U devetoj godini po Hidžri umro je dobri i pravedni vladar Nedžaši, kralj Abesinije. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa svojim ashabima klanjao mu je dženaza-namaz u odsutnosti. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio ljude o smrti Nedžašija i to odmah onog dana u kojem je i umro, a zatim je izašao na musallu – vanjski prostor za klanjanje, poredao ljude u safove i klanjao mu dženazu u odsutnosti, donoseći u namazu četiri tekbira. (Buhari, 1245, i Muslim, 951)
Ebu Bekr predvodi ljude na hadžu
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kao predvodnika ljudi na hadžu devete hidžretske godine imenovao je Ebu Bekra, radijallahu anhu, i to je na neki način bila priprema i uvod za Oproštajni hadž koji će iduće godine on predvoditi. Pored toga što je bio predvodnik muslimana na hadžu te godine, Ebu Bekrov, radijallahu anhu, zadatak na tom putovanju bio je i da iz Meke u potpunosti ukloni ostatke širka i idolatrije te da ljudima zabrani sve vidove paganske prakse. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je s njim i Aliju b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, da ljudima uči suru Et-Tevba. (Buhari, 1622, i Muslim, 1347)
Godina delegacija
Prvenstveno devete, a u velikoj mjeri i desete godine po Hidžri, mnogobrojne delegacije različitih arapskih plemena i klanova počele su pristizati u Medinu i susretati se sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. Na čelu tih delegacija nalazili su se prije svega poglavari tih plemena, ali i neki drugi njihovi uglednici. Dolazili su u Medinu iz svih krajeva Arabijskog poluotoka, ali i iz drugih područja, samo s jednim ciljem – da obznane da su primili islam i da Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, daju prisegu. Između ostalog, bile su to sljedeće delegacije:
- delegacija plemena Abdulkajs (Buhari, 4368, i Muslim, 17, 23),
- delegacija plemena Benu Temim (Buhari, 4365, 4366, i Muslim, 2525),
- delegacija plemena Bedžila (Ahmed, 18833),
- delegacija plemena Sekif (Buhari, 256, 328),
- delegacija plemena Benu Amir (Ebu Davud, 4806),
- delegacija vladara kraljevstva Kinda (Ibn Madža, 2612),
- delegacija vladara Abesinije (Buhari, 5236, i Muslim, 892),
- delegacija kršćana iz Nedžrana (Buhari, 4380, i Muslim, 2420).
Dvojica namjesnika u Jemenu
U desetoj godini po Hidžri, prije odlaska na Oproštajni hadž, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u Jemen je poslao Ebu Musaa el-Eš’arija i Muaza b. Džebela, radijallahu anhuma, i svakog od njih postavio je kao namjesnika jedne pokrajine u ovoj zemlji. Prije odlaska, obojici je rekao: “Olakšavajte, a ne otežavajte! Razveseljujte, a ne rastjerujte! Neka vaše odluke budu usaglašene i ne podvajajte se!” (Buhari, 3038, i Muslim, 1733)
Savjet Muazu b. Džebelu
Savjet koji je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, prije nego što će ga poslati u Jemen, a u kojem je kratko i jednostavno pojasnio osnovne postulate islama, ubraja se u primjere sadržajnog i jezgrovitog govora, što je i bila jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, prije nego što će ga poslati u Jemen, kazao sljedeće: “Ti odlaziš narodu koji su sljedbenici Knjige, pa kada im dođeš, prvo ih pozovi da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Ako ti se oni u tome pokore, onda ih obavijesti da im je Uzvišeni Allah kao strogu obavezu propisao pet namaza u toku svakog dana i noći. Ako ti se i u tome pokore, obavijesti ih da im je Uzvišeni Allah strogo propisao davanje zekata koji će se uzimati od njihovih bogataša i onda se dijeliti njihovim siromasima. Ako ti se i u tome pokore, onda ne diraj ono što je u njihovom imetku najvrednije, i dobro se čuvaj dove onoga kome je učinjena nepravda, jer između nje i Allaha ne postoji nikakva prepreka.” (Buhari, 1496, i Muslim, 19)
Riječi: “ne diraj ono što je u njihovom imetku najvrednije”, znače da se zekat uzima iz srednje vrste stoke, a ne iz one koja je najbolja i najkvalitetnija.
Alija u Jemenu
Bera b. Azib, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao nas je u Jemen zajedno sa Halidom b. Velidom, a potom je na mjesto Halida, koji nam je bio zapovjednik, poslao Aliju b. Ebu Taliba.” (Buhari, 4349)
Sudija u Jemenu
Alija, radijallahu anhu, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao me u Jemen, pa sam mu rekao: ‘Allahov Poslaniče, ti me šalješ iskusnim, mudrim i pronicljivim ljudima. Plašim se da za to nisam sposoban i da tu funkciju neću dobro obavljati.’ Na to on reče: ‘Uzvišeni će Allah tvoj jezik učiniti postojanim i uputiti tvoje srce.’” U drugoj verziji navodi se da je Alija, radijallahu anhu, nakon ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove, rekao: “Poslije toga uopće se nisam dvoumio u presudi između dvoje ljudi.” (Nesai, Es-Sunenul-kubra, 8368, i Ibn Madža, 2310)
Smrt Poslanikovog sina Ibrahima
U desetoj hidžretskoj godini desio se bolan i tužan događaj: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, iskušan je smrću sina Ibrahima, koji je još uvijek bio dojenče. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, plakao je i tugovao zbog rastanka s njim, te je povodom tog događaja kazao: “Oči suze, srce tuguje, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar. Uistinu smo tužni zbog rastanka s tobom, Ibrahime!” (Buhari, 1303, i Muslim, 2315)
Pomračenje Sunca
U danu u kojem je umro Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, sin Ibrahim došlo je do pomračenja Sunca, pa neki ljudi pomisliše da je ono uzrokovano Ibrahimovom smrću. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima održao govor u kojem je, između ostalog, kazao: “Do pomračenja Sunca i Mjeseca ne dolazi zbog nečije smrti niti zbog nečijeg rođenja, pa kada vidite pomračenje, klanjajte namaz i upućujte dove Allahu.” (Buhari, 1043, i Muslim, 915)
______________
Iz knjige:
Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta
Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik
Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani
Prijevod: Amir Durmić
Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić