Priredio: Nermin Avdić
- Komentar hadisa
„Vjera je savjet…“ na arapskom jeziku spomenuto je u hadisu الدين النصيحة , te su i subjekat i predikat određeni sa ال)) što ukazuje na gramatički oblik koji se naziva el–hasr (الحصر ) što bi značilo: Vjera nije ništa drugo, osim savjetovanje.
Ed–Dinu u ovom slučaju podrazumijeva: rad, djela, jer se ed–Din dijeli na: djela i nagradu.
Riječi Uzvišenog: „ مالك يوم الدين “ – (Gospodaru Sudnjeg dana) (El–Fatiha, 4) podrazumijeva nagradu, dok riječi: „ و رضيت لكم الإسلام دينا „ – (I zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera.) (El–Maide, 3) podrazumijeva rad i djela.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Vjera je savjet“, ali nije pojasnio odmah kome, kako bi se ashabi zainteresovali, jer kada se nešto kaže općenito te se nakon toga pojasni postaje lakše za pamćenje, što je svakako jedna od metoda podučavanja.
Na ovakav način mnogo veća mogućnost je da se zapamti pouka nego kada se kaže na samom početku rezultat.
U nekim rivajetima se spominje da je rekao tri puta, tj.: „Vjera je savjet, vjera je savjet, vjera je savjet.“
„Rekosmo: „Kome, o Allahov poslaniče?“, Reče: „Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku, predvodnicima muslimana i svim muslimanima.“
Savjet Allahu podrazumijeva dvoje:
- Iskrenost prema Allahu u ibadetima,
- Svjedočenje Njegovu jednoću u gospodarstvu, robovanju i imenima i svojstvima.
Savjet Njegovoj knjizi podrazumijeva:
- Potvrđivanje svih vijesti koje se spominju u Kur’anu, a ako bi neko negirao samo jednu vijest ili sumnjao i dvoumio se takav ne bi bio od savjetnika Njegovoj knjizi.
- Pokoravanje njegovim naredbama, a ukoliko se ne bi pokorio takav ne bi bio savjetnik Njegovoj knjizi.
- Kloniti se svega što zabranjuje.
- Da vjeruje da ono što podrazumijevaju kur’anski propisi da su najbolji propisi i da ne postoje bolji od njih.
- Da vjeruje da je Kur’an Allahov govor, kako njegovi harfovi tako i značenja, kojim je govorio stvarno, a kojeg je prenijeo Džibril od Allaha Uzvišenog te ga spustio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da bude opominjač na jasnom arapskom jeziku.
Savjet Njegovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, podrazumijeva:
- Potpuna pokornost njemu i neslijeđenje nikog drugog, osim njega.
Kaže Uzvišeni: „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor…“ (El–Ahzab, 21)
- Vjerovanje da je on zaista Allahov poslanik, te da nije lažac.
- Vjerovanje u sve što je obavijestio od prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
- Pokoravanje njegovoj naredbi.
- Klonjenje njegovih zabrana.
- Da brani njegov šerijat.
- Da bude čovjek ubijeđen da ono što je spomenuto od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao da je od Allaha Uzvišenog po pitanju obaveznosti rada po tome. Jer ono što je potvrđeno u sunnetu je kao ono što se spominje u Kur’anu.
Kaže Uzvišeni: „يا أيها الذين آمنوا أطيعوا الله و أطيعوا الرسول“
(O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku…) (En–Nisa, 59),
takođe: „ من يطع الرسول فقد أطاع الله „ )Ko se pokori Poslaniku takav se pokorio Allahu.) (En–Nisa, 80)
„و ما آتاكم الرسول فخذوه و ما نهاكم عنه فانتهوا“
(Ono što vam naredi Poslanik uradite, a ono što vam zabrani ostavite.)
(El–Hašr, 7)
8. Pomaganje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ako je živ onda s njim rame uz rame, a kada je mrtav onda pomaganje njegovog sunneta.
Savjet predvodnicima muslimana
Riječ imam koja se spominje u hadisu podrazumijeva uzor, kao što kaže Uzvišeni: „ إن إبراهيم كان أمة قانتا لله“ (Zaista je Ibrahim bio uzor (predvodnik) pokoran Allahu.) (En–Nahl, 120)
Takođe i riječi robova Milostivog: „ و جعلنا للمتقين إماما” (…i učini nas predvodnicima bogobojaznih.) (El–Furkan, 74)
Dvije su vrste predvodnika muslimana:
- Učenjaci tj. oni koji su nasljedili znanje, ibadet, ponašanje i pozivanje Allahu (da’va) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
To su zaista pravi predvodnici jer su u direktnom kontaktu sa vladarima i sa običnim masama, te sarađuju s njima.
- Vladari tj. koji sprovode Allahove propise na sebi i na drugim podanicima.
Savjet učenjacima podrazumijeva:
- Da se vole jer ako nekoga ne voliš nećeš se za njim povoditi.
- Da se pomognu u dostavljanju istine kao npr. dostavljanjem njihovih knjiga, te na druge načine koji su dostupni putem različitih vrsta medija.
- Čuvanje njihove časti, a ako se pripiše nekom od ispravnih učenjaka nešto negativno, u tom slučaju treba poduzeti sljedeće korake:
a) da se potvrdi da li je zaista pripisano tom učenjaku s pravom jer koliko je slučajeva da se nekom učenjaku pripiše nešto a to bude laž. Stoga, obaveza je da se potvrdi, pa ako se potvrdi da je određeni govor od njega, onda se prelazi na sljedeći stepen.
b) da se promisli i analizira da li je to pogodno za kritiku ili ne. Jer, nekada se desi da čovjek na početku pomisli da je nešto za kritiku a nakon što razmisli dođe do spoznaje da je to, ipak, istina.
c) ako se ustanovi da određena stvar nije za kritikovanje obaveza je odbraniti ga i raširiti vijest među ljudima, te im objasniti da ono što tvrdi taj učenjak je istina, pa bez obzira što se to suprostavlja ljudima.
d) ako se uspostavi kod tebe, shodno tvom mišljenju, da ono što se pripisuje određenom učenjaku da nije istina, obaveza ti je da dođeš u kontakt s tim učenjakom te mu na najljepši mogući način s poštovanjem saopćiš: „…čuo sam o Vama to i to, pa bih želio da mi to pojasnite, jer ste učeniji od mene i svakako to bolje poznajete.“
Pa, ako ti to pojasni onda možeš diskutovati, na prethodno spomenut način, sa lijepim pristupom i bontonom, te uvažavanjem shodno njegovoj poziciji i mjestu koje posjeduje u društvu.
Međutim, ono što rade pojedine neznalice koji dođu kod učenjaka koji ima određeni stav po nekom pitanju, a suprotan onome kako to oni percipiraju, te mu dođu sa gordošću i žestinom, pa mu kažu: „Kakav je ovo govor kojeg si uveo?“ ili „Kakav je ovo neispravan stav, zar se ne bojiš Allaha?!“
Nakon analize možemo primjetiti da učenjak bude u skladu sa hadisom (vjerskim propisom) a oni u suprotnosti propisu.
Uglavnom se to dešava onima koji su zadivljeni sami sobom, smatraju se ehlu sunnetom, te da su na putu slijeđenja ispravnih prethodnika a takvi su najudaljeniji od sunneta.
- Ako vidiš kod njih grešku nemoj šutiti i reći: „On je učeniji od mene“, nego razgovaraj s njim na lijep i dostojanstven način, jer ponekad učenjaku bude nešto od znanja skriveno, pa ga podsjeti onaj koji je manje učen, te se učenjak upozori.
To svakako spada u savjetovanje učenjaka.
Savjet svim muslimanima tj. masama podrazumijeva:
- iskazivanje ljubavi prema muslimanima,
- biti vedrog lica pri susretu,
- nazivati selam,
- potpomaganje,
- opće savjetovanje i slične aktivnosti koje su u svrhu promovisanja dobra a spriječavanja zla.
Potrebno je znati da tvoje obraćanje čovjeku iz opće mase ljudi ne može biti isto kao obraćanje nekome od vladara, da obraćanje onome koji se inati nije isto kao obraćanje neznalici, nego, kao što se kaže u izreci: لكل مقام مقال”” – Za svaku prilku postoji prikladan govor.
Stoga, možemo primjetiti da ovaj hadis, iako je kratak po sadržaju, donosi obimne koristi i na dunjaluku i na ahiretu.
- Koristi iz hadisa
1. Važnost savjetovanja u spomenutim slučajevima, a pokazatelj toga je što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u hadisu da je to vjera, „Vjera je savjet.“
2. Lijep način podučavanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što je spomenuo nešto na općenit način, te zaintrigirao slušaoce, a onda im pojasnio detaljnije.
3. Briga ashaba, radijallahu anhum, za znanje jer sve što je bilo nejasno a za što su ljudi u potrebi, oni su pitali za propis.
Stoga, ukoliko postoji nešto od vjere za što ashabi nisu pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome ne trebamo ni mi raspitivati, a posebno o Allahovim imenima i savršenim svojstvima.
Tako je imam Malik, rahimehullah, smatrao novotarijom kada je čovjek pitao o kakvoći uzdizanja Allaha iznad Arša jer je prvi koji je to upitao a ashabi to nisu pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
4. Počinjati radnje od najprečijih pa onda one koje slijede, kako je to učinio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa savjetom Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, predvodnicima muslimana, te ostalim muslimanima.
Počeo je spominjanjem savjeta Njegovoj knjizi prije Njegovom poslaniku jer je Knjiga ta koja ostaje dok Poslanik umre, a inače te dvije stvari su uzajamno povezane, jer ako je savjet Njegovoj knjizi u tom slučaju je i savjet i Poslaniku i obratno.
5. Obaveza savjetovanja predvodnika muslimana uz određena pravila i metode.
6. Ako čovjek nema pri sebi osobinu savjetovanja takav nije potpunog imana (vjerovanja). Zato su ashabi odmah upitali: „Kome, o Allahov poslaniče?“
7. Ukazivanje na činjenicu da u islamskom društvu treba da postoji imam (predvodnik).
Predvodništvo postoji u općem i u užem smislu.
Tako je imam džamije predvodnik u toj džamiji, te zbog toga kažu učenjaci da nije dozvoljeno da se počne klanjati namaz u džematu bez dozvole stalnog imama te džamije.
- Ocjena hadisa
Hadis bilježi imam Muslim br. 55, a Ibn Hibban ga je ocijenio vjerodostojnim br. 4575.
Dakle, hadis je sahih (vjerodostojan).