Piše: mr. Vedad Mustedanagić
Nedavno su mediji izjavili da je novi najbogatijeg čovjek Elon Musk, čije bogatstvo iznosi oko 185 milijardi dolara. Glavnina ovog bogatstva očitovana je u posjedovanju materijalnih dobara, odnosno ponajviše dionica Tesla i SpaceX. Dionice Tesle u 2020. godinu su vrtoglavo rase dok nisu ovog milijardera učinili najbogatijom osobom na svijetu.
Percepcija bogatstva u islamu izražena je kroz prizmu, ne koliko posjeduješ, već koliko u tome imaš bereketa i koliko duhovno vrijediš (dva rekjata sabahskog sunneta su vrijednija od dunjaluka). Međutim, islam nema negativan stav prema bogatstvu, dapače bogatstvu u pravim rukama čini svijet boljim, ljepšim i ugodnijim za živjeti. Musliman svoj novac daje u različite zaklade, koje olakšavaju drugima život, dijeli svoj imetak, a u najmanjem slučaju dužan je da izdvoji 2,5 % u osam kasa spomenutih u Kur’anu.
Ove informacije saopštavam na ovom mjestu, jer se također u tim medijskim izvještajima moglo i pročitati kako trenutno najbogatiji čovjek dio svog imetka troši na poboljšanje života na planeti Zemlji, što je svakako pohvalan čin, ali isto tako dio svog imetka troši na uspostavi života na Marsu, što je prema islamskoj percepciji uzaludan način trošenja novca ali i materijalnih dobara potrebnih za uspostavu takvog načina života. Da kojim slučajem neki muslimanski bogataš čini ovakvo nešto, na isti način, pa još i drastičniji, bi to osudili. Na još drastičniji način, jer bi taj musliman trebao biti upoznat sa Allahovim granica unutar svemira koji su nam predstavljeni unutar izvora islama.
Za određeni dio populacije nauka predstavlja neslužbeno božanstvo, jer vjeruju da se sve pomoću nje može dostići. Mnogo toga je i moguće postići i ostvariti, međutim, ne znači da sve što je u mogućnosti da se napravi, da je i moralno prihvatljivo. Teško da ovakav govor može biti prihvaćen od nekog muslimana, jer praktično (a i teoretski) nismo dokazali da smo zreli da nastupamo na svjetskoj sceni.
Život na planeti Zemlji i način upravljanja njome očitovan je u određenom broju ajeta koje ćemo izložiti u nastavku. Kao mjestom čovjekovog obitavanja – Zemlju, Allah, dž.š., naziva posteljom (firaša). Kaže Uzvišeni Allah: “Koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio; Koji s neba spušta vodu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu. Zato ne pripisujte Allahu ortake, a vi znate.“ (el-Bekare, 22.) Na suptilan i prefinjen način Sejjid Kutb nam dočarava značenje ovog termina, a ujedno nudi i promišljanja koja se slažu sa našom temom istraživanja. Ovaj mislilac kaže: “Ovaj izraz nagovještava lahkoću u životu čovječanstva na ovoj Zemlji, pripremu života na Zemlji, kako bi ljudi imali ugodan smještaj i zaštitno sklonište poput postelje. Međutim svijet, često zaboravlja ovu ‘postelju’ koju im je Allah pripremio da je imaju za svo vrijeme njihova života; zaboravljaju ovu skladnost koju je Allah dao na Zemlji, da bi ljudima prilagodio i pripremio sredstva i sva druga sredstva mira i uživanja bio ovako ugodan i smirajući. Kad bi nedostajao samo jedan element života na ovoj planeti, ovaj svijet ne bi mogao počivati u drugoj sredini koja bi im omogućavala život, kad bi nedostajao samo jedan element u zraku, a koji postoji, bilo bi teško ljudima da dišu čak i kada bi mogli da žive. (Sejjid Kutb, U okrilju Kur’ana)
U narednim ajetima Uzvišeni kaže da je čovjeku stvorio sve što mu je potrebno na planeti Zemlji. Kaže Uzvišeni: “On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se na nebo usmjerio, i kao sedam nebesa ga uredio; On sve dobro zna.“ (el-Bekare, 29.) Nakon saznanja da je Zemlja stvorena za životi i da je sve prilagođenu čovjeku, Uzvišeni Allah određuje čovjeka kao namjesnika na njoj: “A kada Gospodar tvoj reče melecima: “Ja ću na Zemlji nasljednika – halifu postaviti!”, oni upitaše: “Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?!“ (el-Bekare, 30.)
Navest ćemo i ajete u kojima Uzvišeni Allah konkretno spominje na koji je to način učinio život na Zemlji prihvatljivim i ugodnim. Kaže Uzvišeni: “Poslije toga je Zemlju poravnao, iz nje je vodu i pašnjake izveo, i planine učvrstio, na uživanje vama i stoci vašoj.“ (en-Naziat, 30-33.)
Prema određenim informacijama koje su dostupne na internet portalima (rezervisano prihvatamo) navodi se i cjenovnik usluga života na Marsu. Pa tako jedan e-mail i jedan telefonski poziv od minutu koštaju oko 210 dolara, a jedan pogledan videozapis 37, 244 dolara.
Još jedan od problema u svemu ovom jeste i mišljenje da će Zemlju udariti meteorit koji će uništiti život na njoj i da je omogućavanje života na Marsu, prema Elonu Musku, alternativni način sprječavanje nestanka ljudskih bića. Koncept nestanka života na Zemlji predočen je prvotno kroz prizmu predznaka Sudnjeg dana. Detaljnije upoznavanje s ovom tematikom možete ostvariti konsultiranjem knjige Jusufa b. Abdullaha el-Vabila Predznaci Sudnjeg dana, mali-srednji-veliki ili knjigama sa istom tematikom. U hadisima koji govore o predznacima Sudnjeg dana spominju se Mekka, Medina, povlačenje rijeke Eufrat, ozelenjivanje zemlja na Arapskog poluotoka itd, a sve to ukazuje da će život na Zemlji i dalje teći. Tek nakon njihovog ostvarenja, a koje nikakav novac ne može zaustaviti desit će se neodgodivi nestanak života na planeti Zemlji, te će nakon izvjesnog vremena početi Dan Suđenja i pristup jednom od dva vječna odredišta.
Više ajeta govori o prestanku života na Zemlji. Česta su to kazivanja zadnjih sura, odnosno poglavlja iz Amme džuza, koja na slikovit način opisuju kako će se to sve izdešavati. Mi ćemo spomenuti ajet u kojem se spominje nestanak ljudskih života sa jedinog prostornog ambijenta gdje čovjek može živjeti (Zemlje). Kaže Uzvišeni: “I u rog će biti puhnuto, i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.“ (ez-Zumer, 68.) U drugom ajetu kaže Allah, dž.š: “Do određenog vremena na Zemlji je vaše boravište i neko vrijeme uživanje.“ (el-Bekare, 36.)
Ovim radom želimo konstatirati da je islamski koncept pogleda života na planeti Zemlji najrealniji i najumjereniji. S jedne strane islam afirmiše pozitivna naučna iskustva (iako ona nažalost u većini slučajeva ne dolaze od muslimanskih istraživača, međutim to je posebno pitanje), a s druge strane ograničava ta iskustva u domenu koji je (ne)održiv, a koji je predočen u islamskom učenju i vjerovanju. Iako je islam realan, mnogi muslimani nisu, jer odstupaju od radijusa aktivnog i živog djelovanja kojeg islam nalaže. Preostaje nam duga dionica puta kojeg moramo hoditi pa bi se mi u svijetu za nešto pitali!