Kakve nebuloze – u BiH 3000 potencijalnih terorista!

Iako smiješno ipak je alarmantno

Naime, sastanak spomenutih šefova održan je povodom poznatog događaja u Bugojnu, terorističkog napada u kojem je poginuo jedan policajac. Po ko zna koji put ovakvi i slični slučajevi se zloupotrebljavaju, kako bi se stvar generalizirala i za terorizam optužili svi oni koje su do jučer nazivali, vehabijama, a odnedavno selefijama. Najzanimljiviju informaciju na sastanku iznio je direktor OSA-e Almir Džuvo, kako u BiH ima 3.000 potencijalnih terorista od kojih vreba opasnost za sigurnost u državi. Prvo sam pomislo da su podaci sa cijele teritorije BiH, i jednog i drugog entiteta, međutim, ubrzo sam se uvjerio da se radi samo o „selefijama“-bosanskim muslimanima, koji naravno žive i borave na teritoriji Federacije. Da nije smiješno bilo bi žalosno.
Očito je da se ima namjera preuveličati problem i broj, jer svima je poznato da se, kada su u pitanju osobe sklone teroritičkim aktivnostima, radi o pojednicima, a ne o cifri od 3.000 osoba koju je iznio gospodin Džuvo. Iznošenjem ovakvih informacija u javnost ima se za cilj predimenzionirati „problem vehabija-selefija“ i predstaviti iste kao veliku opasnost za stabilnost države, iako je svima jasno ko to negira i osporava Bosnu i Hercegovinu kao državu i radi na njenom rušenju. Zašto ovo treba policijskim i obavještajnim agencijama u BiH? Ili se opet radi o sataniziranju Bošnjaka-muslimana ili „neko iz međunarodne zajednice želi da stvara i širi islamofobiju“, što otvoreno priznaje Zlatko Miletić.

Ponovo pritisak na IZ

Kao i u vrijeme kada je aktuelan bio hfz. Jusuf Barčić (rahmet mu duši), tako se i Bugojanski slučaj nastoji iskorititi kako bi se izvršio pritisak na Islamsku zajednicu i reisa, da se konačno ograde od, tada „vehabijskog“, a danas „selefijskog“ učenja i da se definitivno na ideološkoj osnovi sa njima obračunaju. Tada je uvaženi reis Mustafa Cerić, jasno kazao da u BiH nema vehabija i da se nikome ne može zabraniti da klanja po kojem mezhebu želi, te da svaki pojedinac ima pravo da svoj privatni život uredi kako hoće, u smislu da ima slobodu uvjerenja. Pošto se tada negirao „vehabizam“, izmislio se selefizam, a Islamska zajednica se opet proziva kao najodgovornija za širenje „selefizma“ i traži se od nje da bude „transparentnija i da se odredi prema svojim članovima koji koketiraju ili su u potpunosti prihvatili selefizam.“ Teški zahtjevi! Prema Džuvi, „selefizam“ je vrlo opasan i „mogao bi unijeti međumuslimanski i međubošnjački sukob, (ovo nekome treba) ali i izazvati ozbiljne posljedice u smislu produbljivanja jaza između vjerskih i etničkih skupina u BiH, te nas ozbiljno konfrontirati s evropskim integracijama. Zastrašujuća ocjena i analiza! Islamska zajednica je još jednom na velikom ispitu.

Ko su teroristi, a ko tkz. selefije?

Iz izjave o 3.000 potencijalnih terorista implicitno se može zaključiti da su sve „selefije“ u BiH potencijalni teroristi, jer ako bih pobrojali sve one za koje se smatra da su selefije, teško da ih ima i toliko. Obavještajno-sigurnosnim agencijama i policiji je jasno koliko ih ima i ko su osobe koje se mogu dovesti u vezu sa radikalizmom i terorizmom, međutim, nekome je očito interes da se broj preuveliča, kako bi se „problem“ predimenzionirao i izvršio što veći pritisak na IZ-u. Ko su potencijalni teroristi, a ko pošteni i čestiti muslimani koji ne žele zlo bošnjačko-muslimanskoj zajednici i državi, znano je i vodećim ljudima u IZ-i na čelu sa reisu-l-ulemom, koji je svjestan šta se želi muslimanima (međumuslimanski i međubošnjački sukob) i koji ne želi da ove Bošnjake nepravedno osudi i da ih se odrekne. Ove činjenice odgovorni ljudi u policiji i sigurnosnim službama ili ne znaju ili se prave da ne znaju.

Stvaranje atmosfere straha i nesigurnosti

Od direktnih posljedica ovako bombastičnih izjava i krutih stavova je stvaranje atmosfere straha, nesigurnosti i nepovjerenja među građanima, a naročito među Bošnjacima-muslimanima, kako kod onih tradicionalnih, tako i kod muslimana „selefija“. Šta očekivati od tradicionalnog bosanskog muslimana kada pročita u Dnevnom avazu kako u BiH vreba opasnost od 3 000 potencijalnih terorista? Naravno da će takav sumnjati da je potencijalni terorista svako onaj ko nosi bilo kakvu bradu. Isto tako, oni koji su nazvani selefijama, osjećati će se nesigurno u takvom okruženju i u takvoj državi koja stalno poziva da se takvi trebaju linčovati. Kako od takvoga čovjeka očekivati da ima povjerenje prema ovoj državi i njenim institucijama i da se u toj državi osjeća sigurno i bezbjedno. Na ovaj način se direktno stvara ekstremizam i radikalizam koji nikome dobro ne donose. Znači, ako u BiH ima ekstremista i radikala koji se pozivaju na islam, onda se radi o pojedincima i vrlo malom broju ljudi, a nikako o „3 000 potencijalnih terorista“. Svi ostali koje nazivate „selefijama“ čestiti su i časni građani ove države, poštuju institucije BiH, imaju lične karte i voze auta sa vozačkom dozvolom. I nakon događaja u Bugojnu tzv. selefije su se ogradile od tog zločina i osudile ga, kako pojedinačno, tako i kolektivno.

Da ne povjeruješ

Na spomenutoj sjednici iznešene su takve informacije u koje pametan ne može povjerovati. Pored informacija da u BiH ima 3 000 terorista, iznešena je informacija koja je smiješna i krajnje neozbiljna, a to je da su „selefije“ izuzetno dobro opremljene (čime?), mnogo bolje od BiH policije. U ovo ni predškolska djeca ne bi povjerovala. Između ostalog, informacije su bile pune kontradiktornosti. Tako se na početku kaže da su selefije pokret (ideološki) koji bi mogao prouzrokovati velike probleme po međumuslimanske i međuetničke odnose u BiH, da bi na kraju jedan od učesnika sjednice kazao „kako su to osobe koje se u svakom momentu mogu „prevrnuti“ da li zbog psihičkog ili nekog drugog stanja i napraviti teroristički akt“. Pa valjda pripadnici nekog pokreta određene aktivnosti čine iz ideoloških pobuda, a ne zbog psihičkog ili „drugog stanja“.

Pohapsiti sve ”selefije” ili sa njima razgovarati?

U stilu udbaških dužnosnika iz komunističkog režima, koji je zbog banalnih razloga hapsio muslimane (zbog islamske literature i sl.), neki od učesnika sastanka su od političara tražili „adekvatne zakone“ (vjerovatno zakone koji štite ljudska prava) uz obećanje da „ovi ljudi (3000) za tri mjeseca više neće biti na slobodi“. Valjda u pravnoj državi i demokratskom društvu ljude ne možete hapsiti i zatvarati zbog nekih slobodnih uvjerenja ili što drugačije prakticiraju neke vjerske obrede, bez da su učinili neki zločin ili zlodjelo. U normalnim državama ljude hapse samo kad učine neki akt koji je u suprotnosti sa zakonom ili u pokušaju zločina. Očito je da se mi u BiH, a posebno Bošnjaci, nismo dovoljno dekontaminirali od komunizma i da će nam trebati puno vremena da se naučimo principima pravne države, demokratije i poštivanja ljudskih prava. Onoga ko učini zločin, bez obzira ko bio, svakako, treba osuditi i kazniti, ali se mora voditi briga o osnovnim ljudskim pravima.

Nasuprot ovih radikalnih prijedloga, bilo je, začudo, i veoma konstruktivnih prijedloga. Zaltko Miletić je tako predložio da se „proba prići tim ljudima i da je došlo vrijeme da na konferencije o borbi protiv terorizma budu pozvani i pripadnici „selefijskog pokreta“. Ovo je najpametnije što je kazano na toj sjednici. I na kraju Zlatko Miletić je kazao još jednu istinu, a ona je „da se u ovoj zemlji ne zna ko je za šta odgovoran.“ I zaista je tako! Dok se odgovorni za bezbjednost i sigurnost budu bavili tumačenjem teoloških pitanja i time ko je tradicionalni musliman, a ko nije, dok jedni budu pozivali na sveopći linč „selefija“ i masovna hapšenja, a drugi na dijalog i razumijevanje, pa čak i zajedničku borbu protiv terorizma, dok se državne agencije i službe budu bavile terorizmom samo u jednom narodu, ne osvrćući se na one koji otvoreno i javno negiraju ovu državu i ruše je svim mogućim sredstvima, Bosna i Hercegovina neće biti pravna država i u njoj neće vladati blagostanje i sigurnost.