Priredio: Nermin Avdić
3. Koristi iz hadisa
- Svi propisi se u osnovi dijele na tri grupe:
a) Halal (dozvoljeno) i to je jasno, svi ga ljudi poznaju, kao npr. propis za različite vrste plodova, stoke, zatim dobročinstvo i sl.
b) Haram (zabranjeno) i to je takođe jasno i svi ga ljudi poznaju, kao npr. krađa, konzumiranje alkohola, blud i sl.
c) Sumnjive stvari koje su predmet razilaženja među ljudima, neki zabrane određenu radnju, neki dozvole, neki se zaustave po pitanju propisa, a neki razjasne.
Primjer za sumnjive stvari:
Konzumiranje duhana se smatralo sumnjivom stvari u samom početku kada se tek pojavio, međutim, u današnje vrijeme nakon što je medicina napredovala, nema sumnje da je propis za to haram. Dakle, nije bila štetnost duhana jasna te je bio propis da je sumnjiv, zatim se ustanovila njegova štetnost te je postala haram.
- Četiri su razloga za sumnju:
a) Nedovoljno znanja, pa to prouzrokuje sumnju, jer onaj koji ima mnogo znanja takav zna mnogo više od drugih.
b) Nedovoljno razumijevanja, tj. slabo razumijevanje a to se dešava kada npr. neko ima mnogo znanja ali mu je razmijevanje slabo pa zbog toga dolazi do sumnji.
c) Nedovoljno promišljanja, tj. da se osoba ne trudi da razmišlja i da istražuje, spoznaje značenja a dokazujući to time da nije obaveza promišljati.
d) a to je i najveći razlog: loša namjera.
Npr. da osoba ne želi ništa drugo osim da podrži svoj stav, bez obzira bilo pozitivno ili ne. Takav će zbog takve namjere biti uskraćen sticanja znanja jer time želi slijeđenje strasti.
Ovakve sumnje nisu kod svih ljudi zbog dva razloga:
– „…koje ne poznaju mnogi ljudi“, što se zaključuje iz hadisa da mnogi ljudi znaju,
– da su šerijatski tekstovi sumnjivi svim ljudima Kur’an ne bi bio objašnjenje tako da bi od šerijata bilo nešto što je nepoznato, a to je svakako besmisleno.
- Allahova mudrost u spominjanju sumnjivih stvari kako bi se pokazalo ko je požrtvovan u traženju znanja a ko ne.
- Nije moguće da u šerijatu postoji nešto da niko od ljudi to ne poznaje zbog riječi: “…koje ne poznaju mnogi ljudi.“
- Podsticaj na prevenciju sumnjivih stvari i to pod uslovom ukoliko postoji dokaz za to, ali ako nema dokaza da je sumnjivo onda se smatra vesvesom, a ako postoji osnova za sumnju onda je čovjeku bolje da napusti i udalji se od takve sumnjive stvari.
Npr. Spominje se u Buharijinom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da su došli ljudi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: „Allahov poslaniče, dolaze nam ljudi sa mesom za koje ne znamo da li su spomenuli Allahovo ime ili ne (pri klanju)?“ Pa je rekao: „Spomenite (Allahovo ime) vi i jedite.“
U ovom slučaju, da li ćemo se čuvati korištenja ovakvog mesa jer postoji mogućnost da nisu spomenuli Allahovo ime?
Odgovor: Ne, jer ne postoji nešto zbog čega bismo činili prevenciju, zbog toga kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Spomenite (Allahovo ime) vi i jedite.“
U ovom postupku možemo primjetiti kao da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želi reći da: nije na vama ono što rade drugi ljudi nego ono što radite vi.
Stoga, ako bi ti ponudio jevrej ili kršćanin meso, nemoj pitati je li zaklao na islamski način ili ne jer takvo pitanje ne dolikuje.
Takođe pitanje, ako bi se pojavio trag na odjeći čovjeka, a ne zna da li je šerijatski nečisto, da li da se kloni takve odjeće ili ne?
Odgovor:
Ako postoji mogućnost da je šerijatski nečisto (nedžaset) onda se treba kloniti takve odjeće.
Sve što postoji veća mogućnost za nečistoću veća je i potreba za otklanjanje.
Međutim, ukoliko ne postoji mogućnost neće se čovjek obazirati na taj trag. Zato je takav postupak preventirao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan o čovjeku koji je sumnjao da li je izgubio abdest ili ne dok je bio u namazu, pa kaže: „Neka ne prekida sve dok ne čuje zvuk ili osjeti miris.“ (Buharija i Muslim)
- Onaj ko padne u sumnjive stvari past će u haram, zbog riječi: „A ko bude činio sumnjive stvari počinit će haram.“
- Lijep način podučavanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodeći opipljive primjere kako bi pojasnio ono što je želio kazati. To je kur’anski metod.
Kaže Uzvišeni: „و تلك الأمثال نضربها للناس و ما يعقلها إلا العالمون” – “To su primjeri koje navodimo ljudima, a razumiju ih samo učeni.” (El–Ankebut, 43)
Zato je od lijepih metoda učitelja da svoj govor potvrdi opipljivim ili materijalnim primjerom kako bi slušalac bolje razumio, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “kao pastir koji čuva svoje stado oko zabranjenog posjeda bojeći se da stado ne uđe u njega.“
- Od koristi ovog hadisa je jedno šerijatsko pravilo: preventivno djelovanje, tj. sve ono što dovodi do harama obavezno ga je spriječiti kako ne bi čovjek uradio haram. To je dokaz u islamu.
Zato kaže Uzvišeni: „Ne grdite one koje oni, pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili.“ (El–En’am, 108)
Dakle, zabranjeno je grditi bogove mušrika jer je to prevencija da oni ne bi grdili Allaha, iako je pogrda mušričkih (mnogobožačkih) bogova istina a pogrda Allaha Uzvišenog nepravda bez znanja.
- Potvrda govora sa nekim od čestica za to ukoliko postoji potreba, a ako bi neko rekao da je takvo potvrđivanje oduljivanje govora, što nije uobičajeno kod arapa, može se odgovoriti da je potvrđivanje dugo ali ako postoji potreba onda to postaje vid retorike.
- Pokazatelj dobročinstva ili griješenja je srce, pa zbog toga treba se više brinuti o njemu nego o djelima udova, jer će srce polagati ispit na Sudnjem danu, kao što kaže Uzvišeni:
„ A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima i kada izađe na vidjelo ono što je u srcima.“ (El–Adijat, 9 i 10)
„ I On ga je, zaista, kadar ponovo stvoriti onoga dana kada tajne budu otkrivene. „ (Et–Tarik, 8 i 9)
Stoga je potrebno očistiti srce od širka (mnogoboštva), novotarija, zlobe prema muslimanima i sličnog i unijeti u njega i okititi se lijepim ponašanjem, ispravnim vjerovanjem jer je srce osnova.
- U hadisu je odgovor nekim grešnicima koji kada im se zabrani da rade grijehe kažu: „Bogobojaznost je ovdje (pokazujući na srce)“ Tako dokazuju istinom laž, jer onaj koji je to izgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a značenje je: ako bude bogobojazno ‘ovo ovdje’ (pokazujući na srce) biće bogobojazno i tijelo tj. udovi. Ali ovaj grešnik kaže da je bogobojaznost u srcu pa da može griješiti bez problema.
Odgovor na ovakvu vrstu poređenja je veoma lahko, tj. da je zdravo srce bilo bi zdravo i tijelo jer rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Doista u tijelu ima jedan organ ako je on zdrav cijelo tijelo je zdravo, a kada on oboli cijelo tijelo oboli. Zaista je to srce.“
- Da li je dokaz u hadisu da je razum u srcu?
Odgovor: Da, to je pokazatelj da je razum u srcu i da onaj koji je sve pokreće je srce, na što upućuje Kur’an:
„Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti, i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.“ (El–Hadž, 46)
Međutim, kako je razum povezan sa srcem?
Odgovor:
Ne zna se kako, ali mi vjerujemo da je razum u srcu, kao što je spomenuto u Kur’anu, ali ne znamo kako i na koji način se to dešava. A Allah Uzvišeni najbolje zna.
- Ocjena hadisa
Hadis bilježe imami Buharija 52, 2051, Muslim 1599, Ibn Hibban ga je ocijenio, takođe vjerodostojnim br. 721.
Dakle, hadis je vjerodostojan (sahih).