja, savjeta i iskrenog nasihata. Danas je mnogo onih koji se svakodnevno susreću sa različitim vidovima životnih problema, ali zbog svoga neiskustva ili opterećenosti dotičnim problemom ne mogu sami doći do željenog rješenja. Nisu u stanju sami sebi osvijetliti put iako možda znaju gdje je izvor svjetlosti. U ovakvoj situaciji topla riječ i lijep savjet mogu riješiti ”milion” tjeskoba.
Nekome je u tom momentu bitno spomenuti vrijednost i obavezu strpljenja na iskušenjima i da to za njega bude vid olakšanja.
Pomaganje nemoćnih muslimana, a i drugih ljudi, općenito je u ovom vremenu postala nužna potreba i stroga obaveza vjernika.
Ukazujući na važnost pomaganja ljudi, ispunjavanja njihovih potreba i iznalaženja rješenja za krize u kojima su se našli, Hasen el-Basri, Allah mu se smilovao, kaže: “Da ispunim potrebu svoga brata muslimana draže mi je nego da klanjam 1.000 rekata, i da ispunim potrebu brata muslimana draže mi je nego da budem u itikafu dva mjeseca.”
Ibn Abbas, r.a., imao je običaj reći: “Da izdržavam jednu muslimansku porodicu mjesec dana, ili sedmicu, ili onoliko koliko Allah, dž.š., hoće, draže mi je nego da obavim hadždž. A da poklonim tanjir hrane u vrijednosti jednog dirhema svome bratu muslimanu draže mi je nego da udijelim jedan dinar na Allahovom putu (u džihadu).”