Oslanjanje na Allaha dž.š., predavanje Njemu, i vezanost srca za Njega – je glavni faktor i sebeb ostvarivanja svih naših želja i potreba, te otklanjanja svih neugodnosti i zla od kojeg strepimo. Putem tevekkula – iskrenog oslanjanja na Allaha dž.š., se ispunjavaju potrebe, i što su više značenja tevekkula ostvarena u našim srcima – utoliko su i više ostvarene naše želje, nadanja i potrebe. Na ovom stepenu vjere su bivali Allahovi poslanici, a najljepši primjer nam je poslanik Ibrahim a.s., onda kada je bio katapultiran i bačen u veliku vatru, kada mu dolazi melek Džibril, i pita ga: „Jesi li u potrebi za nečim? Ibrahim a.s., mu reče: Što se tiče tebe – nisam u potrebi za tobom, a što se tiče Allaha dž.š., On mi je dovoljan i divnog li Oslonca! – nakon čega vatra postade hladna i spasonosna za Ibrahima a.s.“. Poznato je da je melek Džibril a.s., sekundom mogao ugasiti ibrahimovu vatru ali srce ibrahimovo se nije vezalo za stvorenja niti za ostvarenje dobra niti za odagnavanje štete i zla!
Isti je slučaj bio i sa ashabima Muhammeda s.a.w.s., na dan Hamrail-Esed, u nedjelju izjutra, što nam Alah dž.š., navodi riječima: „One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili – čeka velika nagrada; & one kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!” & I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar. & To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! & Neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerstvo, oni nimalo neće Allahu nauditi; Allah ne želi da im da bilo kakvu nagradu na onome svijetu, i njih čeka patnja velika. & Oni koji su umjesto prave vjere nevjerovanje prihvatili neće Allahu nimalo nauditi; njih čeka patnja velika. & Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu; njih čeka sramna patnja.“ (Alu Imran, 172-178.)
Definicija Tevekkula
Ibn Redžeb, rahimehullahu te’ala, kaže: „Tevvekul je istinski oslonac srcem na Uzvišenog Allaha prilikom postizanja koristi i odagnavanja štete, na dunjaluku ili ahiretu.“ (Ibn Redžeb, Džami’ul-ulumi vel-hikemi, 409.)
El-Munavi, rahimehullahu te’ala, kaže: „Tevekkul je čvrsto pouzdanje u ono što se nalazi kod Allaha i okretanje od svega ono što se nalazi u rukama ljudi.“ (Et-Tevkif ‘ala muhimmatit-ta’rif, str. 217.)
Ez-Zubejdi, rahimehullahu te’ala, kaže: „Oslonac srca na Allaha uz istovremeno činjenje propisanih djela s potpunim ubjeđenjem da je Allah Onaj koji opskrbljuje, Stvoritelj, Onaj koji oživljava i usmrćuje, Onaj pored kojeg drugog istinskog boga nema, pored kojeg drugog Gospodara nema.“ (Ez-Zubejdi, Tadžul-‘arus.)
Ibn Usejmin, rahimehullahu te’ala, kaže: „Tevekkul je istinski oslonac na Allaha, subhanehu ve te’ala, u pribavljanju koristi i odagnavanju štete čineći razloge koje je propisao Allah.“ (Ibn Usejmin, El-Kavlul-mufid ‘ala Kitabit-tevhid, 1/575.)
Pravilno razumjevanja tevekkula
Kao najsvjetliji primjer pravilnog razumjevanja tevekkula, svakom muslimanu, navest ćemo Allahova Poslanika Muhammeda s.a.w.s., koji je u bitke išao sa oružjem u rukama, oklopom na sebi, sa kacigom na glavi, kada bi zauzimao najpovoljnije položaje za što bolji ishod bitke, dok je noći provodio u dovi Uzvišenom Allahu da mu bude pomagač i zaštitnik, a i svim ostalima koje je on predvodio.
Jedan od najjasnijih primjera ispravnog tevekkula je Hidžra Allahovog Poslanika s.a.v.s., u društvu sa Ebu Bekrom. Iz poznatog putovanja izvlačimo nekoliko jasnih i nedvosmislenih poruka:
– Poslanik s.a.v.s. nije krenuo na put sam, bez saputnika koji će mu pomoći ako to zatreba, bez umanjivanja Allahove nadmoći nad svime.
– Za put je sebi pripremio dovoljne količine hrane.
– Pri izlasku iz svoje kuće u postelji ostavlja Aliju r.a., koji je imao zadatak da tim ostajanjem u krevetu zavara i zadrži neprijatelja koji je namjeravao ubiti Muhammeda s.a.w.s..
– Za put se snabdio zdravom i snažnom jahalicom koja je mogla podnijeti veliki napor dalekog puta po vrelini sunca i pijeska, bez dovoljno hrane i vode.
– Za putovanje uzima vještog i snalažljivog vodiča koji je dobro poznavao sve staze, puteljke i bogaze kojima je bilo moguće kretati se i tako umaći goničima.
– Sklanja se u pećinu u pravcu Jemena kako bi zabacio trag goničima, ne čekajuci da mu budu za petama, iz koje put nastavlja prema Medini ali ne pravolinijski već cik-cak.
Tek nakon toliko priprema i uradenih stvari i uloženog truda izražava svoje oslanjanje na Allaha kada Ebu Bekru, koji je imao izuzetno jak iman i cvrsto uvjerenje i koji se uplašio goniča koji su došli pred pecinu u kojoj su se nalazili on i njegov prijatelj, govoreci, da je sa njima dvojicom Allah: „Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice – kad su njih dvojica bili u pecini, kad rece drugu svome:“Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama.” Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojacao ga vojskama koje niste vidjeli. I ucinio je rijec onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Rijec Allahova – ona je gornja. A Allah je Mocni, Mudri.“
Tevekkul – oslanjanje na Allaha dž.š., je ibadet istinskih i iskrenih vjernika, i naređen je i tražen od svih vjerovjesnika i poslanika, evlija’a i vjernika, kako Allah dž.š., kaže: „I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga, & koji te vidi kada ustaneš & da sa ostalima molitvu obaviš, & jer On, doista, sve čuje i sve zna.“ (el-Šu’ara, 217-220.)
Obaveza vjernicima je oslanjati se na Allaha dž.š.: „Reci: “Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!“ (Tevba, 51.)
Kada je u pitanju Tevekkul – treba obratiti pažnju na tri aspekta:
- Oslanjanje na Allaha dž.š., nije u suprotnosti sa radom, djelovanjem i poduzimanjem neophodnih koraka da bi se nešto u životu ostvarilo.
Enes b. Malik r.a., prenosi da je neki čovjek pitao Allahovog Poslanika s.a.w.s.: „Da li da svežem kamilu pa da se oslonim na Allaha dž.š., ili da je pustim pa da se oslonim na Allaha dž.š.? Poslanik s.a.w.s., mu reče: „Sveži je prvo, pa se zatim na Allaha dž.š., osloni!“ (Tirmizi)
Ibnu Abbas r.a., prenosi da su hadžije iz Jemena dolazile na hadždž bez ikakve poputnine i opskrbe, govoreći: Mi se na Allaha oslanjamo – pa kada bi došli u Mekku prosili bi od ljudi – što je bio povod objave ajeta: „Opskrbite se za puta, a najbolja opskrba vam je bogobojaznost!“
- Sebebi, neophodni faktori djelovanja, se poduzimaju bez obzira na to koliko oni jaki ili slabi bili, a primjer za ovo jeste Merjem majka Isa’a a.s., od koje se tražilo da prodrma stablino deblo, i ako je u porođajnim mukama, kako bi joj svježe hurme došle.
- I ako se tijelima našim oslanjamo na sebebe – materijalne faktore djelovanja, srcima svojim se samo na Allaha dž.š., oslanjamo, jer čvrsto vjerujemo i znamo da je On Sebeb svih sebeba, Uzrok svih uzroka.
Sehl el-Tesetturi rhm., kaže: „Ko dirne u rad i zarađivanje – dirnuo je u Sunnet Poslanika s.a.w.s., a ko dirne u Tevekkul – dirnuo je u iman!“
Selef o tevekkulu
Omer b. El-Hattab r.a., kaže: „Ne interesuje me kako ću osvanuti – na onome što volim ili na onome što ne volim, jer ja ne znam u čemu je hajr i dobro po mene – da li je u onome što volim ili je u onome što ne volim!“
Na drugom mjestu, halifa Omer r.a., kaže: „Između roba i njegove nafake stoji hidžab/zastor, pa ako bude zadovoljan nafaka će mu se sama ukazati i doći, a ako bude nezadovoljan pa strgne zastor – ništa više neće naći do onoliko koliko je njegova nafaka (s time što će se obrukati, op.prev.)!“
Upitan je Hasan el-Basri o tevekkulu, pa je rekao: „Zadovoljstvo Allahom.“
Ebu Hazim Seleme b. Dinar rhm., je rekao: „Dunjaluk se dijeli na dva dijela – dio koji je za mene i dio koji je za drugog a ne za mene. Dio dunjaluka koji je za mene – da sam ga tražio prije njegovog vakta ne bih ga dobio, a što se tiče dijela dunjaluka koji je tuđi – u prošlosti ga nisam dobio niti mu se nadam u budućnosti. U moju nafaku se niko ne može umješati, isto kako se ja ne mogu u tuđu nafaku umješati. Pa što da se nerviram u oba slučaja!?“
Jedne prilike ga upitaše: Šta je tvoj mal-imetak, pa reče: „Oslanjanje na Allaha dž.š., i potpuno nenadanje u ono što je u rukama ljudi!“
Druge prilike mu je rečeno: „Ti si, doista miskin – siromah!“ Rekao je: „Kako da budem miskin – siromah kada mome Gospodaru pripada sve što je na nebesima i na Zemlji i ono što je između njih.“
Također mu je jedne prilike rečeno: „O Ebu Hazime, vidiš li kako su cijene porasle?!“ Rekao je: „Uistinu, Onaj ko nas opskrbljuje kada je roba jeftina isti je Onaj koji nas opskrbljuje i kada roba poskupi.“
Muhammed b. Ka’ab rhm., je imao veliku imovinu u Medini, i jedne prilike zaradi dosta imetka, pa mu bi rečeno: Ostavi malo imetka za svoju djecu. Reče: Ne! Imetak štedim za sebe kod Allaha dž.š., a svojoj djeci u nasljedstvo ostavljam Allaha dž.š.!“
Ebu Kudame el-Remli rhm., kaže: „Neki čovjek prouči ajet: „Osloni se na Živog koji ne umire, slavi Ga zahvaljujući Mu se, a dosta je to što je On podrobno upoznat sa grijesima robova Svojih!“ (el-Furkan, 58.) – pa mi priđe Sulejman el-Havass rhm., i reče: O Ebu Kudame, nakon ovoga ajeta, čovjek se u svome životu ne treba oslanjati ni na koga mimo Allaha dž.š.! Poslušaj riječi: „Osloni se na Živoga koji ne umire!“ – obaviještava nas da On nije umro i da ne umire, a da sve mimo Njega umire, nakon čega ti naređuje da Mu robuješ i ibadetiš, riječima: „Slavi Ga zahvaljujući Mu!“ – nakon čega reče: „…a dosta je to što je On podrobno upoznat sa grijesima robova Svojih!“ – s čime nas obaviještava o tome da sve vidi i da je dobro upoznat sa svime. Sulejman reče: Ebu Kudame, tako mi Allaha, kada bi se čovjek istinski oslanjao na Allaha dž.š., i kada bi Mu iskren bio u ibadetu – država i ostali ljudi bi bili u potrebi za njime, pa kako da takav bude muhtač – siromašan i u potrebi, a u okrilju je Bogatog i Zahvalnog!“
Hatimu el-Esammu rhm., bi rečeno: „Na čemu temeljiš svoj tevekkul – čvrsto oslanjanje na Allaha dž.š., pa reče: Na četiri stvari:
-Shvatio sam da moju nafaku niko ne može pojesti – pa mi je duša mirna.
-Shvatio sam da moja djela i poslove neće drugi završavati – pa sam se time pozabavio.
-Shvatio sam da smrt dolazi iznenada – pa je pokušavam prestići dobrim djelima.
-Shvatio sam da Allahovom pogledu ne mogu izmaći – pa me je sram od Njega!“
Šekik el-Belhi rhm., reče: Svako je u svom halu – onaj koji se oslanja na sebe, onaj koji se oslanja na svoj jezik, onaj koji se oslanja na svoju sablju, onaj koji se oslanja na svoju moć i vlast i onaj koji se oslanja na Allaha dž.š.. Onaj koji se oslanja na Allaha dž.š., jedini nalazi rahatluk i mir, jer je Allah dž.š., rekao: „Oslanjaj se na Živog, koji ne umire!“ (Furkan, 58.) – a što se tiče onoga koji se oslanja na nešto drugo mimo Allaha dž.š., može doći vrijeme da ga to izdadne pa da nesrećan bude. Istinski tevekkul – oslanjanje na Allaha dž.š., je smirenost srca na Allahovom dž.š., obećanju!“
Jahja b. Mu’az el-Razi rhm., je rekao: „Ko bude tražio bogatstvo od onoga ko bogat nije – zarobio se i propao, jer je istinski bogat samo Bog tj. Allah dž.š.: „Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje!“ (el-Bekara, 243.)
Jahja b. Ebi Kesir, rahimehullahu te’ala, rekao je: „U Tevratu je bilo zapisano: ‘Proklet je onaj koji se oslanja i uzda u čovjeka kako se oslanja i uzda u Allaha.“’
Upitan je imam Ahmed rhm.: „Šta je dokaz istinskog oslonca na Allaha?“, pa je odgovorio: „Da se osloni na Allaha i da u njegovom srcu ne bude nimalo želje da mu neko od ljudi dođe s nečim. Ako se bude tako ponašao, on će biti onaj koji se istinski oslanja na Allaha i Allah će ga opskrbljivati.“ (Ibn Redžeb, Džami’ul-ulumi vel-hikemi, 456.)
Također je upitan o narodu koji ništa ne radi a govori: „Mi se istinski oslanjamo na Allaha“, pa je odgovorio: „To su novotari!“
Musenna el-Enbari rhm., učenik imama Ahmeda rhm., kaže: „Nemojte brinuti za ono što vam je unaprijed zagarantovano, kako ne bi ste Garantera osumnjičili, pa da sa opskrbom Njegovom ne budete zadovoljni!“
Ibnu Ebil-Dunja rhm., kaže: „Od nekih mudraca mi je stiglo da su rekli:
Tevekkul se dijeli na tri vrste:
- Ne žaliti se – sabur – deredža zahida..
- Raziluk – smirenost srca na onome što mu je Allah odredio, što je vrijednije od prvog stepena a deredža je sadikina-iskrenih.
- Ljubav – prema onome kako Allah dž.š., postupa sa tobom, što je deredža poslanika.
Osoba koja se na Allaha dž.š., oslanja – ako se strpi i osabura na onome što mu je Allah dž.š., dao od opskrbe – on je od skupine saburlija-strpljivih, pa ako bude zadovoljan sa onim što mu je dato nakon što mu se dadne – on je jedan od razija-zadovoljnih, a ako nikako nije imao izbora niti zadovoljstva osim na onome što mu je Allah dž.š., odredio – on je na deredži muhibbina-zaljubljenika, ‘arifa-spoznanika, kako bi Omer b. Abdul-Aziz rhm., znao govoriti: „Osvanuo sam, a moja sreća je samo u onome gdje je Allahov Kada’ i Kader!“
„Iskreno se na Allaha dž.š., osloni – nafaka će ti stići bez tegla i zamora!“
„Najljepše ćeš se Allahu dž.š., približiti srcem ispunjenim tevekkulom!“
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje i Ibnul-Kajjim rhm., o tevekkulu…
Ibn Tejmijje, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uistinu je oslonac na Allaha obavezan, naprotiv to je jedna od najvećih obaveza, upravo kao što je i iskrenost prema Allahu obavezna. Uzvišeni Allah naređuje tevekkul u brojnim ajetima više i strožije nego što naređuje abdest i kupanje od dženabeta, kao što također, zabranjuje oslanjanje na nekoga drugog mimo Njega Uzvišenog.“(Ibn Tejmijje, El-Iman, 2/13.)
Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Tevekkul sadrži polovinu vjere, a drugu polovinu sadrži inabet – istinski povratak Allahu, jer se vjera sastoji od isti’aneta – traženja pomoći i ibadeta, pa je tevekkul isti’anet – traženje pomoći samo od Allaha na ustrajnosti u ibadetu, a inabet – povratak Allahu je ibadet.“ (Ibnul-Kajjim, Medaridžu-s-salikin, 1/113.)
Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te’ala, kaže: „Najveći i najvredniji vid tevekkula jeste oslonac na Allaha u traženju upute, obožavanju samo Njega, slijeđenju samo Njegovog Poslanika, borbi sljedbenika laži. Ovo je tevekkul poslanika i njihovih posebnih sljedbenika.“ (Ibnul-Kajjim, El-Fevaid, str. 129.)
Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Tevekkul – oslanjanje na Allaha dž.š., je faktor svih faktora i sebeb svih sebeba s kojim se ostvaruje ono što se nauimilo, ili otklanja šteta od koje se pribojavamo. Ko ne poduzima neophodne korake, sebeb i faktore u svojim aktivnostima, ne oslanja se ispravno na Allaha dž.š., ali je od potpunosti tevekkula na Allaha dž.š., ne oslanjati se na sebebe i faktore koje smo poduzeli u našim aktivnostima, gdje srce mora prekinuti svaku vezu sa njima – tako da se naše srce samo u Allaha uzda i ni u šta drugo, dok smo tijelom naslonjeni na neophodne sebebe i faktore djelovanja!“
Plodovi iskrenog tevvekkula:
- Iskrenost vjere. Allah dž.š., kaže: „Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju!“ (el-Enfal, 2.)
- Pomoć. Allah dž.š., kaže: „Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!“ (Alu Imran, 160.)
- Zaštita od prokletog šejtana. Allah dž.š., kaže: „on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju!“ (EL-Nahl, 99.)
- Čije se srce ispuni tevekkulom – iskrenim oslanjanjem na Allaha dž.š. – od čega će se to uplašiti?! Zbog toga je prvak među onima koji se na Allaha dž.š., oslanjanju bio i prvak među hrabrima! Enes r.a., prenosi: „Allahov Poslanik s.a.w.s., je bio najbolji od ljudi, i najhrabriji od njih. Jedne noći se stanovništvo Medine uznemirilo nekim glasom, pa su izašli u tom pravcu, ali naiđoše na Muhammeda s.a.w.s., koji je prvi otišao ispitati o čemu je riječ – bio je na Ebu Talhinom neosedlanom konju, a o vratu mu bijaše okačena sablja, pa im reče: Ne plašite se, ne plašite se, utekao je!“ (Muttefekun ‘alejh)
- Prenosi Omer b. El-Hattab r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice: ujutro odlaze gladne, a predvečer se vraćaju site.“ (Ahmed)
- Zaštita. Allah dž.š., kaže: „…i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je dovoljan zaštitnik.“ (El-Nisa, 81.)
- Allahova ljubav. Allah dž.š., kaže: „…a kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“ (Alu Imran, 159.)
- Džennet. Allah dž.š., kaže: „One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestićemo u džennetske odaje, ispred kojih će rijeke teći, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili, & onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali!“ (Ankebut, 58-59.)
Seid b. Džubejr, rahimehullahu te’ala, je rekao: „Tevekkul obuhvata cijeli iman.“ (Ibn Ebi Dunja u djelu Oslonac na Allaha, 39; s vjerodostojnim lancem prenosilaca)
Vehb b. Munebbih rhm., kaže: „Tevekkul je krajnji cilj!“
Jedan mudrac je bio upitan o razlici između Jekina – čvrstog ubjeđenja i Tevekkula – jakog oslanjanja na Allaha dž.š., pa reče: „Jekin je čvrsto ubjeđenje u sve ono o čemu nas je Allah dž.š., obavijestio u pogledu Ahireta, dok je Tevekkul čvrsto ubjeđenje u sve ono o čemu nas je Allah dž.š., obavijestio u pogledu dunjaluka!“
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko kaže – misli se kada izađe iz kuće – U ime Allaha, oslanjam se na Allaha i nema moći niti snage mimo Allahove!“ bude mu rečeno: „Upućen si, spašen i zaštićen!“ – a šejtan kaže drugom šejtanu: „Šta ćeš sa čovjekom koji je upućen, spašen i zaštićen?“ (Ebu Davud)
Allah dž.š., govoreći o Džennetu, kaže: „Lijepe li nagrade za one koji su radili, koji su bili strpljivi i samo se na svoga Gospodara oslanjali.“ (Prijevod značenja El-Ankebut, 58-59.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam Sultanija džamije, Plav, CG