Priredio: Muhamed Ikanović
Davno je rečeno: Caru carevo, a Bogu Božije. Naravno, ovom izrekom zagovara se odvajanje vjere od države, što je svakako intencija i savremenog sekularizma. Ovakvim poretkom želi se narušiti jedan temeljni princip islama, a to je uspostava pravde i reda na Zemlji, jer vjeru u državnim stvarima ne žele upravo oni koji u tome vide priliku da zadovolje svoje lične interese. Danas upravo i vidimo da se politikom uglavnom bavi radi ličnih interesa gdje pojedinci na lahak i brz način dolaze do velikog bogatstva. Da se islam bavi politikom, vidjet ćemo u narednim redovima koje prenosimo iz navedenog djela.
“Govoreći o poimanju islamskog političkog odgoja, prethodno smo rekli da se pod politikom podrazumijeva bavljenje onim što popravlja postojeće stanje. Ona je promišljeno organiziranje i pronicljivo sagledavanje i analiziranje posljedica. To znači da se političar, kakvog želi islam, radi čijeg odgajanja uspostavlja sistem, zna poduzeti mjere i aktivnosti koje će popraviti stanje, unapređujući organiziranje mudrim i pronicljivim predviđenjem posljedica datog stanja.
Musliman nije kao drugi ljudi. On ne može živjeti samo za sebe, čak ni samo za svoju porodicu, svoje društvo ili svoju domovinu, već je on dio jednog velikog islamskog ummeta koji ispunjava mnoge krajeve Zemlje. U skladu s tim, neophodno je da njegovo političko odgajanje bdije nad proširivanjem političkog djelovanja. To je ranije bilo, a tako je i sada, jasan znak na osnovu kojeg se islamski politički odgoj odlikuje nad drugim vrstama političkog odgajanja.”
U daljem tekstu autor kaže:
“Islamski politički odgoj ozbiljno nastoji da misao muslimana uopće, a djece posebno, očisti od deformacija. On nastoji i misli usmjeriti ka istini, onome što je ispravno i Allahovom konceptu koji je On propisao Svojim robovima, s kojima će sami odgoj biti potpuniji i obuhvatniji više nego što je zahtjev da se ostvari sama društvenu pravednost, a to označava nastojanje da se hlad pravednosti pruža u sva područja društvenog, misaonog, kulturnog, ekonomskog i političkog života i svemu drugom što je potrebno da bi čovjek sretno živio životom dostojnim bića koje je Allah Uzvišeni odlikovao.”
Autor navodi i neke ajete koji govore o političkim aktivnostima muslimana:
“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide, 8)
“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa’, 135)
“Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite, da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (En-Nisa’, 58-59)
“Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili.” (En-Nisa’, 83)
dr. Ali Abdul-Halim Mahmud (Osnovi islamske pedagogije)