Priredio: Bilal Dervišić
Od obaveznih osobina onoga koji traži šerijatsko znanje je da ga širi među ljudima i da ga ne skriva od njih niti škrtari jer je Uzvišeni Allah upozorio od skrivanja znanja i velikom kaznom za to zaprijetio, kaže Uzvišeni: ”One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put koji smo mi u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju.”
I rekao je Uzvišeni neređujući Svome Poslaniku sallallahu aleji ve sellem dostavljanje znanja koje mu se objavljuje: ”O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje.”
Obaveza je, prema tome, za onoga koji traga za šerijatskim znanjem da ga nastoji širiti među ljudima i da ih podsjeća o stvarima njihove vjere i da ih upozorava od nehajnosti i grijeha, i da ih podučava propisima halala i harama i da učenik bude onaj koji poziva Allahu Uzvišenom s istinom, posebno vodeći računa o svojoj porodici, familiji, rođacima, komšijama i općenito pozivajući sve muslimane oko sebe s mudrošću i lijepim savjetom i da se ničeg pored Allaha dželle dželaluhu ne boji na tom putu.
Nema sumnje da je najvažnije čime treba da se posveti učenik podučavanje ljudi i to učenje Kur’ani Kerima i njegovu razumjevanju, učenju napamet i primjenjivanju u praksi držeći se njegovih naredbi, odgajajući se njegovim odgojem s čime stiće veliki ponos i veliki ugled.
❀ Bilježi imam Buharija od Osmana ibn Affana radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ”Najbolji među vama je onaj koji Kur’an nauči, a zatim njemu druge podučava.”
Rekao je Ibn Hadžer: Svako je spajanje između učenja Kur’ana napamet i njegova podučavanja upotpunjavanje sebe i drugih, jer se tu spaja lično dobro i opće dobro, i zato je to svakako najbolje. (Fetul-bari, 9/76)
❀ Imam Buhari bilježi od Sehla ibn Sada da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao Aliji: ”Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.” (Crvene deve su najvrijedniji imatak kod arapa)
❀ Bilježi imam Buharija da je Omer ibn Abdulaziz napisao Ebu Bekru ibn Hazmu: Pogledaj šta ima od Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem hadisa pa ih napiši jer ja se plašim od nestanka znanja i nestanka učenjaka i ne prihvataj ništa osim Poslanikov sallallahu alejhi ve sellem hadis, i širite znanje i sjedite dok ne nauči onaj koji ne zna jer znanje neće propasti dok ne bude tajno.
Ovako se realizuje blagoslov znanja, spoznaje njegova vrijednost i stiže do onih koji ga žele i od njega se ljudi okorištavaju jer je podučavanje znanju i njegovo širenje dio koji se ne odvaja od njegova učenja i izučavanja.
❀ Zato je rekao Dahak ibn Muhazim: Prvo poglavlje od nauke je šutnja, drugo njeno slušanje, treće rad po njoj i četvrto njeno širenje i njeno podučavanje. (El-džamiu li ahlakir-ravi, 1/94)
❀ Rekao je Abdullah ibn Mubarek: Ko škrtari sa svojim znanjem biće iskušan sa tri stvari: ili će umrijeti pa će tako otići njegovo znanje, ili će ga zaboraviti ili će slijediti vladara. (El-džamiu li ahlakir-ravi, 1/324)
Nije skriveno da je učenje znanja, njegovo širenje i pozivanje ljudi njegovoj uputi put kojim se ono učvršćuje, pamti i urezuje u čovjeka a da je savjetovanje ljudi, njihovo upućivanje i podučavanje stvarima vjere stvar koja zahtijeva povećanje traženja znanja i prisjećanje na ono od čega se plašiš zaborava, zato su prve generacije ovog umeta nastojale ponavljati svoje znanje i svoje predaje kako bi im se to učvrstilo što više u sjećanju.
❀ Prenosi se od Ebu Mes’uda da je rekao: Ponavljajte hadis jer on potiskuje jedan drugog. (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/11)
❀ Od Abdullaha ibn Šedada se prenosi da ga je neki čovjek upitao za neki hadis pa je rekao: Allah ti se smilovao, koliko sam samo hadisa oživio u sebi! (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/11)
Čuvanje znanja od neznalica
Ovdje moramo napomenuti na časnost znanja i da ono nije bezvrijedna stvar i da učenik izabire svojom oštroumnošću i pronicljivošću ono što se nudi od znanja svakoj vrsti ljudi shodno njihovom stanju i intelektulnom nivou i sredini u kojoj živi jer ponekad naka naučna pitanja i njihove finese ne priliče običnom svijetu zato što će ih dovesti u sumnjive stvari i sumnju, a možda među njima ima i mentalno zaostalih kojima ne priliči učenje znanja i njegovo slušanje jer to ono loše prihvataju sa ismijavanjem i omalovažavanjem.
❀ Bilježi Buharija da je zbog svega toga Alija radijallahu anhu je rekao: Govorite ljudima o onome što razumiju, zar želite da zaniječu Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
❀ Bilježi Ibn Abdulberr od Kesira ibn Murreta da je rekao: Doista ti imaš obaveze prema svome znanju kao što imaš obaveze prema svome imetku. Ne govori znanje onima koji ga nisu dostojni pa da te proglase neznalicom, ne zabranjuj znanje onima koji su ga dostojni pa da budeš griješnik i ne govori mudrosti kod neznalica pa da te lažljivcem nazovu. (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/110)
❀ Prenosi se od Abdulmelika ibn Umejra da je rekao: Od gubljenja znanja je i to da se ono govori onima koji ga nisu dostojni. (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/110)
❀ Kaže Ebu Bekr Adžiri: Ovako su učenjak i učenik dužni da dostavljaju mudrost kod onih koji je zavrijeduju i da je zabranjuju onima koji je ne zaslužuju, njihov primjer je primjer ljekara koji daje lijek za koji zna da će koristiti. (Ahkamul-ulema, 38)
Iz serijala: Vrline stjecatelja znanja