Piše: dr. Hakija Kanurić
Ako bi, čitajući časni Kur’an, obratili pažnju na riječi tesbiha „subhanallah“ (slavljen neka si Allahu) uočili bi da te riječi nisu nimalo obične, da imaju posebno dejstvo i učinak i da njima odiše cjelokupni kosmos.
Jedna od posebnosti tih riječi jeste da štite od nedaća i stradanja. O Svom vjerovjesniku Junusu, a. s., Svevišnji Allah kaže: „I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale (tesbih čine), sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.“ (Es-Safat, 143-144) Iz ajeta se razumije da je razlog zbog kojeg je Allah spasio Junusa, a. s., iz utrobe kita upravo to što je Allaha slavio i hvalio.
Istinski oslonac na Allaha nezamisliv je bez tesbiha: „Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali!“ (El-Furkan, 58)
Musa, a.s., moli svoga Gospodara da ga s njegovim bratom Harunom osnaži i pomogne kako bi Allaha zajedno slavili i veličali: „I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drûgom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali.“ (Ta-Ha, 29-34)
Tasbih, riječi kojima se Allah hvali, lijek su protiv potištenosti i duševne tjeskobe: „Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj.“ (El-Hidžr, 97-98)
U tesbihu naći ćeš smiraj i zadovoljstvo: „I obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.“ (Ta-Ha, 130)
Tesbih snaži ambicije i olakšava čovjeku da podnese uznemiravanja s kojima se suoči: „Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska.“ (Kaf, 39)
Tesbih nije svojstven samo ljudima, i planine i ptice slave Allaha: „I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale.“ (El-Enbija, 79)
Šta više, živimo u svijetu koji bruji tesbihom jer sva stvorenja slave svoga Gospodara: „Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo.“ (El-Isra, 44)
Pridružimo se tim nebrojenim korpusima Allahovih stvorenja koja svoga Gospodara slave i veličaju, to će nam duše ispuniti, nedaće olakšati, oslonac na Allaha upotpuniti, a na Sudnjem danu vage dobrih djela otežati. Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je: „Dvije riječi, lagane su na jeziku, teške na Vagi, drage Milostivom Allahu: Subhanallahi ve bihamdihi subhanallahil-azim (Slava i hvala Allahu, slavljen neka je Veličasntveni Allah.)“ (Buharija, br. 6406 i Muslim, br. 7021.)