Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Džabir b. Abdullah r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Doista je najbolja dova – el-hamdu lillah, dok je najbolji zikr – la ilahe illallah.“ (Hasen-Sahih. Tirmizi 9/325., Nesa’i, ‘Amelul-jevmi vel-lejleh, str.840-841., Ibnu Madždžeh, br.3800., Ibnu Hibban, str.578., Ebu Hatim, Hakim u Mustedreku)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: Dova je između ostalog i spomen i prisjećanje na Allaha dž.š., (zikrun lil-med’uvv), jer u sebi sadrži potraživanje od Njega uz pohvale na Njega, putem Njegovih imena i svojstava, tako da je dova zikr i nešto veće od njega, isto kao što je i zikr nazvan dovom, zbog toga što sadrži u sebi potraživanje (taleb), shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji je rekao: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah““. Riječ „el-hamdulillahi“ (hvala-zahvala), je nazvana dovom, i ako označava suštu zahvalnost i pohvalu, zbog toga što zahvala u sebi sadrži ljubav i pohvalu, a ljubav je najveća vrsta potraživanja kod voljenog. Onaj koji hvali (el-hamid el-talib), traži svog’ voljenog, i on je najpreči da se nazove dovadžijom (da’ijom), za razliku od samog molitelja (el-sa’il el-talib), koji traži kod svoga Gospodara neku potrebu… Hvala i pohvala sadrže u sebi najveću molbu – molbu onoga koji voli, i to je prava dova, i ono zaslužuje to ime prije svih ostalih dova koje su manjeg ranga od ovog. Cilj je naznačiti to da i dova i zikr jedno drugo sadrže u sebi, i jedno u drugo spadaju.“ (Pogledaj: el-Tefsir el-Kajjim, 1/385.; Beda’i’ul-Feva’id, 3/521.; Medžmu’ul-Fetava, 15/19.)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., u komentaru ajeta: „I njihova zadnja dova će biti: el-hamdu lillahi rabbil-‘alemin“ (Junus, 10.) – kaže: „Riječ el-da’ava, spomenuta u ovom ajetu, znači el-du’a tj. označava i pohvale kao što označava i potraživanje, kao što se kaže u hadisu: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillahi rabbil-‘alemin“. Ovo su riječi dove pohvale i zikra, kojima će Allah dž.š., nadahnuti džennetlije u džennetu.“ (Pogledaj: Hadijel-Ervah ila Biladil-Efrah, 1/293.)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Poslanički zikrovi sadrže u sebi: pohvalu na Allaha dž.š., dovu i potraživanje, kako je to naznačeno u hadisu: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah“.“ (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 2/434.)
Imam Ebu Omer el-Nimri rhm., u komentaru hadisa: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah“ – kaže: „Zikr je dova – shodno razumjevanju uleme, kojeg temelje na hadisu Husejna b. el-Hasena el-Mervezija rhm., koji kaže: Pitao sam jednoga dana Sufjana b. ‘Ujejnu: Šta je Poslanik s.a.w.s., najviše učio na Arefatu – pa reče: La ilahe illallah, subhanallah, el-hamdu lillah, Allahu ekber ve lillahil-hamd. Rekoh: To je sve bio zikr i pohvala bez ikakve dove!? Odgovori mu: Zar nisi čuo za riječi Allaha dž.š., koji kaže: „Ako se rob Moj zauzme hvaljenjem Mnome nad moljenjem Meni – podaću mu najbolje što se može dati moliteljima!“ (Hadis Kudsi. Tirmizi, Bezzar, Abdurrezzak, Bejheki, Ebu Nu’ajm el-Asbehani) Reče: Čuo sam; tu predaju si mi ti pričao, o Ebu Muhammede, od Mensura od Malika b. el-Harisa (el-Huvejrisa).“ (Pogledaj: el-Temhid li-ma fil-Muvetta’ minel-me’ani vel-esanid, 6/44.)
Imam el-Alusi rhm., kaže: „Riječ „el-Hamdu“ (hvala-zahvala), svojim značenjem (tarikul-kinaje vel-ta’arid), ukazuje na dovu i molbu.“ (Pogledaj: Ruhul-Me’ani, 13/37.)
Imam el-Adžluni rhm., u komentaru hadisa: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah“ – kaže: „El-hamdu lillah s početka dove i na kraju dove. Ovo je rekao Ibnu Hadžer u djelu el-Fetava el-Hadisijja.“ (Pogledaj: Kešful-Hafa’, 1/152.)
Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Znaj da je najodabranije i najispravnije mišljenje, kod meritorne uleme, taj da je učenje Kur’ana bolje od samoga tesbiha ili tehlila i ostalih zikrova, o čemu nam govore brojni dokazi, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: el-Tibjan fi Adabi Hameletil-Kur’an, 1/10.)
Se’id b. ‘Ali b. Vehf el-Kahtani kaže: „El-hamdu lillahi“ je najvrijednija dova, jer je dova jedna vrsta zikra i veličanja Allaha dž.š., koja označava i traženje od njega, što „el-hamdu lillah“ u sebi sadrži. Ko se Allahu dž.š., zahvaljuje na ni’imetima, ta njegova hvala iziskuje novo Božije davanje.“ (Pogledaj: Šerhu Hisnil-Muslim, 1/275.)
Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., u komentaru hadisa: „Doista je najbolja dova „el-hamdu lillah“; i: „Ako se rob Moj zauzme hvaljenjem Mnome nad moljenjem Meni – podaću mu najbolje što se može dati moliteljima!“; i: “Hvala (el-hamdu), je glava zahvalnosti (el-šukr), a Allahu nije zahvalan rob koji Ga ne hvali!“ (Abdurrezzak, Bejheki) – kaže: „Riječ „el-hamdu“ postiže sve ciljeve dove, pa je zbog toga i metaforično nazvana dovom. Suština dove je traženje blagodati, dok je zahvalnost Allahu dž.š., garant dobijanja Njegovih blagodati, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Ako budete zahvalni još više će vam se dati!““ (Pogledaj: Mesabihul-Tenvir ‘ala Sahih el-Džami’ el-Sagir, 2/24.)
Ebu Malik el-Eš’ari r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Čistoća je dio vjere, a „el-hamdu lillah“ puni Mizan-Vagu; subhanallah i el-hamdulillah zajedno ispunjavaju sve što je između nebesa i zemlje. Namaz je svjetlo, sadaka je dokaz, sabur je blistavost, a Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek trguje, pa prodadne svoju dušu i oslobodi je ili je zarobi!“ (Muslim, br.223., Tirmizi, br.3517., Nesa’i, br.2437.)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Ove vrijednosti, i njima slične, one se odnose na pobožne ljude, čiste od teških grijeha i kriminala, dok oni koji istrajavaju na svojim strastima i nepravedno krše harame i propise Allahove vjere – takvi se ne mogu usporediti s pobožnim i bogobojaznim ljudima, o čemu nam, kao potvrda navedenom, govore sljedeći ajeti: „Ovaj Kur’an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju. 21. Misle li oni koji čine zla djela, da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju 22. a Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i zato da bi svaki čovjek bio nagrađen ili kažnjen prema onome što je zaslužio; nikome neće biti učinjeno nažao.“ (el-Džasijeh, 20-22.) (Pogledaj: Fethul-Bari, 11/208.)