1. Iman i čvrsto vjerovanje u Allaha dž.š., uz odaziv na Njegov poziv, činjenjem dijela pokornosti i izbjegavanjem dijela neposlušnosti. Allah dž.š., kaže: „Ako te Moji robovi upitaju o Meni – pa Ja sam blizu, odazivam se molbi molitelja onda kada Me zamoli. Neka se oni pozivu Mom odazovu, i neka vjeruju u Mene, ne bi li se pravim putem zaputili!“ (el-Bekara, 186.)
2. Iskrenost prema Allahu dž.š., u momentu učenja dove. Allah dž.š., kaže: „A nije im naređeno ništa osim toga da Allahu robuju, iskreno Mu ispovjedajući vjeru!“ (el-Bejjina, 5.) Dova je jedan vid ibadeta, kako je to Poslanik s.a.w.s., govorio, a iskrenost je šart i uslov primanja ibadeta.
3. Moliti Allaha dž.š., putem Njegovih lijepih imena (el-Esma’ul-Husna). Allah dž.š., je rekao: „Allah ima lijepa imena, pa Mu se obraćajte njima!“ (el-E’araf, 180.)
4. Pohvala Allahu dž.š., kako to Allah dž.š., i zaslužuje, prije učenja same dove, shodno predaji Fedale b. Ubejde r.a., koji kaže: „Poslanik s.a.w.s., sjeđaše međ’ nama, kad neki čovjek uniđe, preklanja namaz i poče doviti riječima: Gospodaru moj, oprosti mi i smiluj mi se. Poslanik s.a.w.s., reče: Dovadžijo, požurio si! Kada preklanjaš namaz, i hoćeš učiti dovu, hvali Allaha dž.š., onako kako zaslužuje, donesi salevat na mene, a zatim uči dovu. Nakon toga drugi čovjek dođe i klanjaše namaz, nakon čega poče hvaliti Allaha dž.š., donjevši salevat na Poslanika s.a.w.s., nakon čega mu Poslanik s.a.w.s., reče: O dovadžijo, dovi – odazvaće ti se!“ (Sahih. Tirmizi, Nesa’i, Taberani)
5. Donijeti salevat na Allahovog Poslanika s.a.w.s., shodno riječima Alije r.a., koji je rekao: „Nijedna dova se ne prima sve dok se ne donese salevat na Muhammeda s.a.w.s., i njegovu familiju!“ (Hasen-Sahih. Taberani, Bejheki, Hejsemi)
6. Okrenuti se prema kibli. Na dan bitke na Bedru, Poslanik s.a.w.s., pogleda u mušrike koji brojahu hiljadu ljudi, pa pogleda u svoje ashabe kojih imaše trista i devetnaest ljudi – nakon čega se okrenu u pravcu kible, ispruži ruke svoje, i poče dozivati svoga Gospodara: „Gospodaru moj – ispuni mi obećanje Svoje; Gospodaru moj – podaj mi ono što Si mi obećao. Ako ova skupina muslimana propadne – niko Ti više neće robovati na zemaljskoj kugli! I dalje nastavi dozivati svoga Gospodara, ispruženih ruku, okrenut prema kibli, da mu je i ogrtač s ramena spao. Ebu Bekr r.a., mu priđe, podiže ogrtač, ogrnu ga njime i stade iza njega, rekavši: Allahov Poslaniče, Allah će ispuniti obećanje Svoje – kada Allah dž.š., objavi ajet: „Kad ste pomoć od Gospodara svoga tražili, pa vam se On odazvao…“ (el-Enfal, 9.)“ (Muslim, Tirmizi, Ibnu Hibban)
7. Podignuti ruke. Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vaš Gospodar, blagoslovljeni i uzvišeni, je Stidljiv (el-Hajijj), i plemenit (el-Kerim), i stidi se vratiti praznih šaka roba Svoga koji Mu je podigao ruke svoje (doveći)!“ (Sahih. Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madždže, Taberani)
8. Okrenuti dlanove svoje prema Nebesima – kao pravi i skrušeni molitelj, koji očekuje da mu se udovolji na molbu, shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji je rekao: „Dovite Allahu dž.š., okrenutim dlanovima, a nemojte mu doviti spoljnjim djelovima šaka vaših…!“ (Ebu Davud, Hakim, Taberani)
9. Učestati sa svojim zahtjevima prilikom učenja dove – tako da će rob skrušeno doviti i tražiti od svoga Gospodara sve što bude željeo od dobara kako dunjalučkih tako i ahiretskih, gdje se neće požurivati Božiji odaziv na dovu, shodno hadisu Poslanika s.a.w.s., u kojem stoji: „Odazvaće se robu na dovu sve dok on ne bude dovio za neki grijeh ili kidanje rodbinske veze, i dok ne bude požurivao odaziv na dovu, govoreći: Ja dovih i dovih, ali ne vidjeh da mi se na dovu odazvalo – što će ga odvesti očaju i odustajanju od dove!“ (Muttefekun ‘alejh)
10. Odsječnost u dovi, shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Nemoj da neko od vas govori: Gospodaru moj, oprosti mi – ako hoćeš; smiluj mi se – ako hoćeš. Budite odsječni u dovi i traženju, a Allaha niko ne može prisiliti ni na šta!“ (Muttefekun ‘alejh)
11. Poniznost, skrušenost uz veliku nadu i strah. Allah dž.š., kaže: „Dovite Gospodaru vašem – ponizno i tihim glasom!“ (el-E’araf, 55.)
12. Tri puta ponavljati svoju dovu, shodno hadisu: „Kada bi dovio – dovio bi po tri put!“ (Muttefekun ‘alejh)
13. Halal hrana i odjeća, shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji je rekao: „O ljudi, Allah je dobar i ne prima ništa osim onog što je dobro. Allah traži od vjernika ono što je tražio i od poslanika: „O poslanici, jedite lijepa jela i radite dobra djela; Ja dobro znam ono što vi radite!“; „O vi koji vjerujete, jedite lijepa jela od onog čime smo vas opskrbili!“ Zatim spomenu čovjeka, koji je odužio putovanje svoje, sav razbarušen i prašnjav, ispruži ruke svoje prema nebesima, govoreći: Ja Rabb. Ja Rabb! A hrana mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram, i porastao je na haramu – pa kako da mu se na dovu odazove!“ (Muslim)
14. Učenje dove tihim glasom i ne podizanje tona pri njoj, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Dovite svome Gospodaru, ponizno i tihim glasom!“ (el-E’araf, 55.) Allah dž.š., je hvalio Svoga roba Zekerijjaha a.s., riječima: „Kada tiho pozva Gospodara svoga…“ (Merjem, 3.)
15. Uzeti abdest prije učenja dove. Ebu Musa el-Eš’ari r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., zatražio da mu se donese voda, nakon čega uze abdest, pa podiže ruke svoje, govoreći: „Gospodaru moj, oprosti Ubejd b. Amiru…“ (Buharija, br.4068.; Muslim, Nesa’i)
16. Učiti dove u odabranim vremenima i stanjima, poput: noći u oči stajanja na Arefatu, mjesec Ramazan sa posebnim akcentom na zadnjih deset dana i Lejletul-kadr, petak sa akcentom na džum’ah-namaz i hutbu, zadnja trećina noći u vrijeme sehura pred nastup sabah-namaza, prilikom učenja ezana i između ezana i ikameta, na sedždi i nakon preklanjanog farz-namaza, u toku posta i u toku iftara, prilikom padanja kiše, na putovanju, u toku bolesti, u toku trpljenja nepravde i u toku hvatanja u koštac muslimanske i nevjerničke vojske.
17. Raditi nafile nakon farzova, je jedan od razloga kabuljenja i primanja dove, shodno riječima Poslanika s.a.w.s.: „…a kada ga zavolim – njegov sluh sluša samo radi Mene, i njegov vid gleda samo radi Mene, i njegova ruka hvata samo radi Mene, i njegova noga hodi samo radi Mene; ako Me zamoli za nešto – daću mu, a ako zaštite potraži – zaštitiću ga…“ (Buhari)
18. Učenje dova u lahkoti je sebeb primanja dova u teškoći, shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Znaj za Allaha u lahkoti, Allah će znati za tebe u teškoći!“ (Hasen-Sahih. Ahmed, Tirmizi, Ebu Ja’ala); „Ko želi da mu se na dovu odazove pri nesrećama i teškoći, neka uči dove u lahkoti!“ (Hasen. Tirmizi, Taberani, Hakim.)
19. Učenje dove započeti sa riječima molbi prvo za sebe pa zatim za ostale: roditelje, ulemu, pobožnjake, za one koji su dobri za zajednicu i one koji su dobri za sebe, i za ostale vjernike. Ubejj b. Ka’ab r.a., prenosi: „Poslanik s.a.w.s., bi prvo učio dovu za sebe, kad bi htio učiti dovu za nekog drugog.“ (Sahih. Tirmizi, Ebu Davud.) Ubade b. Samit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko bude oprosta tražio vjernicima i vjernicama – za svakog vjernika i vjernicu će mu biti upisano dobro djelo!“ (Hasen. Taberani. Sahihul-Džami’, 6026.) Allah dž.š., u Kur’ani-Kerimu spominje dove vjernika, pa kaže: „Oprosta za svoj grijeh traži, i za grijehe vjernika i vjernica!“ (Muhammed, 19.); „Gospodaru moj, oprosti meni i roditeljima mojim, i onome ko je u moju kuću ušao kao vjernik, i svim vjernicima i vjernicama!“ (Nuh, 28.); „Gospodaru naš, oprosti nama, i braći našoj koja nas u vjeri pretekoše!“ (el-Hašr, 10.)
20. Učiniti dobro djelo prije učenja dove poput namaza, posta, sadake itd., i izgovoriti riječ: „AMIN“ – nakon proučene dove.
autor: šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid hfz.
http://majdah.maktoob.com/vb/majdah162770/
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha