Prelistavajući internet stranice, vijesti i tekstove, slučajno mi za oko zape’ naslov: „Tradicionalizam u mestvama“, pa se zadržah malo na njemu, kad, ‘gle čuda’ – „savremeno-stari“ osvrt na pitanje koje nikada nije bilo predmetom raspravke, niti ikakva razilaženja, među ulemom Ehli-Sunneta vel-Džemata (ulemom 4 pravne škole), a radi se o: Meshu-potiranju, po mestvama.
Kad kažem „savremeni“ to kažem iz razloga što je „dovođenje u pitanje ispravnosti i utemeljenosti mesha po mestvama“ – danas! – pravi promašaj u razmišljanju i ustanovljavanju prioriteta napretka islamskog ummeta kao i o onome što muslimanima danas eventualno šteti ili koristi! Gdje je bilo pametnije pozabaviti se brojnim pitanjima koje muslimani-Bošnjaci, danas praktikuju u oblasti ibadeta i mu’amelata a nemaju nikakva utemeljenja niti u Kur’anu a.š., niti u Sunnetu Allahovog Poslanika s.a.w.s.!
Kada kažem „stari“ to kažem iz razloga što je negiranje „utemeljenosti i ispravnosti mesha po mestvama“ – jedan od stavova po kojem su se prepoznavali neprijatelji sunneta, i mnoge novotarske skupine na čijem čelu, naravno, stoje Šije koji su postali sinonim za bid’at-novotariju, kao što je šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., jedne prilike, rekao: „Ti si sunnija samo ako nisi šija!“
Ibnu Ebil-‘Izz el-Hanefi rhm., u komentaru riječi imama Tahavije rhm.: „I vjerujemo da je mesh po mestvama propisan, na putu i kod kuće, kako to zabilježenim stoji u eseru“ – kaže: „Postoji mutevatir-sunnet od Allahovog Poslanika s.a.w.s., kada je u pitanju mesh-potiranje po mestvama i pranje nogu u abdestu, dok su Šije-Rafidije ti koji kontriraju ovom mutevatir-sunnetu, pa im poručujemo: Oni koji nam prenose abdest Poslanika s.a.w.s., teorijski i praktično, i oni koji su učili abdestiti se izravno od Poslanika s.a.w.s., pred kojim su se i sami abdestili što je On s.a.w.s., gledao i potvrđivao, a oni narednim generacijama sve to prenosili – njihov broj je veći nego li broj onih koji su narednim generacijama prenosili sami kur’anski ajet. Svi muslimani su uzimali abdest u Poslanikovo s.a.w.s., vrijeme, i abdest su učili izravno od Njega s.a.w.s., jer abdest nije postojao u džahilijetskoj praksi, i bezbroj puta su Poslanika s.a.w.s., gledali kako se abdesti, te u bezbrojnim hadisima spominju kako je Poslanik s.a.w.s., prao noge u abdestu, gdje se u brojnim hadiskim zbirkama spominju Poslanikove s.a.w.s., riječi: „Teško petama i stopalima od džehennemske vatre!“ (Pogledaj: Šerhul-‘Akide el-Tahavijja, 1/380.)
Koliko se da primjetiti, Šije, koji ne praktikuju pranje nogu u abdestu kao ni potiranje po mestvama – jer samo mokrom rukom potiru odozgo po golom stopalu mimo peta i tabana, doslovno kontriraju riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Teško petama i stopalima od džehennemske vatre na Sudnjemu Danu!“ (Sahih. Sunen Tirmizi, br.41., Musned Ahmed b. Hanbel, br.17742-17743-17747., Sahih Ibnu Huzejme, br.163., Sunen Darekutni, br.316., itd.)
Duraković: Islam je u suštini i na jedan impresivan način religija konteksta, što se manifestiralo, između ostaloga, kategorijom sebebi-nuzula (povodi objavljivanja Božijih Riječi), kategorijom koja je mnogo šira od one na što ju je ulema reducirala, jer je, zapravo, cijeli Kur’an, kao apsolutno svrhovita Objava, na jednome makro-planu, neodvojiv je od sebebi-nuzula, što znači da se on kontekstualizira hijeropovijesno, povijesno i transpovijesno. Ta nesporna činjenica upućuje na potrebu shvaćanja autoritētā u njihovim „ograničenim dometima“.
Apsolutno svrhovita objava nije samo Kur’an već i Sunnet!!!
Ashab Mikdam b. Ma’ad Jekrib r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Dat mi je Kur’an i nešto slično njemu; bojim se za čovjeka, najedenog i zavaljenog u svoju fotelju, kako govori: „Držite se vi Kur’ana; šta u njemu nađete od dozvoljenog to smatrajte dozvoljenim, a što u njemu nađete od zabranjenog to smatrajte zabranjenim!“ Ono što je Poslanik s.a.w.s., zabranio – isto kao da je Allah dž.š., zabranio!“
(Hadis je Sahih, a bilježi se u: Sunen Ebu Davud, br.4604-6., Sunen Darekutni, br.4768-4830., Sunen el-Kubra el-Bejheki, br.19253-19949., Dela’ilun-Nubuvveh, 6/549., Taberani u Mu’udžem el-Kebiru, br.17059., el-Sunneh od imama el-Mervezija, br.244-403., imam Tahavi u Šerhu Me’anijel-Asar, br.6410., Sahih Ibnu Hibban, br.12., Taberani u Musnedul-Šamijjin, br.1061-1881., itd.)
Citirani hadis, koji je sahih, je validan argument i dokaz kojeg, u svojim djelima, spominju, citiraju i „prepisuju“ sljedeći alimi:
1. Imam el-Kurtubi, djelo: Tefsir el-Kurtubi, 1/37..
2. Imam el-Kasimi, djelo: Tefsir el-Kasimi, sura el-En’am, 145..
3. Imam el-Zurkani, djelo: Menahilul-Irfan, 2/62..
4. Imam el-Hazin, djelo: Tefsirul-Hazin, 2/167..
5. Imam Tahavi, djelo: Ahkamul-Kur’an, 1/61..
6. Šejh Ibnu ‘Ašur, djelo: Tefsir el-Tahrir vel-Tenvir, 27/101..
7. Šejh Muhammed el-Tantavi, djelo: el-Tefsir el-Vesit, 8/159..
8. Hatib el-Bagdadi, djelo: el-Fekih vel-Mutefekkih, br.258..
9. Imam Ibnu Abdul-Berr, djelo: el-Temhid, 1/150..
10. Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri, djelo: 6/463..
11. Imam el-Hitabi, djelo: Me’alimul-Sunen, 4/298..
12. Imam Ibnu Betta, djelo: el-Ibana el-Kubra, str.230..
13. Imam el-Adžurri, djelo: el-Šeri’at, br.95..
14. Imam Ibnu Tejmijje, djelo: Hukuk Alil-Bejt, 2/17..
15. Imam Ebul-Fadl el-Mukri’, djelo: Zemmul-Kelam, 2/51..
16. Hafiz el-Hikemi, djelo: Me’aridžul-Kabul, 3/1217.
17. Šejh Sulejman b. Sihman, djelo: Kešfu Gajahibil-Zalam, str.116..
18. Šejh Salih el-Fevzan, djelo: Šerhul-Akide el-Tahavijje, str.145..
19. Šejh Salih Alu Šejh, djelo: Šerhul-Akide el-Vasitijja, str.394..
20. Šejh Abdul-Muhsin Abbad,djelo: Intisar li-Ehlis-Sunneh, str.140..
21. Šejh Nasiruddin Albani, djelo: Kejfe Nufessirul-Kur’an, str.20..
22. Šejh Mukbil el-Vadi’i, djelo: Rudud Ehlil-‘Ilm, str.33..
23. Šejh Rašid Mahfuz, djelo: el-Sava’ik el-Semavijje, str.5..
24. Šejh Velid el-Su’ajdan, djelo: el-Le’ali el-Behijje, str.10..
25. Šejh Salih el-Sak’abi, djelo: Gajsul-Akida el-Selefijja, str.10..
26. Šejh Imad el-Šerbini, djelo: Kitabat E’ada’il-Islam, str.574..
27. Šejh Fuad el-Šelhub, djelo: Mušabeha bejnel-Mu’utezile, str.26.
28. Šejh Ali el-Šehud, djelo: Redd alel-Mezahib el-Fikrijja, str.223.
29. Dr. Mahmud Abduhu Abdurrezzak, djelo: Isbatul-Šefa’at, str.16..
30. Šah Velijjullah Dehlevi, djelo: Hudždžetullah el-Baliga, str.252..
Pored navedenih 30 imama-alima-šejhova, sa njihovim djelima, postoji još na stotine ostalih alima koji prethodno citirani hadis koriste kao dokaz za utemeljenost toga da je i Sunnet Poslanika s.a.w.s., objava koja je objavljena uz Kur’an-i-Kerim, i koja je sama po sebi dokaz u vjeri, a ne samo i jedino Kur’an!
Odnos Sunneta spram Kur’ana
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Sunnet se na tri načina ophodi sa Kur’anom:
1. Nekada se Sunnet potpuno podudara sa Kur’anom.
2. Nekada Sunnet pobliže pojašnjava-tefsiri ono što Kur’an hoće.
3. Nekada Sunnet obavezuje na propis kojeg ne spominje Kur’an, ili zabranjuje nešto o čemu ne govori Kur’an.
Sunnet ne prelazi spomenuta tri okvira odnosa spram Kuran-i-Kerima, tako da se Sunnet ni na koji način ne suprostavlja slovu Kur’anu. Ono što nađemo u (sahih) Sunnetu a ne nađemo ga u Kur’anu – i to se smatra Zakonodavstvom (el-Tešri’), koje nam dolazi izravno od Poslanika s.a.w.s., kojem se moramo pokoriti, gdje nepokornost tome nije dozvoljena, i ovo se neće smatrati pretpostavljanjem nečega Kur’anu, već nasuprot – ovako se razmišlja i postupa po Kur’anu – onome što je Allah naredio! (Pogledaj: I’ilamul-Muvekki’in, 1/252.)
Hadis Poslanika s.a.w.s., je također objava, koja se dijeli na Hadis-Kudsi, u kojem Poslanik s.a.w.s., izravno citira riječi Allaha dž.š., i ostale hadise, koji su svi zajedno Objava od Allaha dž.š., svojim značenjima, koja se podudaraju ili pobliže pojašnjavaju ili nadopunjuju same kur’anske ajete, koje mi ne bi smo na pravi način razumjevali da nam nije Sunneta Muhammeda s.a.w.s.!
Duraković: Korištenje mestvi jedan je od dokaza kako je dio uleme sklon da prepisuju jedni od drugih i određuju neke propise koji ne samo što nemaju uporište u Kur’anu, nego su mu suprotni.
Mesh po mestvama – je mutevatir propis kojeg od Poslanika s.a.w.s., sahih putem, kako praktično tako i teorijski, bilježe imam Malik u svojoj Muvett’i, imam Buhari i imam Muslim u svojim Sahihima, Ebu Davud, Tirmizi, Nesa’i, Ibnu Madždže, Darekutni i Bejheki u svojim Sunenima, imam Ahmed u svom Musnedu, Ibnu Huzejme i Ibnu Hibban u svojim Sahihima, Bezzar, Tajalisi i Ebu Ja’ala u svojim Musnedima, Hakim u Mustedreku, Taberani u svojim Mu’udžemima, Mervezi u djelu el-Sunneh, Tahavi u Šerh Me’anijel-Asar, itd..
Abdullah b. Omer r.a., prenosi od Sa’ad b. Ebi Vekkasa r.a., da je: Poslanik s.a.w.s., potro po svojim mestvama (huffejn). Abdullah ibnu Omer r.a., upita Omera r.a., o ovome što je čuo od Sa’ad b. Ebi Vekkasa r.a., pa mu Omer r.a., reče: Ako ti Sa’ad b. Ebi Vekkas r.a., nešto prenese od Poslanika s.a.w.s., nikoga više o tome ne moraš pitati!“ (Sahihul-Buhari, Babul-Meshi ‘alel-Huffejn, br.202.)
Mugire b. Šu’ube r.a., prenosi: Bio sam sa Poslanikom s.a.w.s., na jednom putovanju, pa krenuh da mu sazujem mestve-huffejn, što mi on ne dozvoli, riječima: Neka ih, jer sam ih obukao na čiste noge – pa potrije po njima! (Sahihul-Buhari, br.206.)
E’ameš prenosi od Ibrahima a on od Hemmama rhm., da je ashab Džerir r.a., izvršio malu nuždu, nakon koje uze abdest i potrije po svojim mestvama – pa mu bi rečeno: Zar to radiš?! Džerir r.a., reče: Da! Vidio sam Poslanika s.a.w.s., kako je izvršio malu nuždu, nakon čega je uzeo abdest i potro po svojim mestvama. E’ameš prenosi riječi Ibrahima rhm.: „Ova predaja je bila još prihvatljivija kod uleme zbog toga jer je Džerir r.a., primio islam nakon objave sure el-Ma’ida.“ (Pogledaj: Sahihu Muslim, br.645.) – a ajet o abdestu, na kojeg se profesor Duraković poziva u svom negiranju propisa „mesha po mestvama“, je 6 ajet iz sure el-Ma’ida, kojeg vidimo kako selef i prava ulema razumjeva i tumači! Dakle, ovaj sunnet Poslanika s.a.w.s., nije derogiran ajetom iz sure el-Ma’ida, jer je Džerir r.a., primio islam nakon objave sure el-Ma’ida, što obara tvrdnju derogacije „mesha po mestvama“, koju neki zagovaraju!
Duraković: Čak i pretpostavljene tvrdnje da je upotreba mestvi, odnosno samo potiranje po mestvama, utemeljeno u nekom hadisu ne može se smatrati vjerodostojnim pravničkim rješenjem!!!?
Mišljenja četiri pravne škole (mezhebi)
Što se tiče pravničkih rješenja i mišljenja – sve četiri pravne škole su složne na tome da je mesh po mestvama utemeljen propis u islamu, čija se utemeljenost nikako ne dovodi u pitanje!
Imam el-Mevsili el-Hanefi rhm., bilježi da je imam Ebu Hanife rhm., rekao: „Ko bude negirao propisanost mesha po mestvama za bojati se je za takvoga da ne ode u nevjerstvo-kufr, jer se po pitanju mesha po mestvama prenose tolike predaje da sliče „Tevaturu“!“ (Pogledaj: el-Ihtijar li-Ta’alilil-Muhtar, 1/27.)
Imam Ibnu Rušd el-Kurtubi el-Maliki rhm., kaže: „Imam Malik rhm., je s prva vakta smatrao dozvoljenim mesh po mestvama i na putu i kod kuće, pa je kasnije smatrao da je mesh samo za musafire a ne i za mukime, nakon čega je imao stav da neće činiti mesh po mestvama niti musafir miti mukim. Ispravno mišljenje je ono na čemu su bili ashabi, tabi’ini i islamska ulema – da je dozvoljeno potirati po mestvama-huffejn, i na putu i kod kuće. Četrdeset ashaba prenosi da je Poslanik s.a.w.s., potirao po svojim mestvama. Od Hasana el-Basrije rhm., se bilježi da je rekao: „Sreo sam 70 ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji su potirali po svojim mestvama.“ Na drugom mjestu se bilježi da je Hasan el-Basri rhm., rekao: „Ko bude smatrao da abdest nije valjan zbog mesha po mestvama, sve dok čovjek ne sazuje svoje noge i dok ih ne opere – takvome namaz stiže samo do njegovih ušiju!“ (Pogledaj: el-Bejan vel-Tahsil, 1/82.)
Imam Šafija rhm., u komentaru Allahovih dž.š., riječi: „Vi koji pravovjerujete! Kada ustanete na namaz, operite svoja lica, i svoje ruke do lakata, i potarite svoje glave i noge svoje do članaka“ (Kur’an, 5:6.) – kaže: Allahova naredba pranja nogu može se odnositi na svakog’ onog’ koji uzima abdest, a može se odnositi i na samo neke koji hoće uzeti abdest mimo nekih. Poslanikova s.a.w.s., praksa mesha-potiranja po mestvama, nam ukazuje na to da se ovaj ajet odnosi samo na one koji nemaju mestvi na nogama pod uslov da se mestve obuku na čistim-abdestnim, nogama, isto kao što nam Sunnet Poslanika s.a.w.s., ukazuje na to da je dozvoljeno jedan ili više namaza klanjati sa jednim abdestom, i ako sami ajet ukazuje na to da se treba uzeti abdest kad god se bude htio klanjati namaz – on ukazuje na to da je obaveza uzimanja abdesta obaveza nekome a nekome ne. Dakle, neće se reći da je mesh po mestvama u suprotnosti sa Allahovom dž.š., knjigom, i sa pranjem nogu u abdestu, niti je i jedan sunnet od Sunneta Allahovog Poslanika s.a.w.s., u suprotnosti s Allahovom dž.š., knjigom!“ (Pogledaj: el-Umm, 1/32.)
Imam Ibnu Kudame el-Makdisi el-Hanbeli rhm., kaže: „Nema razilaženja po pitanju dozvoljenosti mesha po mestvama, a od imama Ahmeda rhm., se bilježi da je potiranje po mestvama vrijednije i bolje od pranja nogu, jer su Poslanik s.a.w.s., i njegovi ashabi uvjek činili ono što je vrijednije i bolje, a ovog je mezheba i imam Šafija rhm..“ (Pogledaj: el-Mugni, 1/316.) Na drugom mjestu se bilježi da je imam Ahmed rhm., rekao: „U mom srcu nema ni koliko tračak sumnje po pitanju utemeljenosti mesha po mestvama! Postoji 40 hadisa koji govore o meshu po mestvama!“ (Pogledaj: el-Revd el-Murbi’, 1/30.; Šerhul-Zerkeši, 1/110.)
Duraković: Naime, općepoznato je da je pitanje autentičnosti hadisa veoma otvoreno, te da je u tom pogledu uspostavljena čitava skala. Pri tome treba imati u vidu da pouzdanost ili nepouzdanost hadisa ipak određuju ljudi, što znači da su greške uvijek moguće. Nasuprot tome, imamo nedvosmisleno izraženu obavezu pranja nogu – u Kur’anu čija autentičnost je neupitna u svakome slovu, čak i za one koji mu nisu naklonjeni. Otkuda onda pravo nekim pravnicima da reduciraju farzove abdesta?!
Što se tiče statusa hadisa i esera koji govore o – Meshu po mestvama – oni su sahih-mutevatir stepena, i njih, na prvom mjestu, bilježe imami Buharija i Muslim, pa onda i svi autori Sunena i Musneda i Mu’udžema i Mustahredža itd., što nas navodi na zaključak da „nešto nije u redu“ sa osobom koja zanemari sve ove izvore i stavove, kako fakiha tako i muhaddisa ove vjere!
S druge strane, abdest je i vrlo važna higijenička mjera koja se odnosi i na noge, rekao bih: čak naročito na noge, budući da se znoje; stoga je potrebno prati ih – kako i Bog zapovijeda – a ne zatvarati ih u kožu i simulirati pranje. U fikhu kao znanosti razumijevanja, mogu se utvrđivati situacije kada čovjek nije u stanju, eventualno, oprati noge (zbog neke vrste specifične bolesti, na primjer), ali je neshvatljivo da zdrav čovjek hoda čaršijom u mestvama i naprosto eskivira abdestsko pranje nogu, što mu je Bog naredio.
Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Meritorna islamska ulema je na idžma’u-koncenzusu, da je dozvoljeno potirati po mestvama-huffejn, kako na putu tako i kod kuće, ne bitno da li se je u potrebi za time ili ne, pa makar bila u pitanju i žena koja slabo izlazi iz svoje kuće, kao i bolesnik koji se ne kreće. Mesh po mestvama negiraju Šije i Haridžije, ali se njihovo oponiranje ne uzima u obzir. Od imama Malika ima različitih rivajeta, ali je mešhur stav u njegovom mezhebu ono što je mezheb većine uleme. Potiranje po mestvama je potvrđeno predajama od toliko ashaba da se ne mogu ni pobrojati. Hasan el-Basri rhm., kaže: 70 ashaba mi je pričalo o tome kako je Poslanik s.a.w.s., činio mesh po mestvama!“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘ala Muslim, 1/433.)
A kada je u pitanju znojenje – pa noge su izloženije znojenju u pustinjama Arabije nego li ovamo kod nas – pa je Poslanik s.a.w.s., potirao po svojim mestvama kad god bi mu one bile na nogama i ako je toplota dolazila i s nebesa i iz zemlje. A ako je na tolikim arabijskim toplotama bilo dozvoljeno, a po nekima i pohvalno, potirati po mestvama – pa šta tek reći kolika je blagodat toga propisa u našim područjima koja su većinom pod kišom, snijegom i studom!
Duraković: „Tradicionalizam“ je jedna vrsta ozbiljnog poremećaja u razumijevanju tradicije. Stoga bilo bi pravo čudo da na ovaj moj osvrt ne reagiraju sklerotizirani tradicionalisti.
Ako smo, nakon svega što smo naveli, mi koji drugačije od gospodina Durakovića razmišljamo – sklerotizirani tradicionalisti!?, onda ste vi gospodine Durakoviću, a žao mi je što ovo moram reći, multiplo-sklerotizirani racionalist, a Allah najbolje zna!
Pogledaj tekst o originalu: http://www.preporod.com/izmeva-broja-mainmenu-80/1619-tradicionalizam-u-mestvama.html
Nešto više o akademiku Esadu Durakoviću:
Akademik Esad Duraković, rođen je 1948. Godine, u Glavicama kod Bugojna, nakon završene medrese u Sarajevu, diplomirao je orijentalistiku na Filološkom fakultetu u Beogradu, 1972. godine. Na matičnom fakultetu je magistrirao 1976., a 1982. godine i doktorirao, tezom iz arapske književnosti. Punih 12 godina, od 1976. do 1988. godine, profesor Duraković proveo je u raznim nastavničkim zvanjima na Filozofskom fakultetu u Prištini, objavljujući zapažene naučne radove, i prevodeći kapitalna djela arapske nauke i kulture. Njegova intimna i profesionalna želja, da dobije odgovarajuće zaposlenje u Sarajevu, ostvarila se tek u predvečerje jugoslovenske društvene katastrofe, 1991. godine. Danas je redovni profesor i šef Katedre za arapski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od najznačanijih arabista današnjice, dobitnik posebne nagrade UNESCO-a za arabistu godine, i odnedavni akademik.
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam “Sultanija” džamije, Plav, CG