Odmah nakon okončanja Bitke na Hunejnu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je odred vojske u potjeru za pobjeglim idolopoklonicima, a kao zapovjednika tog odreda postavio je plemenitog ashaba Ubejda b. Sulejma, kojeg su zvali Ebu Amir el-Eš’ari, radijallahu anhu. Muslimani su ih sustigli u obližnjoj dolini Evtas, koja se nalazi na teritoriji plemena Hevazin, a smještena je između Hunejna i Taifa, gdje su ih, nakon žestokog sukoba, Allahovom voljom, i porazili. U ovom sukobu, nakon što ga je strijela pogodila u koljeno, poginuo je i kao šehid pao zapovjednik muslimanske vojske Ebu Amir el-Eš’ari, radijallahu anhu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je Uzvišenom Allahu za njega dovu, rekavši: “Allahu moj, Ti oprosti Ubejdu Ebu Amiru!” (Buhari, 4323, i Muslim, 2498)
Pohod na Taif
U osmoj godini po Hidžri, nakon Bitke na Hunejnu i sukoba u dolini Evtas, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poveo je muslimane u vojni pohod na Taif, u kojem su se stacionirali odbjegli idolopoklonici i zabarikadirali se u njegovim utvrdama. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao je Taif pod opsadom četrdeset noći, a potom je prekinuo opsadu nadajući se da će njegovi stanovnici, uz Allahovu pomoć, primiti islam. I zaista, tako se i dogodilo, te je ubrzo, u Medinu iz Taifa došla delegacija koja je obznanila da su primili islam. (Buhari, 4318, 4319, 4325, i Muslim, 1059, 1778)
Koliko je puta Vjerovjesnik obavio umru
Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio je umru četiri puta i svaku je, osim one koju je obavio uz hadž, obavio u mjesecu zul-ka‘de. Umru poslije primirja na Hudejbiji, nakon što su ga godinu dana ranije u njenom obavljanju omeli idolopoklonici, obavio je u mjesecu zul-ka‘de, a i naknadnu umru, koju je obavio iduće godine, obavio je u ovom mjesecu. Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom je mjesecu obavio i umru krećući iz Dži‘rane, mjesta na sjeveroistoku Meke, u kojem je nakon Bitke na Hunejnu raspodijelio ratni plijen, a četvrtu umru obavio je onda kada je obavio hadž.” (Buhari, 4148, i Muslim, 1253)
Povratak u Medinu
Nakon svih bitaka i blistavih pobjeda i nakon obavljene umre, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio se u Medinu, u mjesecu zul-ka‘de osme godine po Hidžri.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori o Allahovoj milosti
U toku sukoba sa plemenom Hevazin i Bitke na Hunejnu, desio se jedan zanimljiv događaj. Naime, neka je žena među zarobljenicima panično tragala za svojim djetetom koje se izgubilo, a kada ga je pronašla, zagrlila ga je i čvrsto privila uz svoj stomak, a potom ga i podojila. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to vidio, upita ashabe: “Šta mislite, da li bi ova žena svoje dijete ikada bacila u vatru?” “Svakako da to svojevoljno nikada ne bi učinila”, odgovoriše oni. Tada Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Uzvišeni je Allah prema Svojim robovima milostiviji od ove žene prema svom djetetu.” (Buhari, 5999, i Muslim, 2754)
Rođenje sina Ibrahima
Osme godine po Hidžri, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sa Egipćankom Marijom Koptkinjom, radijallahu anha, dobio je sina Ibrahima. Radostan i sretan zbog tog događaja, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Sinoć sam dobio sina i nazvao ga imenom svoga pretka Ibrahima.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je volio Ibrahima i često ga je obilazio, ljubio, grlio i mirisao. Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Nikada nisam vidio da je neko prema članovima svoje porodice toliko brižan, milostiv i pažljiv, koliko je to bio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Njegov sin Ibrahim bio je na dojenju u nekom od okolnih medinskih sela, pa bi mu odlazio u posjetu, a i mi bismo išli s njim. Ušao bi u kuću dojilje, uzeo ga i poljubio.” (Buhari, 1303, i Muslim, 2315, 2316)
Širenje islama
U devetoj godini po Hidžri, islam se naglo širi i svjetlost Allahove Upute i svekolikog dobra sija punim sjajem te obasjava i najudaljenije krajeve Arabijskog poluotoka. Blistave zrake imana, plemenitosti, upute i morala odagnavaju i tjeraju tamu zablude.
Sin arapskog plemića prima islam
Adijj b. Hatim, radijallahu anhu, uglednik i predvodnik velikog arapskog plemena Tajj, bio je sin Hatima et-Taija, čuvenog arapskog plemića koji je nadaleko bio poznat po svojoj velikodušnosti i plemenitim osobinama. Usljed raznih okolnosti i različitih događaja, Hatim, koji je bio kršćanin, Allahovom voljom i milošću, došao je pred Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i primio islam. Jednom prilikom, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao ga je radosnim vijestima o širenju islama i obilnom imetku koji će pasti u ruke muslimana nakon osvajanja raznih teritorija. (Buhari, 3595, i Ahmed, 18260)
Imenovanje sakupljača zekata
Osme godine po Hidžri, zabilježen je još jedan od najvažnijih događaja: imenovanje sakupljača zekata. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno je odabrao i imenovao više od deset sakupljača zekata, koje je poslao u muslimanska područja kako bi od arapskih plemena uzeli zekat. Oni su se uputili u razne krajeve Arabijskog poluotoka i posjetili različita plemena. (Ibn Sa‘d, 2/160) Kada su krenuli na taj zadatak, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio im je da se prema ljudima ponašaju lijepo i učtivo, te da od njih ne uzimaju najdragocjeniji imetak. Tako je Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, između ostalog, rekao: “Obavijesti ih da im je Uzvišeni Allah strogo propisao zekat koji će se uzimati iz njihovih imetaka i onda se dijeliti njihovim siromasima. Ako se i tome pokore, onda ne diraj ono što je u njihovom imetku najvrednije, i dobro se čuvaj dove onoga kome je učinjena nepravda, jer između nje i Allaha ne postoji nikakva prepreka’” (Buhari, 1496, i Muslim, 19). Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, muslimanima je općenito oporučio da sarađuju sa onima koji ubiru zekat, rekavši: “Učinite sve da sakupljači zekata budu zadovoljni” (Muslim, 989), odnosno, dajte im ono na što imaju pravo i prema njima lijepo postupajte.
“Ovo je zekat moga naroda!”
Kada je u Medinu donesen zekat plemena Benu Temim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ovo je zekat našeg naroda.” (Buhari, 2543, i Muslim, 2525)
U drugoj verziji ovog hadisa zabilježeno je da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovo je zekat moga naroda” (Buhari, 4366). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo je pleme nazvao svojim narodom jer vode porijeklo od zajedničkog pretka Iljasa b. Mudara.
Namještenik mora biti čestita osoba
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, trudio se da u duše svih svojih drugova, a pogotovo onih koji su obnašali razne državne funkcije, usadi bogobojaznost i odgovornost, kako bi, svjesni da ih Uzvišeni Allah u svakom trenutku nadzire, na najbolji mogući način čuvali imetak muslimana. Ebu Humejd es-Saidi, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio je nekog čovjeka poznatog pod nadimkom Ibn Lutbijja da sakupi zekat od plemena Benu Sulejm. Nakon što se vratio sa tog zadatka, Ibn Lutbija je otišao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu položi račune i tada mu je, između ostalog, rekao: “Ovo je vaš imetak, a ovo je meni dato na poklon.” Na to mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Što nisi, ako govoriš istinu, ostao u kući svoga oca i svoje majke, i čekao da ti dođe tvoj poklon?” (Buhari, 6979, i Muslim, 1832)
________________
Iz knjige:
Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta
Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik
Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani
Prijevod: Amir Durmić
Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić