Piše: mr. Enes Julardžija
Želja čovjeka da se zaštiti je neupitna, ali način na koji pokušava da to učini može biti ispravan i djelotvoran, a može biti pogrešan i štetan po čovjeka. Pogrešno je očekivati da se čovjek može zaštititi izgovarajući neke zaštitne zikrove i dove ili povremeno učenje nekih Kur’anskih ajeta, među kojima posebno treba napomenutu učenje ajetu-l-kursije, kao najodabranijeg ajeta, ili povremeno obavljanje namaza, odnosno klanjanje namaza „kad se može ili kad se stigne“ kako to naš čovjek ima običaj reći. Čovjek se može zaštititi od sihra, džinskog djelovanja, uroka i zavisti na način koji je propisao Uzvišeni Allah, i to izvršavajući Allahove naredbe i klonivši se Allahovih zabrana. Čovjek se nije ispravno zaštitio ukoliko klanja namaz „kad god može ili kad stigne“, nego se čovjek štiti namazom klanjajući propisane namaze redovno (pet dnevnih namaza), na propisan način i u propisano vrijeme. Zaštitne zikrove i dove treba učiti prema uputama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, učiti propisane zikrove u propisanom vremenu i na propisan način, bez uvođenja i prakticiranja novog načina koji nije propisan. Tako se treba držati forme (načina), broja i vremena učenja zikrova i dova koji su ograničeni formom, brojem i vremenom. Jutarnji i večernji zikr se uče ujutro i uvečer, zikr i dove prije spavanja, dova kod ulaska u kuću i dova prilikom izlaska iz kuće, dova prije i poslije jela uz pridržavanje adaba prilikom jela i pića itd. Zikrovi koji nisu ograničeni brojem i vremenom učenja mogu se učiti u bilo koje vrijeme i mogu se izgovarati toliko puta koliko čovjek može izdržati da ih izgovara. Općenite zikrove ne treba ograničavati brojem, posebnom formom ili vremenom u kojem se čine.
Svaki vjernik koji želi da se zaštiti na kvalitetan način, treba znati da je to jedino moguće učiniti na način koji je propisao Uzvišeni Allah i kako je to pojasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nas prvenstveno zanima ispravan način zaštite koji je djelotvoran i učinkovit ako se koristi kao preventiva, a također, i nakon što čovjek bude iskušan nekom nedaćom u vidu sihra, džinskog uznemiravanja i djelovanja, uroka, zavisti itd.
Prvo čemu treba posvetiti pažnju jeste iskreno i ispravno robovanje Uzvišenom Allahu, bez primjesa širka (pridruživanja Allahu sudruga). Iskreno i ispravno vjerovanje se postiže putem tri vrste tevhida: tevhidu-r-rububijje, tevhidu-l-uluhijje i tevhidu-l-esmai ve-s-sifati.
Dosljednost u slijeđenju Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, put je bogobojaznosti koji garantuje uspjeh. Kaže Uzvišeni Allah:
وأَنَّ هَـٰذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ ۖ وَلَا تَتَّبِعُوا السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَن سَبِيلِهِ ۚ ذَٰلِكُمْ وَصَّاكُم بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
„I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste bili bogobojazni.” (El-En’am, 153.)
Bogobojaznost uzrokuje otklanjanje poteškoća i zaštitu od zla. Kaže Uzvišeni:
وَمَن يَتَّقِ اللَّـهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا
„a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” (Et-Talak, 2.) Što je čovjek bogobojazni i što više vodi računa o svojim javnim i tajnim djelima, time zaslužuje da ga Allah sačuva zla i da otkloni od njega poteškoću koja ga je pogodila.
Istinskim oslanjanjem na Allaha Uzvišenog, kao i potpunim prepuštanjem svog stanja Milostivom, čovjek iskazuje svoje pouzdanje u Allaha i uvjerenje da mu je samo On dovoljan.
وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّـهِ فَهُوَ حَسْبُهُ
„A onome koji se u Allaha pouzdaje, On mu je dovoljan.“ (Et-Talak, 3.)
وَأُفَوِّضُ أَمْرِي إِلَى اللَّـهِ ۚ إِنَّ اللَّـهَ بَصِيرٌ بِالْعِبَادِ
„A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove Svoje dobro vidi.“ (Gafir, 44.)
Vjernik se na Allaha istinski oslanja i čvrsto je ubijeđen da je mu je Allah dovoljan Zaštitnik kako veli Ibn Abbas, radijallahu anhuma, navodeći primjer dvojice Allahovih poslanika, neka je na njih Allahov mir i spas: „’Dovoljan nam je Allah i divan je On Zaštitnik’, riječi su koje je izgovorio Ibrahim, alejhis-selam, kada je bio bačen u vatru, i izgovorio ih je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa ih se pazite! To im je vjerovanje povećalo, pa su kazali: Nama je Allah dovoljan, a divan je On zaštitnik.’“ (Buharija, str. 865, br. 4563.)
Grijesi imaju za posljedicu nedaće, tako da vjernik pazi na svoje postupke znajući da ga nedaća može pogoditi zbog počinjenog grijeha.
وَمَا أَصَابَكُم مِّن مُّصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ وَيَعْفُو عَن كَثِيرٍ
„Nesreća koja vas zadesi je zbog onoga što su ruke vaše stekle, a mnogo toga On i oprosti.“ (Eš-Šura, 30.)
U komentaru ovog ajeta Ibn Kesir navodi da ljude snalaze teškoće zbog činjenja ružnih postupaka, ali i da Allah mnoge grijehe oprosti, pa ljude ne kažnjava zbog njih. (Ibn Kesir, str. 1208.)
وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللَّـهُ النَّاسَ بِمَا كَسَبُوا مَا تَرَكَ عَلَىٰ ظَهْرِهَا مِن دَابَّةٍ وَلَـٰكِن يُؤَخِّرُهُمْ إِلَىٰ أَجَلٍ مُّسَمًّى ۖ فَإِذَا جَاءَ أَجَلُهُمْ فَإِنَّ اللَّـهَ كَانَ بِعِبَادِهِ بَصِيرًا
„Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje.“ (Fatir, 45.)
Komentarišući ovaj ajet Ibn Kesir kaže da kada bi Allah „kažnjavao za sve grijehe, uništio bi žitelje Zemlje i sve životinje i posjede koje imaju.“ (Ibn Kesir, str. 1110.) To bi se desilo na način da im Allah uskrati kišu i onda bi sve živo pomrlo, kako to navodi Ibn Kesir od Seida b. Džubejra i Es-Suddija u komentaru ovog ajeta.
Milostivi Svojim robovima mnogo grijeha oprosti zbog iskušenja koja ih pogađaju na dunjaluku, a potvrdu toga nalazimo u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Muslimana neće pogoditi klonulost, bolest, briga, žalost, neprijatnost, jad, pa čak ni trn koji ga ubode, a da mu Allah time neće pobrisati dio grijeha.“ (Buharija, str. 1109, br. 5641 i 5642; Muslim, str. 1039, br. 2573.)
Svaki pojedinac treba analizirati svoja djela i biti spreman da popravi svoje postupke i uredi svoj život onako kako zahtijeva naš Gospodar. Nije moguća potpuna zaštita uz činjenje grijeha. Što su grijesi veći, to je veća prilika za sihirbaze i džine, koju oni vrlo efikasno znaju iskorititi.
Ako se grijesima doda i nepravda koju čovjek čini onda su posljedice po čovjeka još pogubnije. Nebraćajući pažnju na svoje postupke, čovjek čini nepravdu sebi, roditeljima, bračnom drugu, djeci, komšijama, prijateljima, radnim kolegama, ili bilo kome drugom od ljudi, ili, pak, čini nepravdu životinjama i ne razmišljajući o posljedicama koje donosi učinjena nepravda. Allahov Poslanik, sallallahu alejh ve sellem, upozorava na nepravdu riječima: „Čuvajte se nepravde, ta zaista će nepravda biti tmine na Sudnjem danu.“ (Muslim, str. 1040, br. 2578.) A u hadisu Ibn Omera, radijallahu anhuma, Allahov Poslanik, sallallahu alejh ve sellem, kaže: „Zaista će nepravda biti tmine na Sudnjem danu.“ (Buharija, str. 461, br. 2447; Muslim, str. 1040, br. 2579.)
Onaj ko želi da mu Allah otkloni poteškoću koja ga je pogodila, neka se pokaje za počinjene grijehe, neka ih prestane činiti u budućnosti i neka vrati uzurpirano pravo onome kome je nepravdu učinio. Onaj ko bude čuvao granice koje je Allah postavio, Allah će ga sačuvati svakog zla. Čuvanje Allahovih granica se ostvaruje izvršavanjem Allahovih naređenja i klonjenjem Njegovih zabrana.
فَاللَّـهُ خَيْرٌ حَافِظًا ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ
„Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji!” (Jusuf, 64.)
Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Bio sam jedan dan iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na jahalici pa mi je rekao: ‘Dječače, naučit ću te nekoliko riječi: Čuvaj Allaha, pa će i Allah tebe čuvati. Čuvaj Allaha pa ćeš Ga uvijek pred sobom naći (tj. postupaj kako Allah želi pa kad Ga nešto zamoliš, On će ti udovoljiti). Kad moliš, moli od Allaha. Kad pomoć tražiš, traži je od Allaha. I znaj, da se čitav svijet okupi i da ti i najmanju korist donese, ne bi donijeli osim ono što ti je Allah odredio i propisao. A da se, opet, čitav svijet okupi da ti neku štetu nanese, ne bi ti nanijeli osim one koju ti je Allah odredio i propisao. Pera sudbine su odložena, a stranice se osušile (tj. sve je određeno i zaključeno).’” Tirmizi je rekao da hadis hasen-sahih. (Tirmizi, str. 409, br. 2516.)
Istrajnošću u činjenju dobrih djela, postiže se ugodnost i ljepota života na ovom svijetu, a Allah će onoga ko čini dobra djela nagraditi najljepšom nagradom na ahiretu. Kaže Uzvišeni:
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (En-Nahl, 97.)
Najvrednije djelo poslije šehadeta je namaz, koji je stub islama prema hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Najvrednija stvar je islam, a namaz je njegov stub, dok je džihad na Allahovom putu vrhunac islama.“ (Ahmed, str. 1609. br. 22366.)
Stroga obaveza svakog vjernika je da klanja propisane namaze u propisanom vremenu i na propisan način. Kaže Uzvišeni Allah:
وَاسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ وَالصَّلَاةِ ۚ وَإِنَّهَا لَكَبِيرَةٌ إِلَّا عَلَى الْخَاشِعِينَ ﴿٤٥﴾ الَّذِينَ يَظُنُّونَ أَنَّهُم مُّلَاقُو رَبِّهِمْ وَأَنَّهُمْ إِلَيْهِ رَاجِعُونَ ﴿٤٦﴾
„Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poniznima, onima koji su uvjereni da će se sresti sa Gospodarom svojim i da će se njemu vratiti.“ (El-Bekare, 45-46.)
Allah Uzvišeni obećava onima koji ustraju u redovnom obavljanju namaza, da će naslijediti najviše stepene u Džennetu.
وَالَّذِينَ هُمْ عَلَىٰ صَلَوَاتِهِمْ يُحَافِظُونَ ﴿٩﴾ أُولَـٰئِكَ هُمُ الْوَارِثُونَ ﴿١٠﴾ الَّذِينَ يَرِثُونَ الْفِرْدَوْسَ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ ﴿١١﴾
„I koji namaze svoje redovno obavljaju, oni su dostojni nasljednici, koji će najviše stepene Dženneta naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.“ (El-Mu’minun, 9-11.)
Neshvatajući važnost namaza, mnogi su ga zanemarili pod raznoraznim opravdanjima, za koja će se uvjeriti na Sudnjem danu da su beskorisna. Nesretnici će na Sudnjem danu biti upitani „Šta vas je u Džehennem dovelo? – reći će: ‘Nismo namaz obavljali…’“ (El-Muddessir, 42-43.)
Namaz je najčvršća veza između čovjeka i Gospodara, pa se ta veza ne smije slabiti niti prekidati. Nažalost, ovu vezu su mnogi doveli u pitanje ostavljajući namaz u potpunosti ili djelimčno, tako da sami sebe guraju u propast.
فَخَلَفَ مِن بَعْدِهِمْ خَلْفٌ أَضَاعُوا الصَّلَاةَ وَاتَّبَعُوا الشَّهَوَاتِ ۖ فَسَوْفَ يَلْقَوْنَ غَيًّا
„A njih smijeniše naraštaji, koji namaz ostaviše, i za požudama pođoše; oni će sigurno na propast naići.“ (Merjem, 59.) „Oni će zlo proći i stradati na Sudnjem danu.“ (Ibn Kesir, str. 809.) Oni nisu ostavili namaz u potpunosti, nego su „izostavili njegovo pravo vrijeme, jer je njegovo potpuno ostavljanje – nevjerstvo“, kako navodi Ibn Kesir u tefsiru ovog ajeta.
فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ ﴿٤﴾ الَّذِينَ هُمْ عَن صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ ﴿٥﴾ الَّذِينَ هُمْ يُرَاءُونَ ﴿٦﴾
„Pa teško se klanjačima, onima koji su nemarni prema svome namazu, koji se samo ljudima pokazuju.“ (El-Ma’un, 4-6.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ko bude čuvao namaz (redovno ga obavljao), bit će mu on svjelo, dokaz i spas na Sudnjem danu, a ko ga ne bude čuvao neće imati svjetlo, dokaz i spas, i bit će na Sudnjem danu u društvu Karuna, Faraona, Hamana i Ubejja b. Halefa.“ (Ahmed, str. 471, br. 6576.) Šuajb kaže da je lanac prenosilaca dobar.
Nastaviće se…