Politika je emanet
Piše: mr. Osman Smajlović
Plemeniti ashab Ebu Zerr, Allah bio sa njim zadovoljan, obratio se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, riječima:”Allahov Poslaniče, zar me nećeš postaviti na neki položaj?” ( Muslim) Tražio je položaj sa kojeg će upravljati i vladati ljudima.
Odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je , kao što je to prenio sam Ebu Zerr, Allah bio sa njim zadovoljan,:”Tada me Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario po ramenu i rekao:’ Ebu Zerre, ti si slab…Nemoj da budeš odgovoran ni za dvojicu niti budi upravnik jetimskog imetka.'”( Muslim)
Oporučio mu je da ne preuzima najnižu razimu vlasti, odgovornost za dvije osobe. A povod je njegova slabost u obnašanju funkcije vlasti.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otvoreno je posavjetovao Ebu Zerra, Allah bio sa njim zadovoljan. A svoju otvorenost u savjetu popratio je sa riječima:”Želim ti, zaista, sve ono što želim i sebi.”( Muslim)
Možda osoba dovoljno ne poznaje mogućnosti svoje ličnosti, naročito ako nije djelovao u određenom polju. Ubjeđen je da može izvršiti određene poslove, a prilikom praktičnog djelovanja doživi neuspjeh. A možda druga osoba uvidi njegove nedostatke i potom ga otvoreno posavjetuje.
Niko ne sumnja u pobožnost i povjerenje Ebu Zerra, Allah mu se smilovao, međutim vlast, politička pozicija, upravljanje i vođenje ljudi, zahtjeva snagu, moć, kompentenciju uporedo sa povjerenjem.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da je vlast na dunjaluku emanet, i to u svom sveobuhvatnom značenju i da ga treba opravdati. A to će se isključivo postići sa snagom, kompentencijom i povjerenjem.
Također, pojasnio je da je vlast na Sudnjem danu poniženje i kajanje onome koji nije bio kompetentan za nju i nije pravedno postupao. A neće biti poniženje i kajanje onome koji je zaslužan vlasti i izvrši ono što se od njega traži.
Islamska akademija šerijatskog prava sa sjedištem u Mekki, tretirala je 2007. g. pitanje učešća muslimana u izborima i konstatovala je da je to pitanje procjene između dobrobiti i štete i da će se dati prednost onome što je veća korist za muslimane između učešća ili neučešća. Također, pojasnila je ciljeve učešća u izborima: prezentiranje ispravne slike vjere islama, odbrana prava muslimana u njihovoj državi, ostvarivanje vjerskih i dunjalučkih prava, jačanje pozicije na utjecajnim pozicijama vlasti i međusobna saradnja sa pravednim ljudima i kategorijama u ostvarivanju zajedničkih interesa.
Isto tako spomenula je uvjete za ostvarivanje pomenuti ciljeva:
- Cilj učesnika u izborima treba biti dobrinos u ostvarivanju interesa muslimana i otklanjanje štete od njih.
- Da prevladava mišljenje kod učesnika u izborima da će njegovo učešće dovesti do pozitivnih ostvarenja, čija će korist obuhvaćati muslimane u njihovim državama kao što je: jačanje njihove pozicije, dostavljanje njihovih zahtjeva do onih koji odlučuju i vladaju, očuvanje vjerskih i dunjalučkih interesa muslimana.
- Da učešće u izborima neće dovesti u pitanje vjeru učesnika u izborima.
Interesantno je da pomenuta akademija nije nigdje spomenula lične ciljeve i interese.
I vrlo logično pitanje je da li učesnika u izborima treba posjedovati potrebno vjersko i političko znanje i iskrene i znane savjetnike u ostvarivanju pomenutih ciljeva. Ili se pak prepustiti ograničenom razumu, skromnom znanju i uskim ličnim interesima u ostvarivanju vjerkih i dunjalučkih interesa islama i muslimana.