Priredio: Bilal Dervišić 
Vrijeme je skuplje od zlata, jer vrijeme je život! Shodno tome, učeniku ne dolikuje da gubi svoje vrijeme u zabavi i besposlici, jer izgubljeno vrijeme ne može se nadoknaditi, a sati neumitno prolaze! Ko ne bude vodio računa o svome vremenu, dugo će trajati njegova tuga, kao bolesnik što žali za danima zdravlja i aktivnosti.
Imam Buharija bilježi od Ibn Abbasa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dvije su blagodati kojih nisu svjesni mnogi ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.”
Musliman kojem budu ukazane dvije blagodati: tjelesno zdravlje i slobodno vrijeme, dužan je da se oduži na tim blagodatima zahvaljujući Allahu, dželle dželaluhu, i koristeći ih u Njegovoj pokornosti i stjecanju Njegova zadovoljstva. Ukoliko to propusti učiniti, obmanut je, tj. izgubio je mnogo jer poslije zdravlja dolazi bolest, a poslije slobodna vremena zauzetost. Kao što trgovac u imetku ima glavnicu na koju treba da zarađuje, tako isto muslimanu je glavnica zdravlje i slobodno vrijeme i neće propuštati ni jedno od njih, već će ih koristiti u pokornosti Allahu, dželle dželaluhu, što je najuspješnija trgovina.
Imam Ibn Kajjim zabilježio je da je jedan muslima iz prvih generacija rekao: ”Neka mi ne bude blagoslovljeno sunce onoga dana u kojem ne povećam svoje znanje koje će me približiti Allahu.” (Miftahu daris-seadeti, 1/122)
Od Muhameda Ezdija se prenosi da je rekao: ”Ebu Derda napisao je Selmanu: ‘O moj brate, iskoristi svoje zdravlje i slobodno vrijeme prije nego što te zadesi ono što niko od ljudi neće moći otkloniti od tebe.” (Iktidaul-ilmi vel-amel, 104)
Ibn Džema’a kaže da se uvijek govorilo: ”Znanje ti neće dati od sebe ni jedan dio sve dok mu se u potpunosti ne predaš.” (Adabul-muteallimin, 206)
Imam Nevevi, govoreći o vrlinama učenika, rekao je: ”Učenik treba da što više nastoji da nauči čuvajući svaki svoj trenutak i danju, i noću, i kad je na putovanju, i kad nije, i svoje vrijeme ne smije trošiti u druge stvari izuzev stjecanja znanja. Na tom putu, za jelo i za spavanje odvojit će od svoga vremena samo onoliko koliko je neophodno i tome slično, kao što je mali odmor kako bi razbio monotoniju. Nije pametan onaj kome se ukaže prilika da naslijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nasljedstvo i to propusti.” (El-medžmua, 1/37)
Korištenje vremena u mladosti
Prenosi Hatib Bagdadi od Ata Saiba, a on od jednog čovjeka da je rekao: ”Sjedili smo sa Huzejfom pa je prišao neki čovjek i Huzejfe mu reče: ‘O čovječe, šta te sprečava da sjediš sa nama?’ Čovjek mu odgovori: ‘Ne sprečava me od toga ništa drugo osim ovi mladići oko tebe!’ Huzejfe se naljutio i rekao mu: ‘Zar nisi čuo riječi Uzvišenog Allaha: Čuli smo jednog mladića kako ih huli, rekoše, ime mu je Ibrahim”, i Allahove riječi: ”To su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili’, pa zar ima dobra osim u mladićima!!”’ (El-Džamiu li ahlaki ravi ve adabi samia, 1/310)
Svakako u mladićima je dobro ako im je razum čist, tijelo snažno, a male potrebe.
Imam Maverdi ukazao je na jedan od razloga tromosti u učenju i istakao da je taj razlog propuštanje učenja u mladosti, a posvećivanje njemu u starosti, kada se stidi da počne odakle počinju djeca, pa počinje sa posljednjim znanostima ili njihovim dijelovima kako bi prestigao mladog učenika. Ovako rade oni koji hoće da sami sebe varaju i zato je učenje u mladosti ljepše i bolje. (Edebud-dunja ve din, 57)
Od Ahnefa ibn Kajsa prenosi se da je čuo jednog čovjeka kako je rekao: ”Učenje u mladosti je kao uklesavanje u kamenu”, pa je na to Ahnef dodao: ”Odrasli je sa više pameti, ali i sa više briga.” (Edebud-dunja ve din, 57)
Od Alkame se prenosi da je rekao: ”Ono što sam naučio u mladosti kao da (sada) gledam kako je napisano u knjizi ili na listu.” A Jezid ibn Ebi Hubejb prenosi da je Hasan rekao: ”Dovedite nam svoje najmlađe jer oni imaju manje briga i bolje pamte ono što čuju.” (El-Džamiu li ahlaki ravi ve adabi samia, 1/311)
Prenosi se da je Abdullahu ibn Mubareku rečeno: ”Nadvladali su nas kod tebe ovi mladići”, pa je rekao: ”Od njih više očekujem nego od vas, koliko vi već živite!? Ovima će Uzvišeni Allah dati da daleko dospiju.” (El-Džamiu li ahlaki ravi ve adabi samia, 1/312)
Ovako treba učenik da iskorištava period svoje mladosti prije nego što mu prođe, jer je učenje jače i dublje u danima mladosti kada je potpuna svijest i odmoran mozak.
Pokuđenost odgađanja
Jedan od razloga gubljenja vremena jeste i ljudsko odgađanje i ostavljanje današnjeg posla za sutra, a čovjek ne zna šta će se desiti sutra, možda bude zauzet i ne mogne uraditi ono što je htio. Stari dobri učenjaci upozoravali su na opasnost odgađanja i smatrali su ga nesrećom.
Hatib Bagdadi bilježi da je Hasan Basri rekao: ”Čuvaj se odgađanja jer ti imaš današnji dan, a ne sutrašnji, a ako bude i tvoje sutra, budi u njemu kao što si danas, a ako ne bude tvoje sutra, nećeš se kajati za onim što si danas propustio”, a Katade prenosi od Ebu Dželda da je rekao: ”Doista su riječi ‘uradit ću to’ od Iblisove vojske.” (Iktidaul-ilmi vel-amel, 113)
Učenik ovako treba da koristi sve prilike i da odmah iskorištava blagodat vremena, ne odgađajući obaveze za drugo vrijeme koje možda neće dočekati.
Vrijeme aktivnosti i bezbrižnosti
Mnogi učenici pitaju o najboljem vremenu za pamćenje, učenje i stjecanje znanja. Ulema je govorila o tome i savjetovali su da se iskorištava rano jutro i svako vrijeme u kojem je čovjek rasterećen, pun snage, odmoran i slobodan.
Nema sumnje da je ranjenje najbolje vrijeme za traženje znanja i to je blagoslovljeno vrijeme posebno ako se rano ode na spavanje. Imam Tirmizi bilježi od Alije, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allahu moj, blagoslovi mom ummetu rano jutro.”
Od odabranih vremenskih perioda je i period pred zoru jer je to period kada se dove uslišavaju i kada se milost spušta, a traženje znanja je uzvišeni ibadet i ono je pohvalno kada u njemu musliman provodi posljednje časove noći.
Od Ismaila ibn Uvejsa prenosi se da je rekao: ”Ako hoćeš da nešto zapamtiš, zaspi i ustani pred zoru, upali svijetlo i to pogledaj, i nećeš ga zaboraviti poslije, inšallah.” (El-Džamiu li ahlaki ravi ve adabi samia, 2/265)
Imam Hatib Bagdadi rekao je: ”Znaj da za pamćenje imaju sati koje treba čuvati onaj koji želi da nešto napamet uči, a isto tako i za pamćenje imaju mjesta kojih treba da se drži onaj koji hoće da napamet uči; pa najbolje vrijeme je vrijeme pred zoru, a poslije njega podne, a poslije njega rano jutro pred izlazak sunca, bez njegova zalaska, a pamćenje u noći bolje je od pamćenja danju.” (El-Fekihu vel-mutefekkih, 2/103)
Cilj je da učenik izabere vrijeme za svoje aktivnosti, a to je kada je bezbrižan, i treba da izbjegava učenje u vremenu kada je opterećen ili umoran ili zauzet nekom drugom stvari, jer nema koristi od učenja ukoliko se ne ostave druge obaveze i zapreke.
Imam Ibn Džama’a savjetovao je učenike govoreći: ”I neka ne uči onaj koji je gladan ili žedan, ili pod brigom, ili kada je ljut ili pospan, ili razočaran, niti ako mu je previše hladno ili prevruće.” (Tezkiretus-samia vel-mutekellim, 187)
Također ovaj učenjak, Allah mu se smilovao, ukazujući na nužnost odmora radi poboljšavanja koncentracije i obavljanja aktivnosti, znao je govoriti: ”Nema ništa loše u tome da se odmori ako se plaši dosade jer su neki veliki učenjaci sakupljali svoje kolege na određenim izletištima u određenom godišnjem periodu i šalili se u onome u čemu nema štete za njih, niti za vjeru niti za čast.” (Tezkiretus-samia vel-mutekellim, 211)
Savjetujemo svakog učenika da se drži onoga što mu pojačava aktivnost u učenju, neka se čuva gubljenja vremena, neka daje prednost vrednijem pa vrednijem, i neka stalno moli Allaha da mu podari blagoslov u životu i da mu život učini sretnim i u pokornosti Njemu.
Iz serijala: Vrline stjecatelja znanja