Piše: mr. Hasan Stranjac
Vjernik je u opasnosti od mnogih bolesti koje ugrožavaju njegovo duhovno stanje, od njih je i bolest nemara. Može se znači reći da je gaflet, ili nemar, provođenje vremena u onome što ne koristi zabavljajući se i slijedeći svoje strasti i prohtjeve, i zaboravljanje onog što je važno, a to jeste ahiret i rad za njega.
Da bi se bolje mogli čuvati i ako je potrebno liječiti od ove bolesti, važno je da znamo njene znakove i uzroke. Poznavanjem znakova i uzroka gafleta, lakše ćemo moći da iznađemo načine za efektivno liječenje ove opake bolesti na koju je naš Uzvišeni Gospodar upozorio u Svojoj Knjizi.
1- Od najvažnijih znakova jeste lijenost u obavljanju ibadeta.
Allah Uzvišeni upozorava na ovu pojavu u slijedećem ajetu: “Kada oni (munafici) ustaju da Namaz obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pred svijetom pokazali, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (Prijevod značenja En-Nisa 142)
Iako je ovde u osnovi riječ o licemjerima, ipak neophodno je upozoriti na ovaj simptom, jer vjernik mora biti oprezan i čuvati se osobina licemjera. U jednom hadisu kaže Poslanik alejhisselam: “Najteži namaz munaficima su jacija i sabah namaz, a da znaju sta je u njima, došli bi na njih makar puzajući.” (Muttefekun ‘alejhi)
2- Veoma čest i opasan simptom jeste omalovažavanje grijeha, bili oni mali ili veliki.
Nekad neko ne smatra neki grijeh opasnim i oda mu se, gledajući na taj grijeh kao da je sićušan i bezopasan. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nas na ovo upozorava pa kaže: “Dobro se čuvajte malih grijeha, jer oni se kod čovjeka nagomilavaju dok ga ne unište.” (Ahmed, hasen)
U jednoj lijepoj predaji Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu ‘anhu, pravi lijepo poređenje govoreći o onom ko se boji da upadne u bilo kakav grijeh i onom koji ne mari za onim što čini. Prenosi se da je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Vjernik na svoje grijehe gleda kao na brdo koje će se svakog časa strovaliti na njega, a razvratnik na svoje grijehe gleda kao na mušicu koja mu je pala na nos pa je on zamahom ruke otjera.” (Buharija, Kitabud-da’vat, Babut-tevba 3608)
3- Još jedan simptom gafleta jeste navika na činjenje grijeha, ili još gore je stanje ako čovjek zavoli neki grijeh ili neke grijehe.
Pogledajmo šta stoji u jednom hadisu koji govori o ovom: “Svim pripadnicima mog ummeta bit će oprošteno osim onima koji javno čine grijehe. A zaista u javne grijehe ubraja se i ono što čovjek uradi noću pa ga Allah sakrije, a on ujutro kaže: ‘O ti, sinoć sam radio to i to.’ Gospodar mu tokom noći sakrio sramotu njegovu, a on ujutru otkriva ono što mu je Allah sakrio.” (Muttefekun ‘alejhi) Onaj koji griješi i još se s tim hvali je gori od onog koji samo griješi i ne želi da se to proširi pa da se drugi povedu za njim.
A u jednom drugom hadisu vidimo upozorenje na opasnost iskušenja i koliko je važno da se vjernik odupre tim grijesima. Kaže Allahov Poslanik ‘alejhisselam: “Srca će biti izložena iskušenjima – fitnama, kao što se hasura pravi, reda se štap po štap. Pa koje srce se oda tom iskušenju, na njemu će ostati crna tačka. A srce koje ga odbije, na njemu će ostati bijela tačka. Tako da će ostati samo dvije vrste srca; bijelo kao ravna stijena, neće mu naštetiti fitna dok je nebesa i zemlje, i drugo pjegavo (zbog crnih tački) koje lični na okrenut ćup, ne poznaje ni dobro niti zna za zlo, osim po svom nahođenju. (Muslim)
U ovom hadisu porede se dvije vrste srca. Jedno srce je čvrstog vjernika koji izbjegava grijehe i trudi se da ne upada u ta iskušenja. Takvo srce je nalik stijeni koja je jaka i nije je lahko slomiti. A druga vrsta srca jeste crno zbog mnoštva crnih tački, ono koje se odaje iskušenjima i to srce poredi se sa ćupom koji je okrenut pa ne može da drži vodu, ne može znači da zadrži ono što je dobro nego slijedi svoje prohtjeve i strasti i radi šta mu je želja ne razmišljajući o posljedicama. Takvo srce nije svjesno onog što je dobro pa da ga čini i nije svjesno onog što je loše pa da ga ostavi.
4- Od znakova gafleta jeste i to da neko provodi mnogo vremena u besposlici.
Vrijeme je skupcjena blagodat, ali mnogi nisu svjesni toga i nemarno se ophode prema ovoj blagodati.
Prenosi se od Ibn Abbasa radijallahu ‘anhu da je Poslanik ‘alejhisselam rekao: “Postoje dvije blagodati po pitanju kojih su se mnogi ljudi prevarali, a to su zdravlje i slobodno vrijeme.” (Buharija, 6412) Malo ko da cijeni svoje zdravlje i vrijeme kako treba, ali kad ih izgubi onda bude više svjestan vrijednosti ovih blagodati.
Kaže Allahov Poslanik ‘alejhisselam u jednom hadisu kojeg također prenosi Ibn Abbas radijallahu ‘anhu: “Iskoristi pet stvari prije nego dođu pet drugih: svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva i svoj život prije svoje smrti.” (Bilježi ga Hakim, vjerodostojnim ga je ocijeno Albani u Sahihul-Džami’is-Sagir pod brojem 1088)
Hadis govori o pet blagodati koje mogu nestati a ako ih čovjek ne iskoristi na vrijeme onda je na velikom gubitku.
Lijepo je to neko opisao u stihovima koje navodimo u nadi da ćemo razmisliti o svom stanju i da li pri sebi imamo jedan ili više znakova nemara, kako se popravili:
Opskrbi se sa bogobojaznošću, jer zaista ne znaš,
Kad nastupi noć hoćeš li živjeti do zore.
Pa koliko je zdravih ljudi umrlo bez bolesti,
a koliko je bolesnih živjelo dugo vremena.