Najveća hvala i zahvala pripada samo Uzvišenom Allahu, neka je salavat i selam na najodabranijeg Allahovog roba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ga u dobru slijede do Sudnjeg dana. Tema ovog diplomskog rada je vezana za koncept emocionalne inteligencije, i njenu povezanost s univerzalnim islamskim učenjem. Koncept emocionalne inteligencije je relativno novo područje naučno-istraživačkog rada, ali njeni glavni elementi svoje mjesto nalaze unutar postulata islama objavljenih prije 1400 godina.Treba istaći da islam svoje sljedbenike podučava i odgaja na najljepši i najplemenitiji način, te da predstavlja idealan program življenja objavljen od Uzvišenog Allaha radi dobrobiti čitavog čovječanstva.
Cilj i zadaci ovog istraživanja jesu: analiza koncepta emocionalne inteligencije u svjetlu islamskog učenja i njena pozicija u izvorima islama. Islam kao univerzalni koncept života nudi rješenja za sva pitanja i probleme čovječanstva sve do Sudnjeg dana, te tako u njemu nalazimo integrirane elemente emocionalne inteligencije.
U početnom dijelu rada obrađuju se osnovne teorijske komponente emocionalne inteligencije: pojam emocija, njihova osnovna podjela, te opći pogled na pojam inteligencije.
Naveden je kratak opis koncepta emocionalne inteligencije, s osvrtom na njen historijski razvoj, te njenih pet najvažnijih dimenzija. Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihova jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnost njihova kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Za osobe s visokim kvocijentom emotivne inteligencije je karakteristično da uspješno prepoznaju vlastite i tuđe emocije, potrebe i želje, te imaju razvijene vještine samokontrole i rada s drugima osobama.
Emocionalna inteligencija je konceptualizovana pomoću raznih modela za razumijevanje. Izdvajaju se dva najznačajnija modela: model sposobnosti i kombinovani modeli emocionalne inteligencije, koji su ukratko elaborirani u radu.
Daljnji dio rada se dotiče islamskog pogleda na emocionalnu inteligenciju. Navedeni su načini na koji islamsko učenje podstiče na usvajanje pozitivnih vještina emocionalne inteligencije u oblastima morala, međuljudskih odnosa i odnosa čovjeka i drugih živih bića, te kako islam gleda na negativne emocionalne reakcije, uz navođenje primjera iz Kur’ana i sunneta.
O navedenoj temi je na bosanskom jeziku dostupna oskudna literatura, te je svega objavljeno jedno djelo koje se direktno dotiče problematike rada. To je rad dr. Me’muna Mubejjida pod naslovom: Nauči vladati svojim emocijama – emocionalna inteligencija; naučni i islamski pogled, koja je objavljena u Sarajevu 2008. godine. Dakle, postoji mnogo prostora za daljnji doprinos izučavanju date problematike.
Ovom prilikom bih se zahvalio svome mentoru prof. dr.Osmanu Ramiću, te uvaženim članovima komisije, koji su svojim savjetima i prijedlozima pomogli da ovaj rad ugleda svjetlo dana. Također, zahvalio bih se i Islamskom pedagoškom fakultetu na pomoći i saradnji tokom studiranja.
DEFINICIJA I POJAM EMOCIJA
U pojmovnom određenju koncepta emocionalne inteligencije susrećemo se s pojmom emocija kojeg ćemo nastojati ukratko objasniti u daljnjem dijelu rada. Naime, ljudi nisu isključivo racionalna bića koja svoje postupke i htijenja preduzimaju samo na osnovu umnog mišljenja i zaključivanja. Mnogi naši postupci bivaju izazvani i drugim činiocima, kao što su npr. emocije (osjećanja). Emocije se, stoga, mogu definisati kao doživljaj našeg vrijednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima, ljudima, događajima i prema sopstvenim postupcima.
Salovey i Mayer definišu emocije kao: „Emocije su organizovani odgovori koji prelaze granice mnogih psiholoških podsistema, uključujući fiziološki, kognitivni, motivacioni i iskustveni podsistem. Najčešće se javljaju kao odgovor na događaj, bilo spoljašnji ili unutrašnji, koji ima pozitivno značenje za osobu.“(1)
Postoji ne samo u našem jeziku, već i u mnogim drugim jezicima veliki broj izraza koji izražavaju različita emocionalna stanja, a to su: radost, žalost, ljubav, saučešće, simpatija, ponos, zluradost, oholost, stid, zahvalnost, briga, strepnja, očekivanje, nada itd. Emocije su u toku svog razvoja propraćene spoljašnjim i unutrašnjim promjenama. Značajni spoljašnji znaci emocija su izrazi lica, tjelesna napetost, glasovne reakcije i sl. Također, postoje i unutrašnji pratioci kao karakteristične promjene u radu pojedinih organa.
1. FIZIOLOŠKI DIO (promjene u organizmu koje doživljavamo kao uzbuđenje, tahikardiju, brže i dublje disanje);
2. INTELEKTUALNU KOMPONENTU (objašnjavamo što promjene u organizmu znače i imenujemo emociju);
3. MIKRO I MAKROMIMIKA (facijalna ekspresija, pokreti, položaj tijela, ponašanje).
Primarne i složene emocije
Emocije se mogu podijeliti na: pozitivne i negativne; primarne i složene emocije. Ukoliko se radi o pozitivnom događaju, emocija je pozitivna, npr: nada, sreća, zadovoljstvo, ljubav; no ukoliko je događaj negativan (odnosno ako je percipiran kao negativan), javljaju se negativne emocije: ljutnja (srdžba), tuga, zavist, ljubomora, mržnja, strah, gađenje.
Postoji nekoliko osnovnih emocija (koje se još nazivaju se i primarne) (2). Nazvane su tako iz nekoliko razloga: one se javljaju rano u razvoju pojedinca; situacije koje ih izazivaju su u biti jednostavne; facijalna ekspresija (izraz lica) ovih emocija je identična kod svih ljudi.
Najčešće se u ovu skupinu emocija, ubrajaju sljedeće 4 emocije (3):
radost – bitan uvjet da se osjeća ova emocija je da čovjek teži izvjesnom cilju i da se taj cilj ostvari. Pod ovu emociju spadaju i sljedeći osjećaji: sreća, užitak, olakšanje, zadovoljstvo, blaženstvo, ponos, senzualni užitak, zanos, veselje.
žalost – ova emocija je vezana uz nekakav gubitak. Intenzitet ove emocije ovisi o vrijednosti objekta koji smo izgubili – najjača tuga je kada izgubimo voljenu osobu. Ukoliko se čovjek potpuno prepusti tužnim mislima, koje se najčešće vrte u krug (jedna tužna misao povlači drugu), i iz tog začaranog kruga ne može izaći, govorimo o depresiji. Pod ovu emociju spadaju sljedeći osjećaji: bol, neveselost, potištenost, melankolija, samosažaljenje, očaj, osamljenost.
srdžba – osnovni uvjet za ovu emociju je prepreka za dolazak do nekog cilja, naročito kada je ta prepreka trajna, i ne može se ukloniti. Pod ovu emociju pripadaju i sljedeći osjećaji: jarost, ogorčenost, uzrujanost, gnjev, uznemirenost, razdražljivost, mržnja.
strah – da bi se pojavio strah potrebno je da se pojavi i neka opasnost za čovjeka – zamišljena ili stvarna. Pod ovu emociju pripadaju i sljedeći osjećaji: tjeskoba, bojazan, panika, strepnja, napetost, užas, strava, jeza, fobija.
Navodimo i kratak opis najbitnijih složenih emocija:
– Sreća, užitak i zadovoljstvo; Definicija sreće je jedan od najvećih psiholoških problema. Predložene definicije uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir, itd. Prema jednom mišljenju, sreća je stanje u kojem se ljudi sopstvenim ponašanjem suprotstavljaju vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge). Druga definicija govori da je sreća trajno, pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom, ali i aktivno zadovoljstvo i postignuća. Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom.
– Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba, te pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti..
– Ljubomora je osjećaj koji se obično odnosi na negativne misli i osjećaje nesigurnosti, straha i tjeskobe zbog iščekivanja gubitka nečega do čega je osobi stalo, kao što su veza, prijateljstvo ili ljubav. Ljubomora se često sastoji od kombinacije osjećaja ljutnje, tuge i gađenja
– Mržnja je ljudski osjećaj jake antipatije. Temelji se na svojstvu intenzivnih negativnih osjećaja, i općenito se smatra da je mržnja najjači oblik odbojnosti, prijezira i nenaklonosti. Uzroci mržnje često mogu biti: sebičnost, zavist, povreda osobe, ljubomora ili neuzvraćena ljubav.
– Tuga je raspoloženje okarakterizirano osjećajima gubitka i suprotno je radosti. Dok je strah usmjeren ka budućnosti, tuga je usmjerena prema prošlosti. Većina osoba plače kad su tužni, povuku se, postanu tihi i manje aktivni, te je na taj način tuga povezana je s depresijom, kajanjem, grižnjom savjesti.
Bilješke:
1 – Izvorni tekst definicije: “We view emotions as organised responses, crossing the boundaries of many psychological subsystems, including the psysiological, cognitive, motivational, and experiental systems. Emotions typically arrise in response to an event, either internal or external, that has a positively or negatively valenced meaning for the individual.” Preuzeto iz: Peter Salovey and John D. Mayer, Emotional intelligence, Baywood Publishing, 1990., str. 186.
2 – Izvor: http://www.virovitica.info/vijesti/1656/sto-su-emocije/
Nastaviti će se inšallah…
Na Islamskom pedagoškom fakultetu 18. marta 2010. godine, pred komisijom u sastavu: prof. dr. Osman Ramić – predsjednik komisije i mentor, prof. dr. Fehim Rošić i doc. dr. Izet Terzić diplomirao je najvišom ocjenom Botić Nedim, rodom iz Bosanske Dubice. Tema diplomskog rada je nosila naziv: Osnove islamskog pogleda na koncept emocionalne inteligencije. Članovi komisije su iznijeli niz pohvala na Botićev rad. Tema diplomskog rada se dotiče relativno novog naučnog koncepta – emocionalne inteligencije i njene povezanosti sa islamskim učenjem. Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihova jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnost njihova kontroliranja i korištenja za izražavanje misli.
Rad donosi presjek njenog historijskog razvoja, temeljnih dimenzija, elemenata pojmovnog određenja, te kombinovanih modela emocionalne inteligencije i modela sposobnosti. Rad svoju pažnju potom usmjerava na islamski pogled na navedeni koncept, izdvajajući elemente emocionalne inteligencije u kur’anskom učenju, potom metode islamskog podučavanja vještinama emocionalne inteligencije, te podsticaj islama na usvajanje pozitivnih emocionalnih sposobnosti i kritiku negativnih emocionalnih reakcija, uz navođenje primjera iz Kur’ana i hadisa Allahaovog Poslanika, s.a.v.s.
Botić Nedim je rođen 24.11. 1983. godine u Bosanskoj Dubici, od oca Šahima i majke Suvade. Nakon završene osnovne škole, u rodnom mjestu je redovno upisao i završio i Opću gimnaziju. Po okončanju srednje škole, upisuje Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, koji je završio s prosječnom ocjenom 9,58 – što je najveći ostvareni prosjek ocjena na ovom fakultetu. Diplomom na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću stekao je zvanje profesora islamske vjeronauke.