Već neko vrijeme, široj javnosti je jasno da FTV-ov magazin ”60 minuta” postepeno napušta svoju prevashodnu orijentaciju ”politički” i sve češće se baca u druge vode. Tako u ”60 minuta” (ili kako ga mnogi od milja zovu ”120 minuta”) sve češće imamo priliku gledati (vjerovatno u očitom deficitu sportskih i muzičkih emisija u programskoj shemi ove kuće) proslavljene bh sportiste, muzičare, uskoro vjerovatno i režisere, glumce… Sve to ide u prilog onoj, u narodu već izlizanoj: ”Da nije objeda o reisu Ceriću, magazin ne bi imao inspiracije i materijala za rad”.
Posljednje izdanje ovog magazina (ponedjeljak, 23.maj 2011.), u svim segmentima je nadišlo čak i samo sebe. Ne znam hoće li Kamerni teatar ili Narodno pozorište reagovati, ali teatralnost koja je gledateljima podastrta u ponedjeljak navečer zasigurno je presedan na ovdašnjim tv kućama. Glavni likovi predstave bili su voditelj i urednik ”60 minuta” te njegov, kako sam reče, najtraženiji gost u BiH pa i šire, ministar Emir Suljagić. Upućeniji su svjesni da se drugačiji scenarij nije mogao ni očekivati. Ministar Suljagić je danima šutio a tek pokoja njegova riječ ”na kašičicu” je stizala do medija. Naravno, sve se tempiralo i ostavljalo za veliki show, emitovan u ponedjeljak. U vidno ”rastrešenom” stanju, gost Suljagić je to, u nekoliko navrata i sam potvrdio rekavši kako su dobri ljudi samo u SDP-u (ko će ga znati, valjda bi i to trebala biti neka vrsta diskriminacije), te da nije u SDP-u vjerovatno ne bi ni bio tu (valjda na FTV-u). O čemu je, zapravo, Ministar govorio?
Ministar Suljagić je potvrdio da je ministar te istakao kako će se boriti i izboriti da diskriminacije u školama ne bude. Svaka čast! To i jeste poenta cijele priče. Istina, toj poenti ne ide u prilog potenciranje na prijašnjim ministrima, što je opaska koju nikako ne treba uputiti ka vjerskim zajednicama nego, recimo, SDP-ovim koalicionim partnerima koji su, kako je rečeno, i dalje složni i jedinstveni. Ministar je opet ponovio svoju čudnu logiku po kojoj diskriminaciju oko 5%djece koja ne pohađaju Vjeronauku rješava preko leđa ostalih 95% školaraca. Ova logika je toliko komentarisana i objašnjavana da joj se ne treba posebno vraćati, ali valja primijetiti da bi joj pozavidjeli i Platon i Frege. Ministar, potom, mašući kažiprstom uporno ponavlja: ”Diskriminacije neće biti!”, na čemu mu iskreno čestitam i pružam punu podršku, te dodaje kako je ovaj njegov, za sada neuspio potez, samo prvi korak u nizu ka pravljenju Bosne i Hercegovine boljim, ljepšim i udobnijim mjestom za život. Šta su slijedeći koraci, vjerovatno ćemo brzo saznati. Priznao je Ministar i jednu ”malu greškicu” koja se tiče retroaktivnosti odluke/instrukcije, ali je preko toga brzo prešao. Istini za volju, spomenuo je i jednu bitnu stvar: u skorije vrijeme će se organizovati javne debate, okrugli stolovi i rasprave a sve s ciljem da se ovo pitanje riješi na najoptimalniji način. Da je, kojom srećom, rasprava i dijaloga bilo i ranije, siguran sam da bi se stvari odvijale kudikamo normalnije. No, budući da je to hipoteza i, budući da ima onih kojima logika nije jača strana, neću više o tome.
Na red je došlo i pitanje svih pitanja – reis Cerić. Ministar se isprva pokušao suzdržati od nekog konkretnijeg komentara, a onda je show počeo. Osokoljen voditeljevim upadicama i potpitanjima, Ministar je izrazio svoje zgražavanje činjenicom da jedan vjerski poglavar koji pretendira da bude duhovni lider, poziva na nasilje, krvoproliće, zvecka oružjem, ruši državu… Opet neka, samo Ministru, voditelju i njima sličnima jasna logika. Šta god kazali i na šta god se pozvali, u ”spornom” govoru reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića u Blagaju nemaju nijedan jedini argument za tvrdnju o pozivu na kojekakvo nasilje a još manje na zveket oružja i krvoproliće. Je li u određenom smislu spomenuta mogućnost protesta? Vjerovatno jeste. Je li javni protest u civilizovanom društvu jedan od legalnih načina iskazivanja svoje volje po određenom pitanju? Apsolutno jeste! Dakle, nije bilo poziva na bilo kakav vid nasilja, spomenuta je mogućnost protesta kao legalnog čina u savremenim i demokratskim društvima i to je to. Šta je, onda, sporno? Neka nam logičari objasne.
Ministar se, potom, u svom emotivnom monologu dotakao i teze po kojoj Reis dira u mrtve i to tako što je kazao kako škole nisu njegova babovina. Složio se sa tom konstatacijom da nisu, kao što i nisu, te, nošen emocijama osuo paljbu po Reisu jer mu, samim spominjanjem riječi ”babovina” ni mrtvom ocu ne da mira. Uz dužno poštovanje i rahmet Ministrovom ocu, zaista ne vidim razloga za takav stav niti načina da se iz pukog spominjanja babovine izvode teze o gaženju po mrtvima i uzurpaciji njihovih prava na vječni počinak. Reisov angažman, kada je posrijedi Srebrenica, nije potrebno posebno isticati tako da je cjelokupna polemika i prepucavanje na ovu tezu posve besmisleno i nepotrebno, a teatralni nastupi poput ovoga krajnje neukusni.
Gospodine Ministre! Kao i svaki čestit i dobronamjeran čovjek, duboko suosjećam sa Vama Vašu žrtvu i sve što ste, kada je u pitanju Srebrenica prošli. No, spočitavati Islamskoj zajednici negativan kontekst po pitanju Srebrenice nije ispravno nego je, rekao bih, zlonamjerno. Klicali ste kako Reis ”ne može tako govoriti” i to ponovili nekoliko puta. Ipak, vidite da može i, vjerujem, hoće kad god se za tim osjeti potreba. Vaša privatna opredjeljenja (agnostik, ateist, ovakav, onakav) me ne zanimaju ali me zanima opredjeljenje djece koja su u anketama jasno i glasno poručila šta žele učiti kroz škole. Njihovu odluku sada minimizirati i dovoditi u pitanje, e to je diskriminacija o kojoj tako poletno govorite. Organizujte okrugle stolove, javne rasprave i poslušajte mišljenja i drugih, a budući da ste to i najavili, duboko vjerujem da ćete to i realizovati i, opet vjerujem, doći ćete do zadovoljavajućeg rješenja.
Još jedan detalj je ostao upečatljiv a to je i nebulozno pismo Jasmile Žbanić svim vladama i kantonima da ateiste, u koje se i sama svrstava, oslobodi poreza kada su u pitanju vjerski izdaci. To je ista ona Jasmila koja je, ne tako davno, na stranicama Preporoda klicala kako su joj zanimljive te vjerske teme u kojima današnji čovjek traži svoj pravi smisao te hvalisala Reisa i Rijaset koji su joj svesrdno izišli u susret i imali razumijevanja za njen projekat. Nije joj promaklo da u maniru rasnih islamofoba spomene i deranje hlačica na Vjeronauci čime je povrijedila čast i ugled mnogih. Ali, ko te pita za čast i ugled kada su meta muslimani i ko te pita šta je diskriminacija u tom slučaju. Jasmila, Jasmila, ako je ovo tvoj krajnji misleći domet, onda mi je drago da znam koga sam doskora cijenio.
Safet Pozder
rijaset.ba