Mustafa Pruščak – život i djelo

Piše: Almir Hasan

1. Ime

          Puno ime ovog bosanskog alima (učenjaka) iz osmanskog razdoblja glasi: El-Hadždž Mustafa ibn Muhammed ibn Ahmed ibn Alija en-Nev’abadi el-Akhisari el-Busnevi[1]. Mada se u različitoj literaturi različito imenuje s obzirom da je samo ime preuzimano iz rukopisa, odnosno idžazetnama (diploma) samoga učenjaka koji je predmet našeg izlaganja, ali isto tako njegovo ime je bilo i predmet brojnih istraživača.[2]

            Tako jedni kažu da je njegovo ime Mustafa sin Muhammeda el-Akhisari/Pruščak, koje se također najčešće koristi[3]. Ovo spominje i dr. Zuhdija H. sa dodatkom da se ovako navodi u idžazetnami za tradicionalne znanosti, kao i četiri traktata i djelu Tebširu’l-guzat. Također navodi da se u drugim originalnim djelima i traktatima spominje kao Mustafa ibn Muhammed ibn Muhammed Bosnevi Akhisari.[4] Treće mišljenje jeste da se zvao Mustafa ibn Muhammed ibn Alija.

            Dakle, ovdje je primjetno razilaženje, a akcenat razilaženja stavljen je na ime djeda. U jednom od mišljenja navedeno je dva puta ime Muhammed a u potonjem Mustafa ibn Muhammed ibn Alija tj. da je ime djeda bilo ime Ahmed a ne Muhammed. „Dilemu je, koristeći rukopise, otklonio dr. Zuhdija Hasanović prezentirajući šemu imena navedenih u rukopisima.“[5]

Razlozi razilaženja su:

–          Da prepisivač nije obratio dovoljno pažnje i da je pogriješio. A imena Ahmed i Muhammed su slična

–          Moguće da je autor greškom dva puta napisao ‘ibn Muhammed’, tako da je, ustvari, želio zapisati samo ime autora i njegova oca, a ne i djeda.[6]

            „Sumnju oko imena djeda Mustafe Pruščaka da li se radi o Muhammedu ili Ahmedu otklanja zabilješka na kraju rukopisa an-Nuket’ ‘ala kutub fi ‘ilmi’l-‘arebijje (za kojeg posigurno znamo da ga je Mustafa prepisao) u kojem se spominje ne samo Ahmed, kao ime djeda, nego i Alija kao pradjedovo ime.“[7]

2. Porijeklo i rođenje

            Također, zbog siromašnih biografskih i autografskih podataka, postoji nesuglasje o mjestu rođenja i datumu rođenja Mustafe Pruščaka.

             Kako samo ime kaže, ali i na osnovu brojnih mjesta gdje on to iznosi, Mustafa Pruščak je porijeklom iz Prusca. Također, iz imena en-Neva’abadi se može zaključiti da je rođen u mjestu Nev’abadu. Smatra se da se radi o mjestu (Novom Mjestu) koje je nastalo još za života Hasana Kafije Pruščaka (1544-1615.) u samom Pruscu.

            Što se tiče datuma rođenja može se pretpostaviti da se radi o kraju sedamnaestog stoljeća jer je diplomu (idžazetnamu) većeg stepena obrazovanja stekao 1133./1721. godine. Da bi ovu diplomu postigao trebao je, prema normama tadašnjeg školstva, pored osnovnog-mektebskog obrazovanja od najmanje tri godine, provesti na školovanju još 12 do 16 godina.[8]

3. Obrazovanje

            Mali Prusac dao je i u 18. stoljeću nekoliko vrlo značajnih ličnosti u povijesti muslimanske književnosti u Bosni. U to doba se ističe na prvom mjestu hadži Mustafa Pruščak.[9]

            Očito da je Mustafa Pruščak početno obrazovanje stekao u rodnom mjestu koje je bilo, u to vrijeme, jedan od poznatih znanstvenih centara. On je iskoristio prisustvo dobrog broja učenih ljudi toga mjesta i završio škole koje su postojale u to vrijeme.[10]

            Da je osnovno obrazovanje stjecao u Pruscu svjedoči, kako navodi dr. Zuhdija H., putopis Evlije Čelebije (1611. – 1679. g.) koji, prolazeći kroz Prusac 1071./1660. g., spominje da ovo mjesto od islamskih obrazovnih institucija ima:

–          tri osnovne škole – mekteba;

–          medresu,

–          školu za izučavanje hadisa (dar al-hadis);

–          tri tekije, i

–          osam džamija[11]

            O daljem školovanju Mustafe Pruščaka postoji vrlo malo podataka koji su uglavnom crpljeni iz djela koja je on tada prepisivao. Tako se može zaključiti da je pohađao nastavu na Iskeder-pašinoj medresi, a vrlo vjerovatno i na samom Azharu.[12]

            Da je pohađao nastavu, tačnije specijalirao islamistiku u spomenutoj medresi potvrđuje i dr. Omer Nakičević[13], te navodi da je Mustafa Pruščak dobio diplomu (idžazetnamu) iz racionalnih znanosti od Muhammeda Dibagije i Mustafe Arzunije Rumije Uskudarije iz oblasti tradicionalnih znanosti.

            „Prema informacijama dobijenim iz diploma može se zaključiti da je Pruščak izučavao sljedeće znanosti:

–          Tefsir (egzegezu Časnog Kur’ana) odnosno znanost čitanja Kur’ana (kiraete)

–          Hadis (islamsku tradiciju), a posebno je iščitavao sljedeće hadiske zbirke: Sahihe Buharija i Muslima i ostala djela koja čine korpus osnovnih hadiskih zbirki poznatih kao El.Kutub es-sitte uz izuzetak Sunena Ibn Madže;

–          Fikh (islamsko pravo) kroz niz referentnih djela hanefijskog fikha;

–          Kelam (apologetiku)

–          Sintaksu (nahv), morfologiju (sarf), semantiku (me’ani), retoriku (bejan) i stilistiku (badi’)“[14]

            Poslije Kaira M. Pruščak odlazi na hadždž 1135/1723. gdje je prepisao određena djela iz oblasti za koje se zanimao, što je vjerovatno koristio i da sluša učenjake dva harema – Mekke i Medine.[15]

            Mustafa Pruščak je za svoga života obavljao brojne funkcije. Prije svega bio je muftija u Pruscu, kako navodi istraživač dr. Šabanović.[16] Dalje kaže da se pouzdano može reći da je osim muftije bio i profesor jer je jedan svoj rad napisao na traženje nekog svog učenika. Vjerovatno je predavao u medresi u Akhisaru koju je krajem 16. stoljeća osnovao Hasan Kafi. Također dr. Šabanović jedini navodi da je Mustafa P. visoku školsku spremu stekao u Carigradu.[17] Dr. O. Nakičević navodi da je obavljao, pored navedenih, i funkciju kadije.[18]

 4. Djelo

1. Tebširu’l-guzat (Blagovijest borcima)

            „Djelo je podijeljeno na uvod, 23 poglavlja i zaključak, a završeno je 7. zu’l ka’dea 1150/ 26. 2. 1738. godine. Djelo je posvećeno tadašnjem bosanskom namjesniku Hekim oglu Ali-paši, pobjedniku pod Banja Lukom, čiju pravednost i junaštvo autor ističe i hvali u predgovoru.

            Neposredni povod pisanju ovog djela bila je provala Austrijanaca u Bosnu 1736. ili 1737. godine. Ali-paša je postigao sjajnu pobjedu nad nadmoćnim neprijateljem te je stoga Hadži Mustafa svoje djelo napisao da ga pokloni njemu. Međutim, potrebno je istaći da je autor je prije svega ovo djelo napisao s namjerom da podstakne Bošnjake na borbu za odbranu domovine.

            Osim cilja da podstakne svoje zemljake na borbu protiv agresora i odbranu domovine, Mustafa P. je ovdje svestrano obradio načela svetog rata (džihad) i izložio šerijatsko-pravne propise kojih se muslimani moraju pridržavati u ratu.“[19]

2. Er-Radi li’l-murtedi – (korist onom ko traži zadovoljstvo)[20]

            Nakon djela Blagovijest borcima, djelo Er-Radi li’l-murtedi je najobimnije Pruščakovo djelo. Piše ga na arapskom jeziku i to poslije 1154/1741. godine, što djelo čini posljednjim u nizu autorovih radova.[21]

            „Mustafa Pruščak obrađuje brojne teme u ovom djelu, kao što su: zikr, zahvala Allahu, istigfar, donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dova, abdest, kupanje, namaz, noćni namaz, učenje Kur’ana, učenje opće, post, hadž, ekonomisanje, programiranje, strpljivost, iskrenost, čednost, pravednost, poslušnost roditeljima, pružanje pomoći ugroženom, nahranjivanje gladnog, napajanje žednog, davanje milostinje, konsultovanje, zaštita prava radnika i dr. Sve to čini citirajući brojne hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“[22]

3. Risala fi el-kahve ve ed-duhan ve el-ešribe el-muharreme – Traktat o kahvi duhanu i zabranjenim pićima

            S obzirom da se pojavilo pijenje kahve i konzumiranje duhana na području bosanskog ejaleta, a i zbog direktnog pitanja jednog od vrlo uvaženih ljudi tog vremena, Pruščak se  odlučuje na pisanje rasprave o šerijatskom tretiranju pijenja kahve, pušenja duhana, te konzumiranja opojnih pića, odnosno droga.[23]

            Pristupajući izlaganju stanovišta islamksog prava i religije prema tim pitanjima pisac polazi od načelnog pitanja: da li se može uvažiti načelo da je dozvoljeno sve što nije izričito zabranjeno, odnosno da je zabranjeno sve što nije izričito dopušteno?

            Pisac brani gledište naučnika koji su zastupali mišljenje da je po šerijatu dozvoljeno piti kahvu. Za njega nije dovoljan dokaz da bi kahva bila zabranjena samo ‘zato što je piju i pokvarenjaci’ što kao dokaz ističe šejhulislama Ebus-Su’uda. Tome stanovištu se suprotstavlja ističući da kahva ‘ima dobrih i pozitivnih osobina: ona razbija san, odbija brige, aktivira čovjeka da izvršava vjerske obrede, podstiče čovjeka na pokornost, zagrijava tijelo…’

            Nasuprot propisa o kahvi, smatra da islam ima negativan stav prema pušenju duhana. Izlažeći ovaj stav ističe štetno duhana sa zdravstvenog i socijalnog stanovišta: beskorisno trošenje novca, neugodan zadah iz usta pušača i još sedamnaest štetnih posljedica koje prouzrokuje duhan.

            Govoreći o opojnim drogama (hašiš, opijum i dr.) autor ističe da su sve te droge zabranjene i navodi nekoliko hadisa i priča koje se odnose na zabranu i štete od opojnih droga, ali misli da je njihova upotreba manji grijeh od grijeha zbog uživanja vina.[24]

            Pruščak u radu koristi pedesetak djela mahom iz fikha i hadisa, ali se mogu pronaći i djela iz oblasti tefsira, vaza kelama. Rukopis djela čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci zajedno sa ostalim trima autorovim raspravama.[25]