Da su muslimani, a to su u najvećem broju Bošnjaci, u samoj ideji Republike Srpske diskriminirani i eliminirani kao ustavnopravni i politički, a zatim i svaki drugi faktor, da su sve njihove institucije (džamije i ostale vjerske i nacionalne institucije) bile programski uništene, što je značilo da oni nisu poželjni na teritoriji koju su Srbi namjeravali za sebe osvojiti oružjem, ubojstvima, genocidom i svim drugim nezakonotim sredstvima, svima nam je jasno i to je nešto za šta postoji verifikacija i međunarodnog i domaćeg medija.
Bošnjaci su samo formalno i zbog javnosi tolerirani.
Smokvin list
Da je Republika Srpska od uspostave mira i početka navodnog normalnog života u njoj, nastavila diskriminirati Bošnjake i muslimane, kao uostalom i druge, isto tako je jasno. To se očitovalo u svim oblastima života. Diskriminacija svih oblika njihovog vjerskog, nacionalnog i kulturnog života, osim onih minimalnih manifestacija koje služe kao smokvin list i na koje nasjedaju benevreci, vidljiva je u školama, vojsci, javnim službama, na radiju, televiziji, u sportu i osobito u ukupnoj situaciji javnog života, u kojem je moguće slobodno manifestirati svaki, pa i najekstremniji oblik srpskog nacionalizma i fašizma.
Sve je to jasno, ali nije jasno zbog čega neki bošnjački političari uporno šute o tim pojavama, a kada neko izvan političkog establišmenta, koji je, kako znamo, mrtav i već ukočen, nešto o tome kaže ili protestira protiv tih nasilja, onda se to koristi za unutarnju međubošnjačku političku borbu za pravo predstavljanja, a ustvari pravo na iskorištavanje vlastitog naroda.
Ako je ova opća politika vođstva Republike Srpske ovakva kako je opisana, a o tome nema spora, onda je jasno da će logika te politike voditi ka sve ekstremnijim zloupotrebama vlasti i korištenju svih mogućih metoda radi postizanja prividno legalnih i legitimnih uvjeta za jačanje diskriminacije i represije prema Bošnjacima i muslimanima uopće, kako bi se potpuno ugušio bošnjački glas i kako bi se oni koji još žive na toj teritoriji prisilili da je napuste, a oni koji bi eventualno htjeli da se vrate iz prisilnog progonstva obeshrabrili u eventualnoj želji da ponovo žive na svojoj zemlji i u svojim kućama.
Naime, ako policija Republike Srpske kriminalizira 3.000 muslimana, koji time što su vehabije (kako se to kaže) nisu načinili nikakav nelegalan ili asocijalan i pogotovo antidržavni akt, naprotiv, samo su prakticirali načelo slobode vjerskog uvjerenja, tada je sa stanjem sloboda u Republici Srpskoj kritično.
Nije nepoznato da obavještajne službe nastoje iskorištavati razne mogućnosti kriminalizacije i time opravdavati represiju prema onima koje smatraju stvarnim ili potencijalnim neprijateljima režima koji brane. Ali, oni moraju biti svjesni, a ako to oni nisu u stanju, ili neće, onda ih neko na to mora upozoriti, trebala bi to biti međunarodna demokratska javnost, da je pravo izbora vjerovanja apsolutno ljudsko pravo i da niko nema, izvan legalnim putem utvrđene i dokazano počinjene radnje i namjere za radnju, kriminalizirati cijelo jedno islamsko učenje i sve njegove predstavnike.
To nije ništa drugo nego početak one vrste sramnih historija europskih društava koje su započele s kriminalizacijom Židova, da bi konačno završile s kriminalizacijom cijelih europskih naroda (Roma i Slavena) i mnogih vrsta ljudi i njihovih opredjeljenja, od političkih do seksualnih.
Fašizam je prikriven iza nacionalizma i brige za čistoću i čvrstinu države. Mi smo tu vrstu fašizma iskusili tokom agresije i genocida nad nama. U interesu je svih demokrata u zemlji, ako takvih još uopće ima, da na ovu vrst nasilja reagiraju i brane slobodu uvjerenja i prakticiranja jedne legalne i legitimne vjerske orijentacije ljudi, ma koliko ona nama koji pripadamo tradicionalnom načinu ibadeta koji je vladao u Bosni i Hercegovini, bila strana.
Carstvo slobode
Sramno je da o cijelom ovom opasnom kontekstu događanja naši politički predstavnici, koji se ubiše od ljubavi za narod i njegovu slobodu i od utrkivanja ko će posjetiti više džamija ili prisustvovati brojnijim iftarima, ne kažu ni riječi i da naše novine pozivaju onoga ko je najviši formalni, a vjerovatno i stvarni autoritet u vjerskim pitanjima islama kod nas, da se izvinjava policiji zbog toga što je branio pravo muslimana da prakticiraju svoja vjerska uvjerenja, što mu je, uostalom, glavna zadaća.
Reis-efendija slijedio je onu najvažniju i najhumnaniju kur’ansku riječ kada se tiče vjerskih prava, a koja glasi: “U vjeri nema prisile.” To je carstvo slobode. Ko to ne zna i ko tako ne misli, žalosna mu majka.
Vehabije su legalna i legitimna grana unutar višeslojnog muslimanskog svijeta i islama kao religije, i njima se ne mogu i ne smiju pripisivati nikakve druge osobine osim ispovijedanja jedne legitimne vrste islamskog učenja o nekim aspektima života i ibadeta muslimana. Nikada niko nije dokazao bilo kakvu vezu organizacije Bin Ladena i vehabizma kao religijske orijentacije u islamu.
Muhamed Filipović
(Avaz)