Priredio: Mr. Emir Demir
Dužnost nam je objelodaniti zablude zastranjelih grupacija, kako bi oni koji eventualno gaje simpatije prema takvima znali razlikovati dobro od lošega, prijatelja od neprijatelja, posebno u ovom vremenu kada su se rasprostranile različite smutnje i sumnje.
Upoznat ćemo se sa osnovnim odlikama neoharidžijskog mentaliteta kako bi stekli ispravnu viziju o ovoj sekti koja se često poistovjećuje sa selefijskim svjetonazorom. A kako već selefizam označava slijeđenje selefa – dobrih prethodnika na čijem su pročelju ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., onda je sasvim jasno da sljedbenici tekfirske ideologije uzimaju lažno uporište kod prvih generacija, jer, kako ćemo kasnije zaključiti, upravo od ovakvih zastranjelih ljudi su ashabi i kasnije generacije bili najudaljeniji.
Shodno navodima iz šerijatskih tekstova i izjava prvih generacija islama haridžijski/neoharidžijski/tekfirski mentalitet je određen sljedećim faktima:
1. Proglašavanje muslimana nevjernicima (tekfir) zbog velikih grijeha i odnos prema njima kao prema nevjernicima. Simptomatično je da današnje neohardžije ostale muslimane, čak i one muslimane sa bradama i kraćom odjećom (!), ne pozdravljaju više „selamom“, već sa punom usrdnošću govore: „Kako ste, šta ima, zdravo…!“ Ovakav postupak se gradi na činjenici da je nevjernicima zabranjeno nazvati selam, a pošto su oni „otekfirli“ gotovo sve Bošnjake, čini se da rijetko više i nazivaju selam (jer ga nemaju kome više nazivati!), osim unutar tekfirijsko-haridžijskih krugova.
2. Pobuna protiv zajednice muslimana, odricanje od njih, te ophođenje prema „bivšim muslimanima“ kao prema nevjernicima čiju je krv dozvoljeno prosuti.
3. Pubuna protiv vlasti i vođa muslimana, te uvjerenje da je to dozvoljeno, doktrinarno i praktično.
4. Tumačenje šerijatskih tekstova koji govore o naređivanju dobra i odvraćanju od zla u smislu pobune protiv vladara i vlasti, te u smislu oružane borbe protiv neistomišljenika.
5. Mnogi od njih su priučeni, priprosti i ograničenih intelektualnih sposobnosti. Velika većina njih odgovara opisu kojeg je spomenuo Poslanik, s.a.v.s.: „Nesazreli i neuračunljivi.“
6. Najveća varka su formalni znakovi pobožnosti na njima, te mnoštvo namaza, posta, tragova sedžde na čelima, oni su iznurenih lica od noćnog ibadeta, sustezljivosti i odricanja (bez ispravnog šerijatskog poimanja ovih značenja), odaju sliku skromnosti i iskrenosti, uz ogromnu žestinu i cjepidlačenje u vjeri, kao što ih je i Poslanik, s.a.v.s, opisao: „Vi ćete svoj namaz potcjenjivati u usporedbi sa njihovim namazom…“
7. Slaba prosvjećenost i poimanje propisa vjere, slaba šerijatska naučna pozadina, kao što ih je i opisao Poslanik, s.a.v.s.,: „Učit će Kur’an a on neće prelaziti njihove grkljane.“
8. Sa njima nije bio nijedan ashab u prošlosti, niti ijedan od imama i učenjaka, niti danas imaju uporište za svoje izjave i postupke i kod jednog prethodnika, iako se pozivaju na njih (!). Tako je Ibn Abbas rekao: „Među vama nema nijedan od njih“, tj. nijedan ashab.
9. Oholost i veličanje nad islamskim učenjacima. Tako su prije za sebe tvrdili da su znaniji od Alije b. Ebi Taliba, Ibn Abbasa i ostalih ashaba, radijallahu anhum, a okupljali su se, kao što se i danas okupljaju, oko priučenih neznalica koje uzimaju za svoje vođe.
10. Nedostaci u metodologiji argumetiranja šerijatskim tekstovima, tako da su u obzir uzeli tekstove koje govore o prijetnji vatrom džehennema, a ignorirali tekstove o obećanjima o oprostu, amnestiji i ulasku u Džennet. Uzeli su ajete koje se navode o nevjernicima i primijenili ih na muslimane neistomišljenike. Zato je Ibn Omer, radijallahu anhu, za njih rekao. „Usmjerili su se na ajete koji govore o nevjernicima i upotrijebili ih protiv vjernika.“
11. Nepoznavanje Sunneta i često svođenje argumentacije isključivo na Kur’an.
12. Prevrtljivost, često mijenjanje stavova, razilaženje u mišljenjima, mijenjanje metoda i doktrine, a sve ovo zato što su vođeni emocijama bez ispravnog poimanja islama. Zato međusobno dolaze u sukobe, cjepkanja, a kada se raziđu u mišljenju, u potpunosti se odreknu jedni drugih ili čak stupe u oružanu borbu.
13. Ishitreno izdavanje osuda i stavova o neistomišljenicima bez sigurnosti i potvrde.
14. Iznošenje kategoričkog suda o onome što se nalazi u srcima ljudi (što samo Allah najbolje zna), pa, shodno ovoj osudi, sumnjičenje za sve ono što se može improvizirano nadograditi na tu osudu u vidu klevete, poluistina, potvore…
15. Silovitost, grubost, okorjelost i žestina u procjenama, ophođenju, borbi i raspravi.
16. Kratkovidnost, uskogrudnost, nestrpljivost i požurivanje rezultata.
17. Ubijaju sljedbenike islama i s njima se parniče, a ostavljaju na miru idolopoklonike, kao što je naveden njihov opis u hadisu.
Molimo Allaha Uzvišenog da nas sačuva smutnji i da naša srca učini stabilnim u ovom ideloškom metežu i vjetrometini. Neka su mir i spas na Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu i sve ashabe.