Priredio: Bilal Dervišić
Svaki učenik, odnosno stjecatelj znanja, dužan je iskazivati poštovanje i poniznost prema učenjacima, zatim voditi računa o njihovoj časti i čuvati se da ih ne omalovaži ili učini šta loše, jer Uzvišeni Allah podigao je njihove stepene i ukazao im veliku počast. Uzvišeni Allah obavezao je Svoje robove da poštuju Njegove svetinje, rekavši:
“A ko poštuje Allahove svetinje, uživa milost Gospodra svoga”;
“Pa tko poštiva Allaov propise – znak je čestita srca”.
Pod propisima se podrazumijeva sve što je Uzvišeni Allah dozvolio da se vrednuje i poštuje, a ulema bez sumnje ulazi u okvire dozvoljenog i propisanog iskazivanja poštovanja, što potvrđuju mnogi dokazi koji govore o vrijednosti znanja i položaja učenjaka.
Uzvišeni Allah upozorio je Svoje robove da ne dižu glasove u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da se vladaju skrušeno i ponizno kako bi zaslužili Allahov oprost i milost.
Kaže Uzvišeni: “O vjernici ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa. I ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi to i ne primijetite. One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.”
Nema sumnje da ova odlika koju Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima obuhvata učenjake i mjesta širenja znanja jer su učenjaci nasljednici poslanika, a mjesto gdje se stječe vjersko znanje jeste mjesto gdje se uči Kur’an i citiraju Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi i propisi o halalu i haramu, kao i druge stvari iz šerijatskih znanosti, pa je obavezno da se poštuju i spusti glas pred njima i da se pazi na ono što bi oskrnavilo ponašanje s ulemom ili ih uznemirilio.
Kaže Uzvišeni: “A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao je brojne hadise u kojima je podsticao na poštivanje učenjaka i zabranjivao loše ophođenje sa njima, kao naprimjer:
❀ Bilježi Buharija od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Rekao je Allah, dželle dželaluhu: ‘Ko uznemiri Mog evliju, Ja mu objavljujem rat.”
Bilježi El-Hatib el-Bagdadi od Šafije i Ebu Hanife da su rekli: “Ako učenjaci (ulema) nisu Allahove evlije, onda Allah, dželle dželaluhu, nema evlija.” (Et-Tibjanu fi adabi hameleti el-Kur’an, 21)
❀ Bilježi Ebu Davud od Ebu Musaa el-Ešarija, radijallahu anhu, da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”U veličanje Allaha ubraja se lijep doček starijeg muslimana i hafiza koji se ne uzdiže niti je grub, i poštivanje pravednog vladara.”
❀ Bilježi Tirmizi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: ”Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Nama ne pripada onaj ko nema milosti prema mlađima, ko ne poštuje starije i ko ne naređuje dobro i ne zabranjuje zlo.”
❀ A u rivajetu kod imama Ahmeda stoji: ”Nama ne pripada onaj ko ne poštuje starije i ko nema milosti prema mlađima i ne priznaje našim učenjacima njihovo pravo.”
Prenesene izreke od ashaba i prvih generacija, Allah, dželle dželaluhu, im se smilovao, koje podstiču na poštovanje učenjaka (uleme) i uvažavanje mjesta na kojima se stječe znanje i ukazuje na obaveznost lijepog ponašanja na tim mjestima uistinu su mnogobrojne, tako da ovom prilikom navodimo samo neke od njih:
❀ Alija, r.a., rekao je: “Od prava koje učenjak ima nad tobom jeste da poselamiš sve ljude općenito, a njega posebno, da sjedneš ispred njega, da ne pokazuješ rukom na njega, niti mu namiguješ, da mu ne govoriš ”rekao je taj i taj drugačije od tebe” i da nikog ne ogovaraš u njegovom prisustvu.” (Et-Tibjanu fi adabi hameleti el-Kur’an, 38)
❀ Isto tako Omer, r.a., rekao je: ”Prava učenjaka nad tobom su: da mu ne postavljaš mnoga pitanja, da ga ne prisiljavaš na odgovor, da mu ne dosađuješ kada se umori, da ga ne povlačiš za odjeću kada krene, da ne otkrivaš njegove tajne, da ne ogovaraš u njegovom prisustvu, jer je učenjak poput palme – čekaš kada će ti sa nje pasti nešto.” (El-Fekih vel-mutefekkih, 2/99)
❀ Učenjak ummeta, uvaženi ashab Abdullah Ibn Abbas, radijallahu anhu, govori nam o svom ponašanju prilikom traženja znanja i njegovoj velikoj želji za njim: ’’Kada je preselio Poslanik, s.a.v.s., rekao sam jednom ensariji: ’Hajde da pitamo Poslanikove ashabe jer su oni danas mnogobrojni’, pa mi je odgovorio: ’Čudim ti se, sine Abbasov, zar ti misliš da ljudi imaju potrebu za tobom, a među njima su takvi i takvi ashabi?’, pa je otišao, a ja sam pitao ashabe Poslanika, s.a.v.s., o hadisu. Kada bih čuo da neki hadis prenosi taj i taj ashab od Poslanika, s.a.v.s, došao bih njegovoj kući, i ako bih ga zatekao da spava, prostro bih svoj ogrtač pred njegova vrata, a vjetar bi bacao prašinu na mene sve dok ne bi izašao taj ashab i upitao me: ’O sine Poslanikovog amidže, zašto si došao? Zašto nisi poslao po mene da ja dođem tebi? Preče je da ja dođem tebi’, pa bih ga pitao o hadisu. A ovaj ensarija (6) doživio je vrijeme kada su se ljudi okupljali oko mene i postavljali mi pitanja, pa je rekao: ’Ovaj je mladić bio pametniji od mene.’’’ (El-Džamiu li ahkamir-ravi ve adabis-samia, 1/158)
❀ Eš-Ša’bi je rekao: “Kada je Zejd ibn Sabit htio da uzjaše i stavi svoju nogu u uzegiju,Ibn Abbas je prihvatio za uzengiju, a Zejd mu je rekao: ‘Pusti to, sine Poslanikovog amidže.’ ‘Ne’, odgovorio je,’ ovako postupamo sa učenjacima i starijima.'” (El-Fekih vel-mutefekkih, 2/99)
❀ Hasan ibn Ali rekao je svome sinu: ”O sinko, kada sjediš sa ulemom, nastoj više slušati nego govoriti, dobro nauči slušati i šutjeti, ne prekidaj ničiji govor ma koliko bio dug.” (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/130)
❀ Rekao je imam Šafija: “Okretao sam nježno stranicu pred Malikom iz poštovanja prema njemu kako ne bi čuo njeno šuštanje.” (Tezkiretus-sami’i vel-mutekellimi fi adabil-alimi vel-muteallimi, 214)
Nema sumnje da se misli na učenjake pred kojima učenik treba da uči, odgaja se, da slijedi one koje postupaju shodno svome znanju i koji se boje svoga Gospodara.
❀ Ibn Sirin, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Ova nauka je din (vjera), pa gledajte od koga ćete je uzeti.”
Učenjaci su naveli precizna uputstva kojih učenik treba da se pridržava u ponašanju, iskazivanju skrušenosti, blagosti, ljubaznosti i poniznosti. Evo nekih izreka o tome:
❀ Imam Ebu Bekr el-Adžiri rekao je: ”Kada učenik zavoli društvo učenjaka, onda se sa njima druži iskazujući poštovanje i poniznost. Svoj glas spušta ispod njihova glasa, ponizno ih pita, a većina njegovih pitanja odnosi se na pokornost Allahu, dželle dželaluhu, čime im daje do znanja da je njemu potrebno znanje. Kada se okoristi njihovim znanjem, kaže im da je veliku korist stekao od njih, zatim im zahvali. Ako se naljute na njega, on se ne ljuti na njih, već traži razlog zbog kojeg su se naljutili na njega i to popravlja izvinjavajući se i ne dosađujući im sa pitanjima. On je blag u svim stvarima, ne raspravlja sa njima dokazujući im da je znaniji od njih, nego mu je glavna briga traženje koristi od njih na lijep način. (El-Džamia, 1/129)
❀ Imam En-Nevevi rekao je: ”Učenik treba da bude ponizan u pogledu učiteljevog znanja, a njegova poniznost će ga uzdići. Svima nam naređena je poniznost općenito, a ovdje je posebno potrebna. Učenik će slijediti svoga učitelja i savjetovati se sa njim o svojim stvarima i raditi po njegovim zapovjedima kao što bolesnik sluša iskusna i vješta ljekara. (Ahkamul-ulema, 33)
❀ Isto tako prenosi se da je imam Nevevi rekao: ”Vrlina učenika jeste da nastoji udovoljiti učitelju pa makar se ne slagao sa njegovim mišljenjem, da ga ne ogovara niti širi njegove tajne, da spriječi njegovo ogovaranje ako to čuje, a ako ne može, neka napusti to mjesto, i da ne ulazi kod njega bez dozvole. Kod učitelja treba ulaziti lijepa izgleda, sa čistim srcem bez ikakvih predrasuda, sa abdestom, ne treba prelaziti preko ljudi nego treba da sjedne gdje se završava red, osim ako ga ne pozove učitelj ili prisutni da priđe bliže. Treba da se lijepo ophodi sa svojime kolegama i slušaocima na predavanju, jer i njegovo lijepo ponašanje sa njima je lijepo ponašanje sa učiteljem i poštivanje njegova predavanja. Ako učitelj loše postupi prema njemu, on će prvi da mu se izvini, da kaže da je to bila njegova greška i da on zaslužuje ukor. To će biti korisnije za njegovu vjeru, za ovaj svijet i za održanje učiteljeve ljubavi prema njemu, jer rečeno je: Ko se ne strpi na poniženju učenja, njegov život ostaje u zabludi i neznanju, a ko se strpi na tome, njegov slučaj se završi sa slavom i na ovom i na onom svijetu.” (El-Medžmua, 1/36)
Iz serijala: ”Vrline stjecatelja znanja”