Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U hadisu koji prenosi poznati ashab Abdullah ibn Mes’ud, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki Allahov poslanik prije mene imao je obavezu da poduči svoj narod dobru koje je mu je objavljeno i da ih upozori na zlo o kojem je putem Objave obaviješten. Znajte da je dobro ovog ummeta u njegovim prvim generacijama, a njegove posljednje generacije bit će izložene smutnji koju će prezirati. Smutnje će se smjenjivati jedna za drugom, pa kada ih zadesi jedna od njih, vjernik će reči: ‘Ovo će me uništiti!’ Nakon te, pojavit će se još veća smutnja, pa će vjernik reči: ‘E, ovo će me uništiti!’ Pa, ko želi da se spasi od Vatre i uđe u Džennet neka ga smrt ne zatekne osim kao vjernika u Allaha i Sudnji dan.’’
Niko više ne može negirati činjenicu, nakon što je kontraverzni Džulijan Asanž na svojoj internet stranici WikiLeaks počeo objavljivati povjerljive podatke američke administracije, da je vijest ili informacija, najopasnije oružje u sijanju smutnje i nereda na Zemlji. Ono što je uradio WikiLeaks je presedan u povijesti ljudskog roda i u povijesti medija, što svakako izaziva strah, zebnju i zabrinutost, i to iz dva glavna razloga. Prvo, zbog saznanja da se jedan anonimus na vrlo jednostavan, i reklo bi se bizaran način, uspio dokopati strogo povjerljivih dokumenata takve sile i imperije kakva je Amerika, koja, da paradoks bude još veći, troši milijarde dolara za svoju sigurnost i bezbjednost. Drugo, zbog činjenice da se danas vijesti i informacije šire brzinom munje, tako da vijest koja se pojavi na zapadu, u istom trenutku potresa i istok i obrnuto, dok je u isto vrijeme njenu istinitost, barem u tom trenutku, vrlo teško provjeriti.
Vijest mijenja svijest
Danas se informacija pretvorila u potrebu za koju se izdvaja koliko i za hranu. Štaviše, na temelju vijesti ljudi kreiraju svoj pogled na život, jer, poznato je da vijest mijenja svijest. Mediji u savremenom društvu imaju odlučujuću ulogu u pogledu kontrole masa. Oni upadaju u ljudsku privatnost, kontrolišu vijesti, informacije i nameću se kao supervizori i kreatori ljudskih života i njihovih sudbina. Zbog toga će u ovoj hutbi biti riječi o fenomenu zvanom vijest ili informacija i širenju smutnje u društvu posredstvom informacija.
Tvrdnju da je vijest nešto na čemu se temelji ljudsko poimanje života i svijeta, potvrđuju Kur’an i sunnet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Kur’an nas uči da je veza između Neba i Zemlje, utemeljena upravo na vijesti. Naime, Allahovi poslanici obavještavali su ljude o onome što im je Allah objavljivao od upute i vjerozakona, naredbi i zabrana i onoga što Allah traži i želi od ljudi. Tako Allah, dž.š., u Kur’anu naređuje Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće: Obavijesti robove Moje da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv. (El-Hidžr, 49.-50.). Zatim: O čemu oni jedni druge pitaju? O vijesti velikoj, o kojoj oni različita mišljenja imaju. (En-Naba’, 1.-3.).
A jedna od glavnih poruka u kur’anskoj priči o Sulejmanu, a.s., i ptici Hudhud ili Pupavcu, koji je Sulejmanu, a.s., donio vijest o Belkisi, kraljici od Sabe, jeste upravo uloga vijesti u ljudskom životu i važnost njenog provjeravanja kako ne bi došlo do smutnje na Zemlji. U Kur’anu stoji: I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.’’ (En-Neml, 22.). Sulejman, a.s., znajući važnost vijesti i njihovih posljedica, odgovorio je: “Vidjećemo’’ – reče Sulejman – “da li govoriš istinu ili ne.’’ (En-Neml, 27.). Postoje također mnogobrojni hadisi u kojima se naglašava važnost vijesti i u kojima je čak najavljen ogromni naučno-tehnički napredak usljed kojeg će se vijesti nevjerovatno brzo širiti, ali i putem kojih će se, nažalost, umjesto istine, pravde, mira i morala, širiti smutnja, nered i nemoral među ljudima. Na to aludira predaja koju je zabilježio Ibn Ebi Šejbe u Musannefu od Huzejfe ibn Jemana, u kojoj stoji: “Bojim se da se na vas ne spusti zlo odozgo (s nebesa), od kojeg neće biti pošteđene ni pustinjske nastambe.’’ Ko god je u našem vremenu prolazio pored pustinjsko-nomadskih naselja u arapskim državama, mogao je primijetiti da skoro nema šatora, a da pored njega nije postavljena satelitska antena, tako da su, bez sumnje, i beduini u pustinji dobro informirani o Džulijanu Asanžu i njegovoj internetskoj aferi i da ni njih neće zaobići smutnja koja se sije putem medija.
Muslimanske države će izvući najdeblji kraj
WikiLeaks je objavljivanjem povjerljivih dokumenata uzdrmao svjetsku javnost. Na prvi pogled čini se da je ponajviše uzdrmana američka administracija i da je cilj objavljivanja povjerljivih dokumenata da se SAD osramote pred cijelim svijetom. Ali, ako se malo bolje pogledaju i iščitaju sve do sada objavljene depeše, jasno je da bi najdeblji kraj mogle izvući muslimanske zemlje i muslimani općenito. Amerika do sada još nije pretrpjela nikavu štetu, a vjerovatno je neće ni pretrpjeti, jer moderna imperija kakve su SAD, ima mehanizme putem kojih će sve to amortizirati, da ne spominjemo mogućnost da je upravo američka administracija i zakuhala svu tu ujdurmu zbog nekih svojih “skrivenih’’ ciljeva koji će se tek u budućnosti otkriti. Međutim, te informacije bi mogle slomiti najtanju kičmu, a to su u ovom slučaju arapsko-muslimanske i druge države u kojima su muslimani većina. Zašto? Zato što su većina do sada iznesenih dokumenata, iako se radi o nekoliko stotina hiljada dokumenata, trećerazredne i nebitne inforamcije, poput onih o Berluskoniju koji je u tajnoj vezi sa Rusijom, o Merkelovoj kao lošoj političarki, o Sarkozijevom arognatnom držanju i oholosti, o navodnom špijuniranju UN-a od strane Hilari Klinton, o hakiranju Googla i Dalay Lame od strane Kine i sl. Ali, kada je riječ o dokumentima koji se tiču muslimanskih država onda su to informacije koje bi mogle imati dalekosežne posljedice. Glavni lik nekoliko tih depeša je saudijski kralj Abdullah. U jednoj od njih stoji da je kralj Abdullah tražio od američkih zvaničnika da napadnu Iran i da toj “opasnoj zmiji otkinu glavu’’. Poruka je jasna, ako Amerika napadne Iran, ona će imati punu podršku, ne samo zapadno-kršćanskih, već i islamskih zemalja kakva je Saudijska Arabija, što bi naravno trebao biti dokaz da Iran predstavlja stvarnu opasnost po cjelokupnu svjetsku sigurnost. No i pored toga, mnogi od tih dokumenata jasno pokazuju da američka vlada, kao i vlade većine evropskih zemalja, vide muslimanske zemlje svojim glavnim neprijateljem, čak i onda kada ih koriste kao svoje saveznike i najobičnije marionete u borbi za svoje ciljeve. Tako su pored Irana, na spisku osumnjičenih država za pomaganje i finansiranje terorista (nazivaju ih “bankomatima za teroriste’’) i zvanični američki saveznici: Saudijska Arabija, Kuvajt i Pakistan, zatim, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i naravno Turska. Kad je riječ o Turskoj, Amerikancima i njihovoj antiislamskoj alijansi, svakako je najveći trn u oku turski premijer Tajip Erdoan, koji “izgleda nepobjedivo’’ i kojeg smatraju liderom godine u Evropi. Posebno ističu, jer im to smeta, da ga narod voli i da je pod snažnim uticajem “islamistički’’ nastrojenog ministra vanjskih poslova, Davutolua koji ima “neoosmanske ideje’’. Dakle, iz svih depeša u kojima se spominju države sa muslimanskom većinom, među koje se svakako ubraja i Bosna i Hercegovina, može se iščitati samo jedna poruka, a to je da je glavna preokupacija američke administracije, ali i njenih evropskih saveznika, borba protiv islama i njegovog širenja, a sve pod plaštom borbe protiv islamskog terorizma koji je navodno postao svjetski problem broj jedan. U tu svrhu, osim vojne sile koja se često puta pokazala neuspješnom, posebno se koriste mediji, odnosno vijesti i informacije, kako bi se stvorila što veća smutnja i kako bi se javnost uvjerila u istinitost i ispravnost imperijalističko-kolonijalističke politike SAD i njenih saveznika, prema muslimanskim zemljama, i kako bi se zataškali, barem privremeno, pravi ciljevi te politike, a to je borba protiv islama, koja sve više uzima maha. Da bi se to postiglo moraju postojati dvije stvari: autoritet, to je u ovom slučaju američka administracija, odnosno Pentagon, i medij koji će plasiranjem dezinformacija odraditi glavni dio posla i to bez ispaljenog metka, dok će na protivničkoj strani stradati hiljade nevinih ljudi. Ovu stvar možemo posmatrati i na našem, lokalnom nivou. Bosna i Hercegovina ima obavještajnu službu – OSA, koja simbolizira spomenuti autoritet, a OSA ima direktora Džuvu koji je personifikacija tog autoriteta, a Džuvo ima medije (FTV i druge dokazane islamofobične medije) koji poput hijena čekaju sočan zalogaj, neku bombastičnu informaciju, odnosno laž, poput one o postojanju 3.000 potencijalnih islamskih terorista u BiH, koju onda friziraju i pakuju u oblande koje postaju mamac na koji se obične mase lahko uhvate. Kada se danas jedan anonimus putem informacije poigrava sa najvećom svjetskom silom, onda nam postaje jasno kakve mogućnosti imaju antiislamisti u BiH koji su na vlasti, da putem medija kompromitiraju određene ljude, da obeščaste, protjeraju i u tamnicu bace koga žele i kada žele. Svi dosadašnji montirani procesi o navodnom terorističkom djelovanju u BiH, Ebu Hamza i njegovi sapatnici koji lišeni slobode čame u nekakvom centru (zatvoru) u Lukavici, kao i famozna Alžirska grupa, svjedok su bezdušnog poigravanja vlastodržaca i medija sa muslimanskim životima u BiH.
Lažna vijest je osnov zla i nereda
Imajući u vidu važnost vijesti i informacije, islam svojim sljedbenicima naređuje da provjeravaju informacije, posebno one koje dolaze od dokazano nepoštenih ljudi. Kur’an nam poručuje: O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u ne znanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (El-Hudžurat, 6.).
Opasnost od lažnih vijesti krije se i u tome što se putem njih pokušava promijeniti stvarnost u njenoj osnovi, predstavljajući laž kao istinu, a istinu kao laž. A najgora laž je laž vladara koji danas drže sredstva informisanja u svojim rukama i upravljaju masama kao robljem.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenost, a pokvarenost vodi u Vatru.’’ (Muslim). Koliko je samo smutnje posijano, ratova pokrenuto, porodica uništeno, nevinih ljudi u tamnice bačeno, ljudskih srca ranjeno i slomljeno, nevine krvi proliveno i imetka bespravno oduzeto, samo zbog dezinformacija. Laž je, kako je rekao Ibn Tejmijje: “Osnova svakog zla.’’ Posljedice lažnih vijesti muslimani su osjetili i onda kada su bili jaki u svakom pogledu, duhovno, moralno i materijalno, pa kako da ih ne osjete danas.
Kada su neprijatelji islama htjeli da u vrijeme hilafeta Osmana, r.a., sruše islamsku državu, glavno oružje im je bila vijest ili informacija. Naime, smutljivci i munafici koji su po svaku cijenu željeli smijeniti Osmana, r.a., slali su pisma u sve krajeve islamskog svijeta u kojima se pozivalo na smjenu i ubistvo Osmana, r.a., a ta pisma potpisivali su imenima poznatih ashaba kao što su: Alija, Talha, Zubejr i Aiša, r.a. Tako kada je Aiša, r.a., nakon ubistva Osmana rekla njegovim ubicama: “Sram vas bilo, ubili ste ga i zaklali kao bravče’’, jedan od njih je rekao: “Ne, nego si ga ti ubila. Ti si slala pisma u islamske pokrajine pozivajući ljude na ustanak protiv Osmana.’’ Potpuno zatečena onim što je čula, Aiša, r.a., odgovorila je: “Tako mi Allaha, ja nikada nisam napisala ni jednog slova protiv Osmana, r.a.’’ Isti odgovor dao je i Alija, r.a., jer je i njegovo ime bilo na nekim od tih pisama. Iako su muslimani kasnije shvatili da su to bile dezinformacije, oni nisu uspjeli zaustaviti smutnju koja je poput požara uništavala sve pred sobom, i čiji smrtonosni plamen je progutao skupinu najboljih ljudi koji su ikada hodali zemljom, poput Osmana, Alije, Husejna i drugih ashaba. A o tamnom komunističkom vilajetu u kojem su komunisti putem medija i dezinformacija, na robiju i u smrt poslali stotine muslimana, da i ne govorimo. Zbog svega toga, Bošnjaci koji vjeruju u Allaha, dž.š., i koji se nadaju susretu sa Njim na Sudnjem danu, a posebno oni koji su u vlasti i vrše bilo kakvu funkciju, moraju uzeti pouku iz dalje i bliže prošlosti i ne smiju dozvoliti da na bilo koji način budu iskorišteni u sijanju smutnje i fesada i moraju uvijek imati na umu da će plamen smutnje i njih progutati, jer uz suho i sirovo gori. Na to aludira i kur’anski ajet u kojem stoji: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (El-Enfal, 25.).
Saff, br. 282