Priredio: Sead ef. Jasavić
I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo ugasili, a znamenje za dan smo vidnim učinili – kako biste mogli tražiti od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali; i sve smo potanko objasnili. [Sura El-Isrāʾ 12]
Ovaj kur’anski ajet nam pobliže pojašnjavaju sljedeći ajeti: [Sura Jūnus 67] On vam je dao noć da u njoj počinak imate, i dan da vidite. To su dokazi za ljude koji čuju. [Sura El-Kaṣaṣ 73]
Iz milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete.” [Sura El-Muʾmin 61]
Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje.
Čuveni mufesir Ibnu Ašur rhm., u svome tefsiru el-Tahrir vel-Tenvir, kaže: Genitivna veza pripadanja između riječi ajet i noći i riječi ajet i dana može da bude radi pojašnjenja (bejanijja) tj. ajet je sama noć ili sami dan, ali može se odnositi i na ono što je pravo znamenje noći tj. Mjesec, kao što je Sunce pravo znamenje dana, što nam sve zajedno ukazuje na veličanstvenost božijeg stvaranja, i što nas treba podsjetiti na blagodat stvaranja ova dva velika stvorenja.
Mahv kojim se opisuje mjesec znači da je mjesec ugašen i bez svjetla u svome tijelu, te da svoju svjetlost stiče od sunčevih zraka koje obasjavaju njegovu loptu.
Znamenje dana je Mubsira – ono koje obasjava i daje mogućnost ljudima da gledaju i vide…
Riječ Mahv – kojim se opisuje mjesec, znači طمس – tams tj. brisanje, utiranje, gašenje, iščeznuće, pokrivanje, uništavanje, sljepilo, nevidnost itd.. U ovom ajetu riječ mahv se odnosi na nestanak svjetla i gašenje, jer svjetlo daje mogućnost za gledanje, dok tama ne daje tu mogućnost, a sve radi toga kako bi ste tragali za Allahovim blagodatima tj. radili i privređivali, te kako bi ste se noću od posla odmarali, a i kako bi ste mogli računati sate i dane i mjesece i godine i godišnja doba (prateći kretanja sunca i mjeseca, op.prev.).
Cijelu tematiku nam pobliže pojašnjavaju i sljedeća dva ajeta: [Sura Jūnus 5]
On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. – Allah je to mudro stvorio. – On potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju. [Sura Nūḥ 15-16]
Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio & i na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio?
U komentaru ovog ajeta šejh Ibnu Ašur rhm., kaže: “Mjesec je u ovom ajetu opisan sa rječju Nur – Svjetlo, kako bi nam se dalo do znanja da mjesečeva svjetlost ne dolazi izravno iz njega jer je mjesec muzlim-taman, već da je mjesečeva svjetlost refleksija sunčeve svjetlosti, koje ga obasjava, shodno razlikama u pozicijama, pa se zbog toga prvo pojavljuje mladi mjesec koji svakim danom sve više “svjetli” tj. biva obasjan sunčevim zrakama, sve dok ne postane Bedr – puni mjesec, nakon čega se smanjuje.”