Priredio: Bilal Dervišić
Strpljivost je jedna velika vrlina koju islam nalaže. Postoje tri vrste strpljivosti: strpljivost u pokornosti Allahu, dželle dželaluhu, strpljivost u udaljavanju od griješenja prema Allahu, dželle dželaluhu, i strpljivost na ovosvjetskim iskušenjima. Ovo je sve neminovnost bez koje čovjek ne može doći do svog cilja, dakle, bez strpljivosti nema uspjeha na ovom svijetu niti spasa na ahiretu.
Da nema strpljivosti, zemljoradnik ne bi nikada požnjeo plod od svoga sjemena, da nije strpljivih učenika, ne bi uspjeli ni naučiti lekcije. Shodno tome, postizanje uzvišenih ciljeva dostiže se jedino upuštanjem u velike poteškoće, a ponekad trpiš velike bolove da ostvariš snove. (Es-Sabur fil-Kur’an, 15)
Allah, dželle dželaluhu, u više u kur’anskih ajeta naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, strpljivost:
”I strpljiv budi, Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine”
I riječi Uzvišenog: ”Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.”
Allah, dželle dželaluhu, pohvalio je strpljive koji su iskazivanjem strpljivosti žele postići zadovoljstvo svoga Gospodara.
Kaže Uzvišeni: ”I oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju – njih čeka najljepše prebivalište.”
Strpljivost u pokornosti Allahu, dželle dželaluhu, ubraja se u najvidljivije vrste strpljivosti na koje Allah Uzvišeni podstiče.
Kaže Uzvišeni: ”On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi strpljiv, znaš li da ime Njegovo ima iko!’‘
Naredba za strpljivost ovdje je došla u obliku koji izražava i ukazuje na trajanje radnje, a to su riječi Uzvišenog: ”…i u tome budi strpljiv (ustrajan)”, tj. nastoj povećati strpljivost i pridržavati se puta strpljivosti jer je put ka pokornosti Allahu, dželle dželaluhu, pun poteškoća. Strpljivost je potrebna čovjeku u iskazivanju pokornosti Allahu, dželle dželaluhu, tj. strpljivost mu je potrebna na prvom mjestu u popravljanju nijjeta i otklanjanju svega što može negativno utjecati na ispravnost nijjeta, zatim u toku činjenja određenog djela (pokornosti), kako bi ga uradio na najbolji mogući način, kojim je Allah zadovoljan, ali i poslije izvršenja određenog djela kako ga ne bi upropastio dvoličnošću.
Jedna od najuzvišenijih pokornosti, koje zahtijevaju strpljenje, jeste stjecanje znanja kojim se želi nagrada Allaha, dželle dželaluhu, naročito zato što duša teži odmoru i lijenosti, a učenje zahtijeva ogroman trud, napor, nespavanje i ostavljanje mnogih dunjalučkih stvari, zatim putovanje radi traženja znanja i susretanja sa učenjacima, stalno ponavljanje, pamćenje itd.
❀ Hafiz Ibn Abdil-Berr bilježi od Jahja ibn Kesira da je rekao: ”Čuo sam svoga oca da govori: ‘Nauka se ne postiže na lahak način.”’ A u drugoj predaji stoji: ”Nemoguće je postići nauku sa rahatlukom.” (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/91)
Stoga učenik mora da navikne sebe na podnošenje poteškoća i da bude ustrajan i danju i noću, da se strpi na poteškoćama putovanja radi učenja, jer je i ulema putovala da bi čula jedan hadis od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa.
❀ Hafiz Ibn Abdil-Berr bilježi da je Džabir ibn Abdullah doznao da Abdullah ibn Unejs Ensari zna jedan hadis pa je mjesec dana putovao u Šam, gdje je Ensari živio, kako bi od njega čuo hadis koji je Ensari čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/93)
❀ Isto tako bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: ”Kada god sam saznao da neki Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ashab zna neki hadis, mogao sam poslati po tog čovjeka da mi ispriča taj hadis, i on bi došao, ali ja sam odlazio njemu i čekao pred njegovim vratima dok ne bi izašao i ispričao mi taj hadis.” (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/94)
❀ Malik ibn Enes bilježi od Jahja ibn Seida da je rekao: ”Rekao je Seid: ‘Putovao sam noćima i danima kako bih čuo jedan hadis.”’ (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/94)
❀ Prenosi se od Ša’bija da je rekao: ”Kada bi čovjek putovao sa kraja Šama na kraj Jemena da čuje jednu mudrost, ne smatram da mu je putovanje uzaludno.” (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/94)
Sigurno je znanje najuzvišenije mjesto kojem teže ambicije i najčasniji cilj zbog kojeg se trude uspješni Allahovi robovi. Onaj koji se strpi u učenju mora stići do svog cilja, a Allah, dželle dželaluhu, olakšava mu njegov posao, otklanja poteškoće, a naročito ako se oslanja samo na Allaha, dželle dželaluhu. Na tom putu stjecatelj znanja zna koja je vrijednosti znanja i stepen učenjaka, zna da meleki svojim krilima natkriljuju učenika i da je ova nauka ostavština Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opskrba bogobojaznih i put spasa i uspjeha, a sve ovo ga poziva na povećanje strpljenja i ozbiljnost u učenju.
❀ Bilježi Hatib Bagdadi od Džunejda da je rekao: ”Niko nije tražio ništa sa ozbiljnošću i iskrenosti a da ga nije postigao, pa ako nije dostigao to u potpunosti, postigao ga je u jednom dijelu.” (El-Džamiu li ahlakir-ravi ve adabis-sami, 2/179)
❀ Bilježi isto tako od Fadla ibn Seida da je rekao: ”Neki je čovjek tražio nauku i nije mu uspijevalo te je odlučio da je napusti. Naišao je pored vode koja je sa uzvisine padala na kamenu ploču, koju je voda izbušila, pa je rekao: ‘Voda je svojom nježnošću izdubila tvrdu kamenu ploču. Tako mi Uzvišenog Allaha, sigurno ću učiti’, pa je učio i stekao veliko znanje.” (El-Džamiu li ahlakir-ravi ve adabis-sami, 2/179)
Shodno tome, učenik mora biti svjestan činjenice da ko traži visoke položaje i stepene mora bdjeti noćima, ko želi biti pobožan, mora ostaviti spavanje i prezasićenost, jer je znanje daleko od lijenih, pa ako učenika nervira ljetna vrućina, jesensko žutilo, zimska studen ili ga pak zavarava ljepota proljetnog zraka, pa kada misli uzeti znanje!
Motiv koji povećava strpljenjem učenika pri stjecanju znanja jeste zadovoljstvo učenja, za koje je imam Maverdi rekao: ”Znanje je zamjena za svako uživanje i pomoć protiv svake strasti, a ko se posveti nauci, neće ga pratiti samoća. Ko traži utjehu u knjigama, naći će je i nema noćnog prijatelja kao nauke i nema pomoćnika kao što je zrelost.” (Edebud-dnja ved-din, 92)
Zog ovog uživanja u stjecanju znanja, učenik zaboravlja poteškoće kroz koje je prošao i olakšava mu se napora koji je uložio, u znanju nalazi plodonosno mjesto u kojem se odmara i veseli, tako da tu provodi dane posvećene znanju, osjećajući slast i uživanje koje ne nalazi na drugome mjestu.
Ovako se pojačava želja za učenjem, a znanje postaje razonoda bez koje učenik ne može i ne želi da ga ičim zamijeni i njega se nikada ne može zasititi, kao što se spominje u hadisi-šerifu koji bilježi imam Hakim od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dvojica se nikako ne mogu zasititi: onaj koji traži znanje i onaj koji traži imetak” , tj. obojica teže onome od čega se ne može zasititi ma koliko se tražilo, a koliko se god poveća to stjecanje, poveća se i žeđ za njim, zbog velike želje, a nisu isto jedno i drugo.
Stoga neka svakom učeniku uvijek u mislima budu riječi imama Šafije koji kaže: ”Svaki mladić bez znanja i takvaluka sigurno je beznačajna ličnost, i ko nije probao gorčinu učenja na trenutak, pit će gorčinu poniženja čitav svoj život.” (Divanuš-Šafija, 29)
Iz serijala: ”Vrline stjecatelja znanja”