Antifašizam prestaje tamo gdje počinju zločini, kaže Halilbegović • Partizani i četnici su u istočnoj Bosni zajednički radili na istrebljenju Bošnjaka, kaže Latić • Trovali su nas bromom i koristili elektrošokove, kaže Azijada Kasumagić
Aktuelne debate u Hrvatskoj o potrebi procesuiranja svih odgovornih za komunističke zločine nakon Drugog svjetskoga rata i otkopavanje masovnih grobnica u zapadnoj Hercegovini, koje kriju tijela ubijenih Hrvata, iznova su nametnuli pitanje kada će biti dokumentirani i kažnjeni zločini koji su u decenijama komunističke vlasti počinjeni nad Bošnjacima. Posebno nad pripadnicima pokreta “Mladih muslimana”, čiji su članovi postali sinonim bošnjačkih žrtava tog totalitarističkog režima.
Naleti OZNA-e
Publicista Nihad Halilbegović, koji se dugo bavi istraživanjem stradanja Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, kaže da su pripadnike tog naroda bukvalno ubijali svi. O komunističkim zločinima već je sakupio na desetine izjava. Ističe da se ti, kao i drugi zločini, itekako moraju istražiti i dokumentirati.
– Mnogi Bošnjaci su stradali pod naletima OZNA-e i Udbe, u kolonama smrti, na Blajburgu… U većini gradova kod nas postoje velike grobnice koje nikada nisu otvorene! Mnogo ima onih koji su stradali, a da nikada nisu uzeli pušku. Tih slučajeva je mnogo. Ukoliko svi takvi zločini u BiH, Hrvatskoj i na području Balkana ne budu istraženi, desit će se novi. Zato treba istražiti sve grobnice kako bi se utvrdilo koliko je bilo stradalih. Ja sam veliki antifašista. Moj otac je bio partizan. Ali, antifašizam prestaje tamo gdje počinju zločini – priča za “Avaz” Halilbegović, koji je, između ostalog, i autor knjige “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”.
Priznaje da postoje mnogi dokazi da su potkraj Drugog svjetskog rata četnici masovno prelazili u redove partizana i pod njihovom zastavom nastavili činiti stravične zločine širom BiH.
– U jednom slučaju ubijena su šestorica “Mladih muslimana” za šest dana. Pazite, u tih šest dana provedena je i istraga, održan glavni pretres, donesena presuda, razmatrana žalba i donesena ponovna presuda. Oni su strijeljani na Vracama u Sarajevu. Sudija je imao samo osnovnu školu!? Ti ljudi nisu imali pravo na branioca. Znaju se imena onih koji su izvršili strijeljanja. Nažalost, takvih slučajeva je mnogo. Ima i onih koji su ubijeni, a da nije bilo ni suđenja. Osim toga, značajan broj Bošnjaka stradao je na Golom otoku, iako nisu bili pripadnici Informbiroa (IB). Oni koji su se vratili nisu više mogli normalno da žive – objašnjava Halilbegović.
Jedan od primjera zločina jeste slučaj Bošnjaka iz zaseoka Gnječe i Mrkani u Klokotnici kod Doboj-Istoka. Petoricu Bošnjaka, civila, srbijanski partizani izveli su iz njihovih kuća i bez ikakvog razloga su ubijeni u blizini sela i ukopani u strogoj tajnosti. Mještani su 2008. godine počeli pronalaziti kosti žrtava, nakon čega se ovaj slučaj počeo istraživati.
Profesor Fakulteta islamskih nauka (FIN), prof. dr. Džemaludin Latić, koji se, također, dugo bavio istraživanjem komunističkih zlodjela, i sam je žrtva montiranog procesa
muslimanskim intelektualcima 1983. godine, s Alijom Izetbegovićem na čelu. On otkriva da su partizanske i četničke jedinice itekako sarađivale kada su napadale bošnjačka sela.
– Prema istraživanjima Zije Sulejmanpašića, četnici i partizani su sarađivali u istočnoj Bosni prve dvije godine Drugog svjetskog rata i to doslovno na istoj političkoj platformi. Jer, politička platforma Rodoljuba Čolakovića i, recimo, Dangića (Jezdimir, četnički major, op. a.) uopće se ne razlikuju. Oni su zajednički u istočnoj Bosni radili na istrebljivanju našeg naroda. Primjerice, narodni heroj Vlado Šegrt bio je jedan od onih koji je učestvovao u zločinima i progonima Bošnjaka iz njihovih sela. Štaviše, ubijeni su mnogi ugledni Bošnjaci. Svakako, nisu svi partizani činili zločine i to treba jasno naglasiti – tvrdi Latić, dodajući da su Bošnjaci morali biti u svim vojskama i od svih vojski bivali su žrtve.
Štaviše, ističe on, Komunistička partija (KP) je do te mjere imala rezerve prema Bošnjacima da su postojale dileme treba li Bošnjake uopće primati u partizanske jedinice.
Nadalje, Latić naglašava da ratni zločini ne zastarijevaju i da moraju odgovarati oni koji su ih počinili.
– Prema poznatoj studiji “Crna knjiga komunizma”, komunisti su u svijetu pobili minimalno 96 miliona nevinih ljudi. U te zločine nisu uključeni zločini u Jugoslaviji, zbog čega sam ja polemizirao s autorima te studije. No, kod istraživanja komunističkih zločina kod nas postoji problem. Njih često istražuje četnička ili ustaška strana, a ne zna se koje je zlo veće. Nama u BiH treba argumentirano istraživanje komunističkih zločina nad bošnjačkim narodom – konstatira naš sagovornik.
Emigrantski časopis “Bosanski pogledi”, koje je pokrenuo rahmetli Adil-beg Zulfikarpašić, dokumentirali su da su komunisti poslije Drugog svjetskog rata u jednom slučaju zarobili 3.000 bošnjačkih mladića koji su se poslije završetka rata vratili u BiH neokrvavljenih ruku.
– Od tih 3.000 Bošnjaka na adi u Bosanskom Novom ubijeno je njih 2.000. Također, u Bosanskoj Dubici ubijeno je 5.000 bošnjačkih i hrvatskih mladića koji su se nakon proglašene amnestije vratili kući. Ti ljudi umirali su u užasnim mukama. Ubijani su vilama i sjekirama, a potom povezani žicom i zapaljeni! Krajem Drugog svjetskog rata ubijen je značajan broj bošnjačke inteligencije. U suštini, sve je to bio dio izvornog četničkog plana protiv Bošnjaka koji se provodio kroz partizanski pokret – uvjerava Latić.
Kostini zločini
Slučajevi ubistava pripadnika “Mladih muslimana”, ističe ugledni profesor, potpuno su neistraženi. Čak ni dugogodišnji članovi te organizacije nikada nisu saznali kako je skončao njihov osnivač Esad Karađozović, koji je nestao prilikom prelaska austrijske granice 1945. godine.
– Ne zna se ni sudbina “Mladih muslimana” koji su pomagali muhadžirima u istočnoj Bosni ili kod Zenice. Mi ne znamo gdje su bačena njihova tijela. Čak ni gdje je tijelo prvog predsjednika sekcije El-Hidaje “Mladi muslimani” Mustafe Busuladžića. Komunistički zločini išli su dotle da je Udba u jednom slučaju inscenirala sudar oklopnog voza i voza koji je prebacivao političke osuđenike. U tom udesu stradali su neki ljudi. Ali, komunisti su bili majstori da sakriju svoje zločine. Pogledajte, tek sada se otkrivaju zločini jedinica Koste Nađa u Sloveniji – dodaje Latić.
Uvjeren je da je u interesu demokratije na našim prostorima neophodno odmah uvesti zabranu promoviranja fašizma i nacizma, ali i komunizma.
– Ja ne znam po čemu je nacionalsocijalistička partija manje zlo od komunističke partije? Komunisti su brojčano čak pobili više ljudi nego nacisti! U BiH treba zabraniti i nacizam i komunizam. Treba osvijetliti sve vrste zločina, uključujući mučenja i torture. Oni, recimo, nas 1983. godine nisu strijeljali, ali su barem nekoliko desetina ljudi mrcvarili u užasnim mukama. Kada ja objavim svoje memoare, ljudi neće moći vjerovati šta smo preživjeli. Reći će da se to nije moglo desiti u bivšoj Jugoslaviji. Ne bih ni ja vjerovao da to nisam doživio – naglašava Latić.
Ismet Kasumagić je član “Mladih muslimana” od 1943. godine. Suđeno mu je u dva navrata, 1947. i 1983. godine. Kaže da nikada nije mogao shvatiti brutalnost komunističkog režima.
– Po nekim izvještajima, oko 800 “Mladih muslimana” bilo je pod tretmanom komunističkih vlasti. Naši ljudi su veoma dugo robijali, a neki su osuđeni na smrt. Mnogo ljudi je stradalo. Među njima su najstariji brat moje supruge Asaf Serdarević, te Hasan Biber, Halid Kajtaz, Nusret Fazlibegović, Omer Stupac… Stupac je, recimo, mučen na najgori način. Vezivali su ga za noge, a onda udarali o zidove. Mnogo je i onih koji su završili na višegodišnjem “korisnom radu” – priča Kasumagić.
Opasni ljudi
Partizani su, veli, mnoge članove “Mladih muslimana” pohapsili kada su pokušali uspostaviti dogovore s njima.
– Hafiz Muhamed ef. Pandža pokušavao je formirati muslimanski oslobodilački pokret. Najviše je tu bilo “Mladih muslimana”. Htjeli su sarađivati s partizanima da bi se borili protiv četnika. Najstariji brat moje žene je bio među onima koji su pokušali da formiraju tu jedinicu. Htjeli su se dogovoriti s partizanima da se ne bi međusobno napadali jer nam je bio cilj da se branimo od četnika. Kad su naši mladići izložili partizanima šta žele, njihovi predstavnici su rekli da oni samo mogu biti pod partizanskom komandom. Na kraju su zarobili efendiju Pandžu i osudili na dugogodišnju robiju – ogorčeno govori Kasumagić.
Njegova supruga Azijada također je bila u zatvoru. Stradali su mnogi članovi njene porodice, uključujući i brata Asafa.
– Ubijen je sa 22 godine. Bio je inžinjer. Trebao je da doktorira. Omer Stupac imao je samo 18 godina. Ta 1949. godina je grozna bila. Ja sam odmah uhapšena. Uhapšen je i moj brat Izet Serdarević. U zatvoru sam provela 27 mjeseci. Nas muslimane su tako zlostavljali da današnje torture u zatvorima prema tome nisu ništa, vjerujte. Oni su nas trovali bromom. Koristili su elektrošokove. Mnogi zbog onog što su doživljavali u zatvoru kasnije nisu mogli imati djecu. Ono što je posebno porazno jeste da su samo birali najbolje muslimane. Za njih su to bili opasni ljudi – sjeća se Azijada Kasumagić.
Raif Dizdarević izmislio je islamsku republiku
– Glavni krivac za izmišljanje takozvane islamske republike u BiH i sada šeta Sarajevom. To je Raif Dizdarević. To je izmišljotina, zbog koje je stradao čitav naš narod i koja i danas služi vođama velikosrpske ideje kao glavna tačka odbrane za njihova nedjela. On je smislio islamsku republiku da bi time gonili nas, muslimanske intelektualce 1983. godine. A danas po toj matrici četnici smatraju da su vodili pravedan rat, jer, tobože, nisu htjeli pod islamsku vlast i navodne džamahirije Alije Izetbegovića – upozorava Latić.
Alija nije želio osvetu
Na pitanje trebaju li komunistički zločinci odgovarati za svoja nedjela, Azijada Kasumagić odmah odgovara potvrdno.
– Rahmetli Alija (Izetbegović, op. a.) to nije želio. Nisu htjeli da se svete. Ali, to je trebalo uraditi. Jer, vjerujte, to su jezive istrage bile. Nismo mogli uzeti advokate. Nemate pojma koliko su oni nas maltretirali i kakva su to iživljavanja bila. Uništavali su nam mladost. Njihove milicionerke su bile užasne. Pokušavali su da nas pobiju. Uzeli su nam sve. Vjerujte, nema gore stvari na svijetu od komunizma. Moral je najvažniji, a nema morala bez vjere – kaže Kasumagić.
Ako smo antikomunisti, nismo nacisti
Profesor Latić smatra da je BiH pod hitno potrebno donijeti zakon o lustraciji. Ova država, ističe, ne može živjeti s četništvom, ustaštvom i komunizmom, kao ni s bilo kakvim vjerskim radikalizmom i vjerskim netolerantnim pokretom.
– S tim pokretima i ideologijama nema slobode za ovu zemlju. Nažalost, ako ustanete protiv komunizma, svrstaju vas u naciste i fašiste. Napad na titoizam u Bosni apsolutno vodi tome da te neotitoističke snage povežu s nacizmom. Po čemu mi žrtve komunizma moramo biti nacisti? Ako smo antikomunisti, nismo nacisti, već demokrati. Dapače, onaj ko se zalaže za komunizam jeste na ravni nacizma! Ako se u filozofskom smislu nisam slagao s materijalističkom dijalektikom ili ako nisam bio za politiku KPJ, odmah sam bio neprijatelj svoga naroda i svoje zemlje!? Primjenjuje se matrica da “ako nisi s nama, onda si protiv nas” – govori Latić.
(Avaz)