Priredio: Bilal Dervišić
Kada god se učenik temeljito posveti znanju otvaraju mu se njegova vrata a on treba ga još više povećava i da se natječe u njegovu traženju i da teži da ga što više nauči.
Allah dželle dželaluhu je naredio svome Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem da moli da mu se poveća znanje, kaže Uzvišeni: ”I reci Gospodaru moj uvećaj mi znanje”.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je podsticao na proširivanje znanja i težnju za njegovim uvećavanjem tokom cijelog života sve dok ono ne uvede čovjeka u dženet.
❀ Bilježi Tirmizi od Ebu Seida da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ”Neće se vjernik zasititi od dobra koje čuje sve dok mu svršetak ne bude u dženetu”.
Ovdje je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem učinio nezasitost za znjanje i želju za njim od imanskih potreba i osobina vjernika a već nas je obavjestio da će ovo biti vrlina vjernika sve do ulaska u dženet.
Iman Ibnul-Kajjim Allah dželle dželaluhu mu se smilovao je naveo mnoge primjere o nastojanju prvih generacija u traženju nauke a od tih primjera su:
❀ Imam Ahmed je rekao: Ja tražim znanje sve dok ne uđem u kabur.
❀ Upitan je Hasan o čovjeku koji ima 80 godina je li fino za njega da traži nauku? Pa je rekao, pa je li mu fino da živi?!
❀ Rečeno je Ibnu Bistamu: kako si samo uporan da učiš hadis? Pa je odgovorio: a zar da ne želim biti u povorci porodice Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem. (Miftahu daris-seade, 1/74)
Ako je mudrost izgubljena stvar vjernika, obaveza mu je da je traži a mudrost je znanje pa ako ga izgubi vjernik on je na stepenu onih koji su izgubili veliku vrijednost i kada je nađu obvesele joj se i obraduju. (Miftahu daris-seade, 1/75)
❀ Od savjeta mudrog Lukmana sinu je i ovaj: O sinko moj druži se sa učenjacima i stješnjuj ih svojim koljenima jer Allah dž.š. oživljava srca sa svjetlom mudrosti kao što oživljava mrtvu zemlju kišom s neba. (El-Muvette, 3/161)
❀ Kada se primakla smrt Muaz ibn Džebelu rekao je: Dobro došla smrti, dobro došao posjetioče u nevolji. Moj Uzvišeni Allahu, Ti znaš da ja nisam volio da ostanem na ovom svijetu da bi vode dovodio niti sadnice sadio ali sam volio da ostanem da provodim duge noći u namazu i trpim žeđ podnevne pripeke pri žestokim vrućinama posteći i radi stješnjavanja koljenima učenjaka u halkama zikira i nauke. (Džamiu bejanil-ilmi ve falihi, 1/51)
❀ Rekao je Seid ibn Džubejr Allah mu se smilovo: Čovjek je učenjak sve dok uči a kada ostavi učenje mislivši da mu je dovoljno ono što je kod njega, postane veći neznalac nego što je bio. (Tezkirezus-sami vel-mutekellim, 183)
Sve ovo potvrđuje da učenik treba da učini glavnim svojim prioritetom učenje, njegovo širenje, ustrajnost u ozbiljnosti i trudu, da nastoji prisustvovati predavanjima učenjaka i da iščitava znanstvene knjige i gaji ljubav prema njima.
❀ Rekao je imam Nevevi: stalno se treba truditi da bude zauzet u nauci sa čitanjem i iščitavanjem, praćenjem i zapisivanjem, istraživanjem, ponavljanjem i pisanjem da se ne zasiti od podučavanja onih koji su ispod njega u godinama, porijeklau ili ugledu već da nastoji da nudi koristi koje su kod njega. (El-Medžmua, 1/29)
❀ Također imam Nevevi je rekao: Od stalnih njegovih vrlina treba da bude upornost i konstantnost u učenju u svim vremenima u kojima mu se nudi i da se ne opterečuje preko svojih mogučnosti iz bojazni od prezasićenja i gubljenja onog što je ostvario a ovo se razlikuje shodno različitosti ljudi i stanja. (Et-Tibjanu fi adabi hameletil-Kur’an, 49)
Ovako treba učenik da ustraje u marljivosti i trudu, a rekao je Zernudži: Koliko se umoriš toliko ćeš i postići ono što želiš. (Talimul-muteallimi, 88)
Zatim da bude odgovoran u učenju i da što više čita različite znanosti i da se ne zadovoljava sa malo, naročito ako oblast u kojoj se specijalizira ima veze sa drugima kao što je npr. Arapski jezik.
Pitanje je ključ znanja
Često puta se ispriječe pitanja ispred učenika pred kojima stane zbunjeno i nejasno, obavezno mu je da o njima pita učenjake ulemu lijepo i ponizno se ophodeći sa njima. Kaže Uzvišeni: ”Pitajte sljedbenike knjige ako ne znate.”
Spominje se u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud od Ibnu Abbasa da je neki čovjek razbio glavu na putovanju zatim se u snu odžunupio pa su mu rekli da neznaju ni za kakvu olakšicu i on se okupao a zatim umro. Kada su o tome obavjestili Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: ”Ubili su ga Allah ih ubio, zašto nisu pitali kada nisu znali jer je lijek za neznanje pitanje.”
❀ Bilježi Buharija od Aiše radijallahu anha da je rekla: Allah se smilovao Ensarijkama, stid ih ne spriječava da pitaju o stvarima svoje vjere.
❀ Prenosi se od Abdullaha ibn Mesu’da da je rekao: Povećanje znanja je poželjno a znanje se stiče pitanjem. (Džamiu bejanil-ilmi ve falihi, 1/87)
❀ Rečeno je Ibni Abbasu: Kako si stekao znanje. Odgovorio je: sa jezikom koji je mnogo pitao i razumom koji je mnogo pamtio. (Talimul-muteallimi, 106)
❀ Ibnu Šihab je rekao: Znanje je riznica čiji je ključ pitanje. (Džamiu bejanil-ilmi ve falihi, 1/89)
Težnja za naučnim knjigama
Učenik treba da nastoji kupovati naučne knjige, učiti iz njih, voditi računa o njima i nezapostavljati ih jer one su sredstvo za sticanje znanja i one su skuplje od dunjalučkih vrijednosti i dragulja.
Učenjaci su posebno vodili računa o naučnim knjigama i opozoravali su one koji su ih iznajmjivali od kašnjena ili njihova uništenja.
Ulema je čuvala knjige posebno ako se zna da su se one ručno prepisivale i do njih je veoma teško bilo doći. Toliko su bili opsjednuti knjigama da su se odricali i posljednjeg zalogaja kako bi ih kupili, jer one su bile kod njih najveće blago.
Vraćanje na osnovne izvore od knjiga je neophodno za učenika i nije dovoljno čitanje skraćenih verzija i skripti koje koriste na univerzitetima jer one su date shodno određenom vremenskom periodu prema planu i programu.
Rekao je Imam Ibnul-Dževzi, Allah dželle dželaluhu mu se smilovao: Očekivanja starih prethodnika od učenika su bila uzvišena na što ukazuje njihove knjige koje su suština njihovih djela s tim što je većina tih knjiga nestala jer su brige učenika oslabile pa su se okrenuli prema skrećenim verzijama nemajući volje za izvornim djelima. Put pravog učenika je u učenju i iščitavanju knjiga. Bojte se Allaha dželle dželaluhu i promatrajte živote velikih prethodnika, čitajte njihova djela i vjesti o njima a ja vas obavještavam o svome stanju i nikako da se zasitim od čitanja knjiga pa kada vidim knjigu koju prije nisam vidio kao da sam blago otkrio. (Sajdul-hatir, 387)
Pogledaj razliku između ljubavi starih učenjaka za knjigama, Allah dželle dželaluhu im se smilovao, i između ponašanja današnjih učenika koji se zadovoljavaju čitanjem skripti i skraćenih verzija a i ne osvrću se na temeljne izvore. Neki čak završe neki šerijatski fakultet a nisu ni čuli za imena od mnogih temeljnih izvora knjiga ili su čuli ali ih nisu ni vidjeli a kamoli pročitali!
Kada se od jednog od njih traži da napiše seminarski rad o određenoj temi vidiš ga kako samo traga za potrebnim stranicama po knjigama pa ih zatim kopira ne razmišljajući uopće da ih kupi i pored mogućnosti za to koju mu je Allah dželle dželaluhu podario, a ovamo troši na odjeću, hranu i lukzuz ne osvrčući se uopće na to. Takvog vidiš da škrtari kada su u pitanju temeljni izvori “Knjige“ bez kojih se i ne može zamisliti učenik. Da on poznaje vrijednost knjiga i da će one ostati pohranjene kod njega i njegovih potomaka poslije njega ukoliko je brižan za njima (potomacima) ne bih oklijevao niti se lijenio niti škrtario da ih kupi.
Preostalo nam je ovdje jedno zapažanje koje se mora spomenuti:
Neki učenici misle da će čitanjem knjiga postati alimi i sustežu se učenja pred učenjacima i obrazovanja pred njima, što je očita graška. Rekao je imam Šafija: Ko se bude poduvačao sam iz knjige upropastit će šerijatske propise. (Tezkiretus-samia vel-mutekellim, 213)
Stara ulema je govorila: Od najvećih iskušenja je da čovjek postavi sebi za učitelja stranice tj. da ih smatra svojim učiteljem i odgajateljem od kojeg uzima znanje i na tome se zadovoljava. Divno je neko rekao: Ako ne budeš dobro pamtio i shvatao skupljanje knjiga ti neće koristiti. (Tezkiretus-samia vel-mutekellim, 235)
Dakle, učenik treba da knjige učini svojim pomogačem u učenju a ne osnovom sa kojom će se zadovoljiti i ustegnuti od slušanja učenjaka i učenja pred njima.
Rekao je imam Šafija: moj brate znaj da znanje nećeš steći bez šest stvari a ja te o njima podrobno obavještavam; oštroumnost, težnja, trud, upornost, druženje sa učiteljem i dugo vremena. (Divanš-Šafia, 81)