Sličnost palme i mu’mina

sanel
By sanel

Piše: Haris Hećimović (Univerzitet Ummul-Qura, Mekka el-Mukerrema)
Imam Muslim bilježi hadis od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednoga dana kazao svojim ashabima: “Obavijestite me o drvetu čiji primjer je kao primjer vjernika!” Ashabi su počeli da spominju drveća koja rastu u dolini. Kaže ibn Omer: “Pomislio sam u sebi i shvatio da je to palma, pa sam htio da to kažem, pa sam vidio da su tu sve stariji ashabi (od mene), te sam se pobojao (postidio) da kažem. Pošto sam zašutio, rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „To je palma‟”. (Sahih-Muslim, poglavlje “Primjer vjernika”, br. hadisa 7277)

Sličnost drveta i čovjeka
U ovome hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredi čovjeka sa pal-mom, što nedvojbeno ukazuje na sličnost između ova dva Allahova stvorenja. Posmatrajući drvo sa njegove anatomske, funkcionalne, pa i ekološke strane, zaključujemo da je drvo najveća i najupečatljivija biljka: daje čovjeku višestruke koristi i plodove kako bi preživio cjelogodišnja prirodna i druga kolebanja. Kako je drvo “kralj”  biljaka, ili kako smo kazali, najupečatljivija biljka, tako je čovjek najodabranije i najsavršenije Allahovo stvorenje na dunjaluku, čija je funkcija neizbježna u svim segmentima ovodunjalučkog bivstvovanja. Čovjek, s jedne strane, podnosi svakojake poteškoće na koje nailazi, a s druge strane spreman je staviti u svoju funkciju svaku korist koja se naže ispred njega, poput drveta koje na pravi način koristi Allahove blagodati: sunčeve zrake, kapi kiše, plodnu zemlje itd.
Ovdje se postavlja pitanje: U čemu se krije mudrost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, usporedbe vjernika i palme? Pogledajmo samo neke od mudrosti koje nam je Allah, subhanehu ve teala, dozvolio da spoznamo iz ovih riječi Njegovog najboljeg stvorenja!

Spoljašnjost koja odiše čvrstinom i ispravnim držanjem

Tokom cjelokupnog procesa izrastanja i razvijanja, promjene na palmi polučuju samo korist, tj. ona daje slatke i ukusne plodove. Isto tako, vjernik u Svevišnjeg Gospodara nije podložan svojim hirovima i porivima, već se trudi da izgleda što ljepše i prirodnije, kako u društvenom, tako i u bračnom životu. Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže: “Ja se uljepšavam svojoj supruzi isto kao što volim da se ona uljepšava meni.” Čovjek ima potrebu  za uljepšavanjem, posebno u određenim danima ili događajima, kao što su dva Bajrama, prisustvovanje vjenčanjima, posebnim sastancima, petkom za džuma-namaz itd., kao što se palma kiti u danima kada daje svoje plodove koji je krase, potom polahko rastu i sazrijevaju. Kako se palma ukrašava samo onim stvarima koje joj je Allah dao, tako se i vjernik i vjernica neće ukrašavati izlazeći iz Allahovih, azze ve dželle, granica! Žena koja je sama po sebi ukras, sakrit će svoje tijelo hidžabom koji ni na koji način neće biti suprotan šerijatskim propisima! Dakle, pokrit će svoje tijelo onim što nije samo po sebi ukras (upadljive boje hidžaba ili neki drugi ukrasi po hidžabu). Njen hidžab nikako neće biti proziran niti uzak, kao što neće nalikovati odjeći muškaraca ili odjeći nevjernica i velikih grješnica! Vjernik će, također, pokriti sve ono što mu je naređeno da pokrije i nikako neće obući ono što je potpuno strano podneblju u kojem živi, kako njegov izgled ne bi bio kontraproduktivan njegovoj da’vi.

Dubina korijena i širina krošnje
Palma se odlikuje jakim korijenom koji svoje žile pušta duboko u zemlju, a opet, njena krošnja je visoka i raskošna. Kao takva, palma odolijeva sušama, promjeni klimatskih uvjeta, vjetrovima i drugim prirodnim nepogodama! Svojim listovima crpi sunčevu energiju i blagodati kiše, a zatim svu tu energiju usmjerava za što bolji rad svoga bića i proizvodnju plodova. Vjernik u Allaha, azze ve dželle, čvrst je na svojim ideološko-akidetskim stavovima, koji su zdravi i čisti, bez ikakvih primjesa širka i kufra, a sve to je naučio iz Allahove Knjige i govora i prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Mu’min svoju energiju crpi iz Kur’ana i sunneta i biva zdrav i koristan za sebe i za svoju okolinu. Sa ovako izgrađenim stavovima, vjernik je u stanju prebroditi svakojaka iskušenja na koja nailazi u svom životu, poput palme koja je izložena raznim klimatskim uvjetima, ali im se ona odupire jer je potpomognuta svojom jakom osnovom – korijenom! Ovo je samo još jedan od primjera dubine Poslanikovog govora i moći usporedbe, sallallahu alejhi ve sellem.

Stalna korist!
Pogledamo li površno, pomislit ćemo da palma i nije toliko korisna, jer se tokom čitave godine čekaju njeni plodovi i njihovo sazrijevanje. Međutim, čak i bez plodova, palma je u potpunosti korisna! Pored plodova, ona čovjeku koristi svojim lišćem praveći hladovinu, zatim, potkresivanjem palme čovjek dobija drva za paljenje vatre, potom, sam izgled i ljepota palme su odmor za oči čovjeka. Čak i košpice datula su iskoristive za loženje vatre i sl. Da je palma korisna u svakom svome stanju, govori nam i činjenica da je upozorenje za čovjeka i kada okonča svoj život, jer kada je sasušena i izvađena iz zemlje veoma podsjeća na mrtvog čovjeka. Kaže Allah Uzvišeni: “Pa je Semud uništen glasom strahovitim, a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude pova-ljane kao šuplja palmina debla vidi-o.” (Prijevod značenja El-Hakka, 5-7.) Vjernik je, također, u svakom slučaju ko-ristan na svakojake načine. Koristan je: svojim znanjem, svojim lijepim ponaša-njem i visokim moralom prema drugima, svojim imetkom kojim je uvijek spreman pomoći druge, svojim zalaganjem i trudom za sebe i zajednicu muslimana, svojom snagom koju će koristiti samo u hajr i halal stvari. Vjernik je koristan i svojim naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla, kao što kaže Allah Uzvišeni: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Prijevod značenja Ali Imran, 109.)
Vjernik je koristan i svojom samilošću prema drugima i sudjelovanju u dobročinstvu i bogobojaznosti, te fleksibilnosti sa zajednicom u kojoj živi u stvarima gdje je ta fleksibilnost islamom dozvoljena.

Uzvraćanje dobrim na loše
Palma je veoma strpljiva, plemenita i podnosi mnoge poteškoće. Ako na nju baciš kamen, ona ti uzvraća slatkim i ukusnim plodovima. Vjernik je primjer podnošljivosti lošeg ophođenja: na uvrede i ružne riječi neznalicâ neće uzvratiti uvredom, nego smirenošću i pokušajem prosvjećivanja i podučavanja. Kaže pjesnik: ”Budi kao palma od mržnje visoko, pogođen kamenom uzvrati slatkim plodom.“

Darežljivost i plemenitost
Palma svoje slatke plodove dijeli u potpunosti i tako hrani ljude i životinje. Bez ikakve zadrške, dozvoljava da svi njeni plodovi budu ubrani sa potpunom lah-koćom. Vjernik u Allaha, azze ve džele, udjeljuje u svakoj prilici ukoliko je u mo-gućnosti. Ukoliko njegov imetak dostigne vrijednost nisaba (vrijednost na koju mora dati dva i po posto od imetka na koji je to propisano), udjeljuje ga siromasima i drugima koji su potrebni. Pored toga, vjernik pojačava svoje udjeljivanje tokom mjeseca ramazana, pomaže jetime i prezadužene, hrani rodbinu, prijatelje i komšije pri rođenju svoje djece koljući kiku, časti svakojakom hranom pri sklapanju brakova. Zatim, vjernik kolje kurban za Bajram i dijeli kurbansko meso itd. Dakle, vjernik na ovaj način stalno udjeljuje i pomaţe ljude oko sebe.

Plemenita vjera islam uči vjernika da bude postojan i ponosan u svojoj vjeri, čvrst i jak kada je to potrebno, ali isto tako i nježan i blag, uči ga da bude mudar i pravedan, iskren i istinoljubiv. Allah, azze ve dželle, stvorio je ljude različitima: neki su crni, neki bijeli, visoki su ili niski, slabašni ili jaki, ali je Allah čovjeku postavio univerzalne norme ponašanja koje čovjeka čine pozitivnim, poput palme, u svakom vremenu i na svakom mjestu. Te norme nam je Allah objavio u Svojoj plemenitoj objavi Kur’ani-kerimu, i iz Svoje milosti nam je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam je pokazao i pojasnio svaki segment života na dunjaluku. Od Allahove milosti je i govor koji je kazao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nametnuvši nam uzore i autoritete koji će nas podsjećati na hajr i podučavati znanju. To su riječi: “…zaista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika…” (Bilježi Ahmed, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Džami`a od Albanija br. hadisa 6297)

Ove riječi nas podsjećaju da ne možemo sami tumačiti islam kako želimo, nego se moramo vratiti učenjacima i njih pitati! Sve ove stvari su poput dijelova palme: svaki dio mora biti na svome mjestu ako čovjek želi biti poput vjernika kojeg je Poslanik opisao u navedenom hadisu!

Brate mu’mine, budi koristan gdje god da se nalaziš!

Časopis Asr

Share This Article