Piše: Ismir Karaga
Naslov je dio 165 ajeta sure Ali ‘Imran i objavljen je povodom neposluha strijelaca na brdu Uhud o naredbi Božijeg Poslanika a.s. da ostanu na svojim pozicijama ma kakav ishod bitke bio.
Ova Kur’anska poruka ima svoj širi aspekt, zapravo, ovo je univerzalno uzročno-posljedično pravilo koje nas uči da za oglušavanje na ispravan postupak snosimo posljedicu kao kolektiv.
Svaka društvena zajednica mora da razvije osjećaj odgovornosti da svako dobro i zlo počinje od individue koja je njen dio.
Doći do tog nivoa svijesti možemo jedino iskrenim vjerovanjem i ubjeđenjem da nas Gospodar motri i da ćemo odgovarati za naše postupke, a imajući u vidu da je ovaj stupanj svijesti prisutan kod malog broja ljudi, onda je potrebna uspostava pravičnog zakonodavnog sistema koji će biti jednak prema svima.
Veličinu jednog naroda možemo uvidjeti po ophođenju naspram sistema koji uređuje njihov život. Jedan od primjera je recimo ugovor koji je država Austrija imala sa zemljama koje su bile pod njenom aneksijom, a koji je garantirao besplatno školovanje u periodu od stotinu godina, kojeg su se pridržavali do njenog isteka i na osnovu kojeg se je veliki broj naših državljana školovao.
Živimo u vremenu kada na naš život utječu razni vanjski faktori koji dovode do zbunjivanja masa i relativiziranja svega, pa tako dobra i zla.
Istina je samo jedna, Allah će počastiti one koji je budu tražili i budu bogoboazni da je spoznaju.
Kaže Uzvišeni u Kuranu časnom:
O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna. Al Anfal 29
Da bi bili muslihi (oni koji popravljaju stanje) mora da ispravan postupak priznamo svakoj osobi od koje dolazi a isto tako i zlo, a ne ako dolazi od mojih istomišljenika onda je to ispravno, a ako isti postupak dođe od mog oponenta onda je neispravno.
Ako želimo promjenu u društvu na bolje, moramo početi od sebe, jer olako pravdu sprovodimo nad drugima ali kada se nas tiče, onda sebi iznađemo stotinu opravdanja.
Postavimo pitanje sebi da li bi bespravno prihvatili položaj za kojeg znamo da nismo stručni, ako bi nam bio ponuđen, da li bi prihvatili da mimo zakona i konkursa dobijemo posao?
Stoga, ta zlodjela koja izjedaju naše društvo kao što su: mito, korupcija, nepotizam i ostala loša djela mora da ih nazovemo njihovim imenima i da ih se klonemo.
Uzvišeni Allah kaže:
”…i kad govorite, pravedni budite, pa makar se ticalo i srodnika…” (El-En’am, 152.)
Mijenjajmo se, krajnje je vrijeme, opravdanja koja sebi dajemo neće nas zaštiti od Božije kazne.
Kaže Uzvišeni u suri Al Kijameh 14 i 15 ajet:
„ Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi“.
Pred nama je odabrani mjesec, Allahove milosti i pomoći. Poradimo na sebi, jer prvi korak ka promjeni i znaku da je loše djelo oprošteno da ga priznamo sami sebi a ne da tražimo izgovore.
Učimo dovu kojoj nas je podučio Poslanik, alejhi selam:
Allahu moj, Ti si moj Gospodar i ja sam rob Tvoj, prema sebi sam nepravdu učinio i priznajem grijeh svoj, samo Ti možeš grijehe oprostiti, zato mi, molim Te Gospodaru oprosti. (Tirmizi)