Piše: Nermin Avdić
Naredna gregorijanska nova godina je pred nama. Valja nam praviti inventuru djela za prošlu godinu, šta smo uradili od dobrih, a šta od loših djela.
„Obračunavajte se prije nego što budete obračunavati!“–poznata je parola u islamu, međutim, malo je onih koji se toga pridržavaju i koji vode računa o tome.
Stoga, uvažena braćo i sestre, cijenjeni čitaoci, Allah Uzvišeni, naš Gospodar Koji nas je stvorio, podario nam je razum, te nas tako odlikovao iznad ostalih bića na Zemlji, pa ga trebamo iskoristiti i razmisliti o svojim djelima.
Svaki dobar i iskusan trgovac pravi veoma preciznu inventuru svog imetka na kraju mjeseca da bi zaključio koliko je zaradio u prethodnom periodu, koja mu roba nije imala dobru zaradu, a koja jeste, šta bi mogao učiniti da posao krene boljim tempom, te da ostvari bolji profit…?
A na kraju godine slijedi generalna inventura za cijelu godinu, te onaj ko je bio Allahu pokoran rob, a imao mnogo imetka, odvaja njegov dio kojeg daje kao zekat, strogu obavezu muslimana, te tako čisti imetak od raznih nedaća, a njegov Gospodar mu ga povećava.
Da, to je slučaj sa dunjalukom, ovim prolaznim bezvrijednim svijetom. Čovjek se bori da ga provede koliko je moguće bolje, da što više zaradi i ostvari dobit. A ahiret? A budući, vječni svijet? To je pravi život. Da li razmišljamo o njemu, jesmo li šta pripremili za njega? Ima li inventure djela koje smo radili, pa da uočimo greške i grijehe koje smo učinili, pa da ih saniramo i eliminišemo? Inventurom djela mogli bismo uočiti i šta smo dobro uradili, pa da nastavimo, te da pokušamo povećati dobročinstvo u određenim segmentima. Dobrih djela je, zaista, uvijek malo.
Ali, čovjek ko’ čovjek… zaboravi na blagodati svoga Gospodara kojih ima toliko da nije ustanju, čak, ni da ih nabroji.
Stoga, evo nam lijepe prilike da na kraju godine sumiramo naša djela, a ne tuđa, te da popravimo ono što smo pogriješili i da poboljšamo ono što smo dobrim smatrali.
Omladinac u dvadesetim godinama, u velikoj fizičkoj snazi i mogućnostima, sa velikim prohtjevima i ambicijama, u stanju je da uradi mnoge grijehe i prijestupe, no, ako se sjeti svoga Gospodara, Allaha Uzvišenog, i obračuna kojeg će imati kod Njega, zaustavit će se samo kod pomisli i ideje za grijehom, jer zna, naučio je da će tog Dana dijete osijediti od straha i žestine događaja koji će se tada zbiti.
Čovjek u četrdesetim godinama, u potpunoj psihičkoj i fizičkoj zrelosti, u stanju je da napravi velike korake u društvu, pa ako izabere da učini korak ka dobročinstvu, izabrao je Pravi put i sreća mu se smiješi, a u suprotnom, sam je sebi nepravdu učinio.
A onaj u šesdesetim godinama, već su sijede dlake uveliko obuzele njegovu glavu, nije u stanju da pravi značajne pomake kao čovjek u jeku mladosti, pa neka čeka povratak svome Gospodaru vedra lica ukoliko je radio dobro na ovome svijetu, a bježao od svakog zla, a ako je bio od nepokornih, pa još uvijek nije kasno za pokajanje.
„O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.“ (Hašr, 18)
O Gospodaru naš, oprosti nam grijehe za koje znamo i za koje ne znamo, koje smo uradili svjesno ili nesvjesno, javno ili tajno. Ti si Taj Koji mnogo opraštaš, voliš da oprostiš, pa nam oprosti !
Allahu, Gospodaru naš, podari nam svako dobro na ovome svijetu, i na onome svijetu i sačuvaj nas od kaburske patnje !
Hvala Allahu, Gosporadu svih svjetova i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana.