Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, već poslije Hudejbijskog sporazuma, dakle šeste hidžretske godine, u praksu je uveo pisanje pisama vladarima i velikodostojnicima okolnih država i imperija u kojima ih je pozivao u islam. Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao pismo Kisri, kralju Perzije, Cezaru, kralju Bizantije, Nedžašiju, kralju Abesinije, kao i ostalim silnicima, i sve ih pozvao da vjeruju u Uzvišenog Allaha. (Buhari, 2939, i Muslim, 1774)
Kisra, Cezar i Nedžaši bile su titule vladara spomenutih država, a ne njihova vlastita imena.
Vjerovjesnički pečat
Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio da Bizantincima pošalje pismo, neko mu je rekao da oni pisma koja nisu ovjerena pečatom uopće ne čitaju, pa je dao da mu izrade pečat od srebra. Evo, kao da sada gledam u bjelinu tog prstena na njegovoj ruci. Na njemu je bilo ugravirano: Muhammedun resulullah – Muhammed, Allahov poslanik.” (Buhari, 2938, i Muslim, 2092)
Cezar umalo da je primio islam
Ebu Sufjan, radijallahu anhu, pripovijeda nam dugu pripovijest i događaj sa Cezarom, tadašnjim vladarom Bizantije, na čijem se dvoru u Jerusalemu lično obreo i koji ga je tom prilikom ispitivao “o čovjeku koji za sebe tvrdi da je vjerovjesnik”, tj. o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovom ponašanju, moralu i osobinama. Nakon što mu je Ebu Sufjan, radijallahu anhu, iskreno odgovorio na sva pitanja, Cezar je rekao: “Sve su to svojstva i odlike istinskog vjerovjesnika. Znao sam da će se pojaviti, ali nisam znao da će biti jedan od vas, Arapa. Ako je istina sve što si o njemu rekao, vrlo je blizu vrijeme kada će u njegovoj vlasti biti i ovo tlo na kojem se trenutno nalaze moja stopala. Kada bih znao da ću kod njega biti srdačno primljen, potrudio bih se i dao sve od sebe da se s njim susretnem, a kada bih ga sreo, noge bih mu prao.” (Buhari, 2941, i Muslim, 1773)
Marija Koptkinja
U godini koja je uslijedila nakon Hudejbijskog sporazuma, u sedmoj hidžretskoj godini, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preko svog ashaba Hatiba b. Ebu Beltea, radijallahu anhu, poslao je pismo i Mukavkisu, vladaru Egipta, u kojem ga je pozvao u islam. Kada je Hatib, radijallahu anhu, nakon obavljenog zadatka, krenuo nazad za Medinu, Mukavkis je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, poslao dvije sluškinje, Koptkinje iz Egipta, po vjeri kršćanke. Prva se zvala Marija bint Šem‘un, a druga je bila njena sestra Sirin. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kasnije će sa Marijom, radijallahu anha, dobiti sina Ibrahima. (Ibn Ebu Asim, El-Ahad vel-mesani, 3123)
Smrt Zejnebe
U osmoj godini po Hidžri umire Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, kćerka Zejneb, radijallahu anha, koja je učinila hidžru u Medinu i tako se pridružila svome ocu. Ova časna žena na Allahovom je putu pretrpjela mnogo nevolja i nedaća, međutim, bila je strpljiva i postojana, i nadala se nagradi samo od Svevišnjeg Allaha. Njen muž zvao se As b. Ebu Rebi‘, radijallahu anhu. Zejnebi je pripala čast da je nakon smrti umotaju u jedan Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ogrtač, koji je poslužio umjesto ćefina. (Buhari, 1253, i Muslim, 939)
________________
Iz knjige:
Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta
Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik
Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani
Prijevod: Amir Durmić
Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić