Od Ebu Se’ida el-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ko od vas vidi nešto što ne valja, neka ga otkloni svojom rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako ni to ne može, onda, barem, srcem, ali je to najslabiji iman!'” ( Muslim). Čudno je to kako današnji muslimani, veliki mudžahidi, uvijek biraju ovaj najmanji stepen imana – a oni na koje kažemo da se ugledamo ne bi sebi dozvolili poniženje da se opisuju najmanjim stepenima.
Naviknuli smo i one oko sebe da ćemo na svaki zulum koji se čini muslimanima odgovoriti ignorisanjem ili šutnjom; zulum se iz dana u dan povećava i tako će biti sve dok ne dođe u svačiju kuću, a tada će za reakciju biti kasno.
Najbolji primjer toga je bosanski Gvantanamo u ulici Draže Mihajlovića koji se nalazi u našoj blizi, u srcu Sarajeva, nedaleko od džamija, islamskih organizacija, boračkih udruženja, državnih institucija… Osudili smo srcem kindapovanje brata Ebu Hamze pa se broj iz dana u dan povećavao i još se povećava. Osudili smo srcem nelegalno oduzimanje državljanstva pa je samo u prošlom mjesecu otkazano gostoprimstvo i izbrisano iz evidancije preko 120 braće Arapa. Iz dana u dan naša osuda srcem se pretvara u nezainteresovanost, a broj žrtava borbe protiv islama i muslimana se svakodnevno povećava. Mi i dalje šutimo i čudimo se!
Braća koja se nalaze u bosanskom Gvantanamu već više od dvije godine, polahko bivaju zaboravljena kao i njihove porodice s kojima se kontakt izbjegava i svodi na strogo poslovni – nekad su se o njima pjesme pjevale i lažna obećanja davala. Lijepo je bilo to slušati tada, lijepo je poslušati i pogledati i sada, samo što je nekad to bilo smiješno i davalo nadu, snagu u jedinstvo i divno bratstvo; ljubav među muslimanima. Dok danas suze moraju poteći svakom onom ko imalo u sebi imana ima i zažaliti za onim vremenom u kome je muslimanski život nešto značio.
Danas braća u bosanskom Gvantanamu pate i tuguju; razočarani u mnoge i zaboravljeni od strane svojih saboraca, komšija, prijatelja, svih onih za koje bi sigurno dali svoje živote.
Danas oni jedan drugom život čuvaju svojim tijelima, ponašaju se kao jedna građevina kada pendreci lome rebra, kada udaraju i šutaju nogama. Oni svojim tijelima štite jedan drugog, dijele zalogaje, zajednički broje dane svoga zarobljeništva. Kada upitate jednog za broj dana u kazamatu, onda će saznati da znaju svaki i najsitniji detalj vezan za njihove predmete, za porodice, školske uspjehe – neuspjehe djece.
Braća imigranti štrajkuju glađu već skoro mjesec dana, medicinska dokumentacija dokazuje da njihova kilaža svakim danom znatno smanjuje; pogoršanje zdravstvenog stanja. Oni su već svjedočili o premlaćivanju, o torturama koje se nad njima provode, o slomljenom rebaru kod jednog od njih. Pravilnik bosanskog Gvantanama se svakodnevno mijenja – u rigorozne mjere, tako da postaju jedva podnošljive. Amnesty je već ocijenio da Imigracioni centar ne poštuje ljudska prava zatvorenika tvz.“korisnika centra“.
Situacija je veoma loša, najnoviji pravilnici jasno pokazuju da se nešto sprema. Nešto zbog čega treba da budu spriječeni advokati i međunarodne organizacije, pa čak i najbliži, da dođu u BiH Gvantanamo. Iako to niko nema pravo da ospori ili da naredi „zaobilazni“ put do klijenta, jer iz svih prethodnih situacija, o čemu sam ranije pisala, iznalazilo se rješenje; obavijest o problemu na vrijeme je stizala, tako su se mogle uz Allahovu pomoć spriječiti deportacije ili imati uvid u maltretiranja, dok to više nije moguće. Zbog toga se i bojimo novonastalih pravilnika.
Zbog svega toga, odlučili smo da napravimo mirni protestni skup u ime svih islamskih organizacija, udruženja, islamskih stranica – Facebook grupa, boračkih i drugih građanskih udruženja koji će se insAllah održati 12. marta u 13 sati (subota) ispred zgrade zajedničkih institucija na Marin Dvoru. Ovim putem pozivam i sve druge organizacije da se odazovu pozivu i daju svoj doprinos u organizovanju ovog mirnog protesta kojim ćemo na miran i dostojanstven način izraziti naše nezadovoljstvo; što se u našoj Bosni i Hercegovini nalazi Gvantanamo koji je namijenjen samo za muslimane, kindapovanih od svojih porodica. Oni već predugo pate bez ikakve optužnice ili prava da se brane, niko im nikada nije rekao zbog čega su to oni opasni po nacionalnu sigurnost i na taj način je stavio BiH etiketu da je leglo terorista, kako se spominje u lažnim izvještajima Republike Srpske, koji su poslani u UN.
Mi ćemo da tražimo samo da se nad njima primjenjuje Evropska konvencija o ljudskim pravima kao i u slučajevima nemuslimana, te da imaju pravo na fer i korektan posupak, da imaju pravo da se brane, da im se dokaže krivica ili u suprotnom da se puste na slobodu ili u kućni pritvor do okončanja postupka. Niko nema pravo da drugog drži na neodređeno vrijeme pod „nadzorom“ bez ikakvog dokaza o krivici a na osnovu nacionalne ili vjerske pripadnosti. Mi samo tražimo da zakon bude jednak za sve, da ovi ljudi i njhove porodice žive u potpunoj porodici; gdje će djeca imati i oca i majku, a ne biti diskriminirana – u ranom djetinjstvu se liječiti antidepresivima zbog svakodnevnog stresa i maltretiranja koja proživljavaju zbog etikete da su porodica terorista.
Ovim tekstom pozivam sve muslimane da se probudimo, da se ujedinimo, sve ono oko čega se razilazimo ostavimo po strani, jer sada imamo pametnijeg posla – iako mi ne prepoznamo prioritete, sigurno da možemo očekivati da nas Allah, dž.š., iskuša nečim težim.
Ne smijemo sebi dozvolit taj luksuz da se u današnje vrijeme, kada je čitav svijet jedinstven da nas proglasi terorističkom vjerom, da im mi dajemo materijala svojim fitnama i razilaženjima. Postoje stvari oko kojih se nikada nećemo složiti, ali mnogo je i onih oko kojih se slažemo, pa hajde onda da se udružimo u ovom hairli poslu, da nam ovo bude prilika da šejtana tjeramo i dušmanima pokažemo da smo mi ipak jedinstveni u borbi protiv zuluma nad bilo kojim muslimanom. Ne zanima nas kojem mehnedžu taj brat ili sestra pripada i ko nas u hajr poziva. Važno je da uvijek bude među nama onih koji će nas na dobro pozivati i na Allaha, dž.š., podsjećati.
Zbog toga vas u ime Allaha pozivam da se odazovemo svi, da budemo kao jedno tijelo makar ovaj jedan dan, da šejtani plaču od muke kao i naši neprijatelji, a da naša braća vide da nisu sami, da nisu zaboravljeni i da ćemo uvijek biti uz njih i njihove porodice. Neko će reći da nema koristi od skupa / protesta… Ako ti nije čist nijet brate moj i voljena sestro, tada nemoj da dolaziš jer doista od toga nemaš koristi ili ćeš čak imati štetu ne daj Bože, ali ako je tvoj nijet da se boriš na Allahovom put, ako je tvoj cilj da staneš u odbranu časti svoje braće mazluma, ako ti je nijet da budeš odabrani džemat muslimana na riječima i djelu… tada sigurno nisi gubitnik! Možda ti baš ovo djelo prevagne na Sudnjem danu. Ako nijetiš da je ovo tvoj džihad – sigurno da si mudžahid, jer djela se cijene prema nijetu.
S druge strane, Ebu Hurejre radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko umre, a ne bude se borio na Allahovom putu, niti razmišljao o tome, umrijeće s dozom licemjerstva.“ (Buhari)
A šta je tek s onima koji se satraše pozivajući na džihad, spamajući džihadskim ilahijama, smatraju se velikim internet mudžahidima? Bujrum braćo! Puške vam ne trebaju! Samo malo više uvjerenja da vam je Allah, dž.š., već propisao kadr i da sve što se dešava i biva po Allahovoj volji i određenju, a ne zato što vas je možda neka kamera snimila tamo gdje ste se htjeli sakriti! S druge strane braći u logoru će biti drago da vide poznata lica svojih saboraca, prijatelja i komšija… To će im vratiti snagu i olakšati teško stanje u kome se nalaze, ovo je prilika da se otrgnete od šejtanskih spletki… Prilika da radite ono što pričate. Pa ne propustite je!
Nađa Dizdarević