Ovo je ispovijest Grka Efstatioss Tsionisa, bivšeg studenta pravoslavne teološke škole, koji je prihvatio islam. Efstatioss je učestvovao kao predavač u okviru ciklusa predavanja o prelascima nemuslimana na islam koje je organiziralo udruženje ”Put u Raj”
Proteklih je dana u Bosni i Hercegovini gostovao Efstatioss Tsionis, Grk koji je prihvatio islam. Efstatioss je učestvovao kao predavač u okviru ciklusa predavanja o prelascima nemuslimana na islam koje je organiziralo udruženje ”Put u Raj”. Kao što je poznato, aktivnosti ove organizacije izazvale su veliku pozornost bh. javnosti. Osim velike posjećenosti tribinama organizacije ”Put u Raj”, zahvaljujući zlonamjernoj kampanji koju su pokrenuli crkveni krugovi putem domaćih medija, spomenute tribine danima su bile predmet rasprava naše javnosti. Zbog toga su priče Efstatiossa Tsionisa i Nijemca Svena Laua o prelasku na islam ostale u drugom planu. Zato smo odlučili da njihove priče objavimo u Saffu. U ovom broju objavljujemo priču Grka Efstatiossa Tsionisa. Efstatioss je rođen 1984. godine u Atini. U Njemačkoj je završio srednju školu. Također, Efstatioss je u Grčkoj pohađao pravoslavnu teološku školu. Danas je student Islamskog fakulteta u Briselu. Oženjen je Njemicom koja je također prihvatila islam i sa kojom ima dvoje djece. ”Ovo je priča o danu mog spasenja. Prelaskom na islam dobio sam najbolji poklon, islam je nešto najljepše. Ja to tvrdim sa punom odgovornošću jer sam bio na drugoj strani gdje nije tako lijepo kao što je lijepo u islamu. Sve je počelo kada sam prvi put prije sedam godina, tačnije 1999. godine, posjetio Bosnu i Hercegovinu, odnosno Sarajevo i Goražde. Tada nisam bio musliman i nisam znao ko su muslimani, ovdje sam tek upoznao muslimane. Sjećam se da sam tada bio posvećen vjerovanju u pravoslavlje, oko vrata sam nosio veliki krst. Kraj svake pravoslavne crkve zaustavljao sam se da se prekrstim. Osjećao sam da muslimani u meni vide nekoga ko ih podsjeća na one sa kojima su do jučer ratovali. Iako sam se kasnije uvjerio da to nije tako. Naime, kada sam sa kolegom Bošnjakom posjetio njegovo Goražde, odnosno njegovu porodicu, oni su se prema meni odnosili veoma lijepo. Njegov otac kojeg su u ratu teško ranili ljudi koji vjeruju u ono što sam ja tada vjerovao, prihvatio me je kao sina iako je znao da sam pravoslavac. Sjećam se da sam u Goraždu sjedio pored rijeke kada je zaučio ezan. Zaista, imao sam neki lijep osjećaj dok sam slušao ezan.” Kao što smo u početku naveli, Efstatioss je pohađao pravoslavnu teološku školu, čak je namjeravao postati pravoslavni svećenik. ”Kada sam imao sedamnaest godina pohađao sam pravoslavnu teološku školu. Imao sam namjeru da jednog dana postanem pop. Veoma sam se zanimao za kršćanstvo. Kao kršćanin sam se tada tri puta dnevno molio i postio sam. Umijem čitati Bibliju na starom izvornom grčkom jeziku. Prije nego što vam kažem kako sam prešao na islam, želim reći u kakvoj sam močvari bio. Sjećam se kada sam 1994. godine doselio u Njemačku, tamo sam prolazio teška vremena sa svojom porodicom jer veoma često nismo imali skoro ništa novca. Nažalost, u tom vremenu probao sam drogu i druge poroke.”
Za bh. medije Bošnjaci su uvijek krivi
Ciklus tribina koje smo proteklih dana imali priliku pratiti u Bosni i Hercegovini pod popularnim nazivom ”Poziv u Raj”, izazvao je veliku pažnju naše javnosti. Osim po kvalitetu predavanja, spomenute tribine izazvale su i negativne reakcije pojedinih medija. Naime, predstavnici Katoličke crkve BiH i Srpske pravoslavne crkve iz Maglaja iskoristili su nesnalaženje mladića koji su nezlonamjerno i mladalački naivno podijelili nekoliko pozivnica za učestvovanje na spomenutim tribinama njihovim crkvenim službenicima te su alarmirali čitavu bh. javnost lažno optužujući organizatore tribina ”Poziv u Raj” da su na neprimjeren način pokušali pozvati u islam tamošnje popove. Naravno, domaći islamofobični mediji to su dočekali kao kec na desetku i svim raspoloživim sredstvima udarili na organizatore tribina ”Poziv u Raj”. Niko se nije osvrnuo na izjave Izudina ef. Kruške, glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Maglaj, koji je jasno rekao da nije bilo nikakvog pozivanja nemuslimana da prihvate islam. Zaista je to tako. Niko nije pozivao popove i druge nemuslimane na prihvatanje islama već da prisustvuju tribini, što je potpuno zakonito. Samo nekoliko dana kasnije u Žepču lokalni Hrvati su pisanjem fašističkih simbola na nišanima u žepačkom mezarju odaslali jasnu poruku svojim komšijama Bošnjacima. Tada na scenu ponovo stupaju bh. mediji. Izvještavajući o ovom slučaju, domaći mediji ponudili su nam egzaktan dokaz koliko islamofobije ima u Bosni i Hercegovini. Dakle, spomenuti mediji izjednačili su prijetnje žepačkim Bošnjacima fašističkim simbolima – kukastim križevima i ustaškim slovima U sa uručivanjem pozivnica za učestvovanje na javnoj tribini, na tribini gdje se govori o miru, dijalogu i slično. Šta bi se dogodilo da je situacija drukčija, tj. da su Bošnjaci prijetili Hrvatima fašističkim simbolima? Na ovo pitanje znamo svi odgovor. Još skandaloznije od navedenog primjera jeste ponašanje Federalne televizije koja je u izvještaju o hrvatskim prijetnjama fašističkim simbolima odnekud iskopala nekakav incident u kojem se navodi da je u nekom hrvatskom mjestu kod Maglaja na tamošnjem spomen obilježju palim hrvatskim vojnicima pronađena zastava na zemlji. Zastava nije zapaljena, na njoj nije ispisana bilo kakva poruka, čak štaviše, po izvještaju maglajske policije zastava je samo pala sa jarbola. Pa ipak, to nije zaustavilo islamofobične montere sa FTV-a da relativiziraju fašizam kod žepačkih Hrvata izmišljenom bošnjačkom krivnjom. Za ovu sramotu ne treba poseban komentar. Nažalost, ovo je dokaz da Bosna i Hercegovina sve dublje tone u islamofobično blato.
Saff br. 256