681. Od Ibn Omera, radijallahu anhuma[1], prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored nekog ensarije (Medinjanina) koji je opominjao svoga brata i odvraćao ga od stida. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Prođi ga se, uistinu je stid dio imana.” Muttefekun alejhi[2].
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 1/74, i Muslim, 36.
Manje poznata značenja
koji je opominjao svoga brata – odvraćao ga od stida govoreći mu da se ne treba stidjeti.
prođi ga se – pusti ga da bude stidljiv, jer je to uistinu lijepo svojstvo.
Propisi, poruke i pouke
– Stid je dio imana jer on sprečava čovjeka da čini grijehe, isto kao i iman – vjerovanje.
– Obaveza je naređivati da se čini dobro i odvraćati od činjenja zla i nepokornosti. Nije dozvoljeno prolongirati opominjanje grješnika kada čini neki grijeh ili propust, već ga je obaveza odmah obavijestiti da je dotično djelo zabranjeno i spriječiti ga da ga čini.[3]
- Od Imrana b. Husajna, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Stid ne donosi ništa drugo osim dobro.’” Muttefekun alejhi.
U predaji koju bilježi imam Muslim navodi se: “Stid je sav dobar”, ili je rekao: “U stidu je svako dobro.”
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 10/521, i Muslim, 37. Drugu navedenu predaju bilježi Muslim, 37 i 61.
Propisi, poruke i pouke
– Hadis podstiče ljude da se okite stidom i obavještava da stid donosi svako dobro, kako pojedincu tako i čitavom društvu, jer potiče ljude da čine lijepa i pohvalna djela i da ostavljaju ružna.
– U hadisima se aludira na stid koji je šerijatski prihvatljiv i opravdan, a ne misli se na stid koji će kod pojedinca uzrokovati nemarnost prema obavezama koje je dužan izvršavati, te ga spriječiti da opominje one koji čine grijehe i loša djela. Ovakva vrsta stida šerijatski nije prihvatljiva ni opravdana, te, iako se načelno zove stidom i ponekad nalikuje šerijatski opravdanom stidu, ovakvo ponašanje nije ništa drugo do slabost i nemoć određenog pojedinca.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko, ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Njegov najbolji i najvredniji dio jesu riječi la ilahe illallah – nema boga osim Allaha, njegov najniži dio jeste s puta ukloniti ono što smeta, a i stid je dio imana.” Muttefekun alejhi.
Izraz “nekoliko” u arapskom jeziku označava nedefiniran broj koji se kreće u omjeru od tri do deset, “…ogranak…”, tj. dio ili parče, “…s puta ukloniti neprijatnost…”, tj. ono što smeta prolaznicima, poput kamena, nečistoće ili nečega sličnog.
Ovaj hadis naveden je i pojašnjen pod brojem 127, u trinaestom poglavlju, “Mnoštvo načina činjenja dobra”.
- Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je stidljiviji od djevice u svojoj odaji, pa kada bi vidio nešto što ne voli i prezire, mi bismo to prepoznali na njegovom licu.” Muttefekun alejhi.
Učenjaci su rekli: “Stid je u suštini narav koja osobu navodi da u potpunosti ostavlja ružna i neprimjerena djela, i koja ga sprečava da bude nemaran prema izvršavanju svojih dužnosti i obaveza spram onoga prema kome ih je dužan izvršavati. Zabilježili smo od Ebu Kasima el-Džunejda, Allah mu se smilovao, da je rekao: ‘Stid je da uvidiš blagodati koje su ti podarene i spoznaš svoje propuste. Osjećaj i stanje koji se pojavi i nastane između to dvoje, zove se stid.’”
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 10/521, i Muslim, 2320.
Manje poznata značenja
djevica – nevina djevojka, tj. ona koja nikada nije imala intimni odnos.
odaji – dio u kući koji je ograđen zastorom, tj. paravanom.
mi bismo to prepoznali na njegovom licu – tj. njegovo bi se lice promijenilo i od velikog stida ne bi izustio ni riječi.
Propisi, pouke i poruke
– Nužno je slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu stida koji ga je krasio, jer je stid plemenita osobina i uzvišeni moral.
– Stid je osobina koja je kod žena urođena.
__________________
[1] Izraz “radijallahu anhu”, što u prijevodu znači “Allah bio zadovoljan njime”, potječe iz kur’anskog ajeta u suri Et-Tevba, 100, gdje Uzvišeni, govoreći o prvim muslimanima, kaže: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima…”. Ove riječi dodaju se poslije imena ashaba, iz poštovanja i ljubavi prema njima, tako da je običaj nakon imena ashaba kazati “radijallahu anhu” ili “radijallahu anha” za žensku osobu, “anhuma” za dvojicu / dvije, “anhum” za više od dvojice / dvije, “anhunne” za više od dvije ženske osobe. (op. prev.)
[2] Hadis koji bilježe Buhari i Muslim. (op. prev.)
[3] Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah je opomenuo čovjeka koji je svog brata odvraćao od stida govoreći mu kako je stid ružna osobina. (op. prev.)
______________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović