U sljedećim redovima spomenut ćemo neke od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, vrlina[1]:
- Obarao je pogled i ni u šta nije dugo gledao. Kada bi nešto vidio, svoj pogled bi na tome zadržao samo trenutak, a potom bi ga oborio. Mnogo više bi gledao u zemlju nego u nebo.
- Kada bi hodao sa svojim ashabima, hodio bi ispred njih i tako ih predvodio, a oni ga ne bi prestizali. Ukoliko bi nekoga sreo, prvi bi mu nazvao selam.
- Njegov govor bio je jezgrovit, sadržajan i jasan, ni previše dug niti kratak, već odmjeren, shodno potrebi koja bi se ukazala. Govoriti na ovakav način vid je mudrosti. Rekao je: ”U ljepotu islama jednog čovjeka spada i to da se ostavi onoga što ga se ne tiče”[2], kao i: ”Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili neka šuti.”[3] Kada bi izgovorio riječ, ona bi ispunila njegova usta, od jednog kraja vilice do drugog, a sve kako bi ga sagovornik dobro čuo i shvatio šta je želio kazati. Ne bi pričao bez potrebe. Dugo bi šutao.
- Uvijek je (iz brige za svojim ummetom) bio zabrinut i uvijek je o nečem razmišljao. Slobodnog vremena (gotovo da) nije imao. Bio je dobroćudan i blag, nikada grub niti osor, i nikoga nije ponižavao. Cijenio je svaku, pa i najmanju blagodat i ni u kojem pogledu ne bi joj prigovarao. Kada je u pitanju hrana i njen okus, niti bi je kudio, niti hvalio.
- Nikada se ne bi ljutio zbog dunjaluka ili ovosvjetskih ukrasa. Ali, ukoliko bi se neko usprotivio istini, naljutio bi se i ta ljutnja ne bi splahnula sve dok istina ne bi nadvladala. S druge strane, kada je bio u pitanju on i njegov lični interes, u tom pogledu nikada se nije ljutio, niti se uopće trudio svoje interese zaštititi.
- Kada bi se naljutio, povukao bi se i sklonio ukraj, a kada bi bio radostan, oborio bi svoj pogled. Uglavnom se samo osmjehivao i njegovi zubi tada bi zablistali poput zaleđenih kapljica vode.
- Kada bi govorio, po tri puta bi ponovio ono što je rekao, a i selam bi nazivao po tri puta, kao što bi tri puta tražio i dozvolu da uđe u nečiju kuću. Tako je postupao samo kako bi oni koji ga slušaju shvatili njegove riječi i misli, jer mu je bila obaveza da ummetu jasno prenese i dostavi ono čime ga je Allah zadužio.
- Kada bi njegovi ashabi razgovarali, on bi se uključivao u razgovor. Kada bi pričali o dunjaluku, i on bi pričao dunjaluku; a kada bi pričali o ahiretu, i on bi pričao o ahiretu. Ukoliko bi oni spomenuli hranu i piće, i on bi o tome pričao.
- Kada bi sjeo, svoja koljena povukao bi prema stomaku, a potom bi ih obuhvatio rukama. A ukoliko bi sjeo s namjerom da jede, u tom slučaju uspravio bi desnu nogu (savivši je u koljenu), a sjeo na lijevu.
- Hranu koja bi bila iznesena pred njega nikada nije kudio; ukoliko bi mu se svidjela, on bi je jeo, a ukoliko mu se ne bi svidjela, ostavio bi je.
Ovo je bio opći prikaz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ponašanja i nekih njegovih vrlina, u čemu ga svi muslimani mogu i trebaju slijediti, a što će oni oštroumni i pametni među njima svakako i učiniti.
Poslanikov ahlak[4]
Ljudi lijepog ponašanja i uzvišenog morala kod Allaha zauzimaju visoko mjesto. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim hadisima kaže:
”Najpotpunije vjerovanje imaju oni vjernici čiji je ahlak najljepši.”[5]
”U meni najdraže ljude među vama spadaju oni koji su naljepšeg ahlaka.”[6]
”Na Sudnjem danu najbliži od vas bit će mi oni čiji je ahlak bio najljepši.”[7]
Nakon što su ga upitali o tome šta je to birr, tj. dobročinstvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovara: ”Lijep ahlak”[8], a kada su ga upitali koje je djelo najbolje, on ponovi: ”Lijep ahlak.”[9]
Ako uzmemo u obzir poruku i značenje ovih hadisa, shvatit ćemo da je stjecanje lijepog ahlaka preče i vrednije od priskrbljivanja zlata, srebra i svih blaga ovoga svijeta, a najbolji put koji ka tome jeste slijeđenje Allahovog miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i nastojanje da se u što većoj mjeri na njega ugledamo, jer je on najbolji i nasvjetliji uzor u svakom smislu, pa tako i u pogledu ahlaka i lijepog ponašanja. Upravo smo zato priču o besprijekornom ahlaku Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ostavili za kraj ove knjige, kako bismo muslimane potaknuli da se na njega ugledaju i što više, prema svojim mogućnostima, usvoje njegov ahlak i lijepim se ponašanjem zaodjenu. A što dosljedniji u tome budu, to će ugledniji i plemenitiji postati, jer će im svijest i spoznaja o savršenstvu uzora kojeg slijede, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, samo povećati ubjeđenje da je on uistinu Allahov vjerovjesnik i poslanik kojem se mora pokoravati, koji se mora slijediti, na koga se mora ugledati i koji se mora poštivati i iskreno voljeti.
Iz knjige ”Čovjek kojeg treba voljeti”, autor šejh Ebu Bekr El-Džezairi.
______________________________________
[1] Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, opis i njegove vrline, koje autor na ovom mjestu spominje, uglavnom su preuzete iz poduže predaje koju bilježi Taberani, Kebir, 22/155, br. 414.
[2] Tirmizi, Sunen, 2318, i drugi.
[3] Buhari, Sahih, br. 6018, i Muslim, Sahih, br. 47.
[4] Arapska riječ ahlak (jed. hulukun) kod nas se uglavnom prevodi kao moral, ćud, narav, priroda, karakter i slično. Međutim, ovaj pojam daleko je opširniji i obuhvatniji, tako da ga je možda najbolje ni ne prevoditi.
[5] Tirmizi, Sunen, br. 1162; Ebu Davud, Sunen, br.4682, kao i mnogi drugi.
[6] Buhari, Sahih, br. 3759.
[7] Ahmed, Musned, 2/185, br. 6735; Ibn Hibban, 2/235, br. 485, kao i mnogi drugi.
[8] Muslim, Sahih, br. 2553.
[9] Hadis u ovoj verziji navodi Munziri u djelu Et-Tergibu vet-terhib, 3/273, br. 4014, i kaže da ga bilježi Muhammed b. Nasr el-Mervezi u djelu Kitabus-salat.