Naslov je možda isuviše žestok, međutim istovremeno je koristan zbog toga što nosi nama korisnu poruku – da se radi o velikoj katastrofi. Islamski svijet srušio je musliman onog trenutka kada je zanemario ili dozvolio da mu se nametne suština islama i iskreno pridržavanje islamskih kodeksa, ali i kada je zanemario islam kao cilj svog života.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ako budete trgovali kamatom, budete se držali za kravlje repove, budete se zadovoljili poljoprivredom, a ostavite džihad, Allah će vas poniziti na takav način da se nećete moći osloboditi sve dok se ne vratite svojoj vjeri.” (Ebu Davud, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
Bez istinske realizacije i prihvatanja islama te njegove primjene kroz šerijat, čijim početkom se napreduje, a sa druge strane ostavljanjem i zapuštanjem nazaduje, pojedinačno svaka jedinka ovog ummeta neće pomoći islam sve dok se ne ujedini sa ostalim članovima, uznapreduju naučno, vojno i politički: Takav je Allahov sunnet na Zemlji među Njegovim robovima.
Moramo znati da pojedinci snose veću odgovornost u društvu nego drugi. Vladar je taj koji vodi brigu o svakom pojedincu, kojih može da bude na milione, i prvo što je obavezan jeste da im sudi po Allahovom zakonu, zatim da ih odgaja na ljubavi prema Allahu, žrtvi za Njegovu vjeru i borbi protiv onoga ko se suprotstavi njenom širenju.
Nakon njih, na redu je ulema. Nema sumnje da su oni najutjecajniji među masama. Ako se oni pokrenu, oslobode okova, učine ono što je na njima obaveza da učine, samo tako mogu uzeti ummet za ruku i povesti ga pravim putem upute. Ako se oni na tom putu budu žrtvovali i budu branili istinu na sve moguće valjane načine, sa ciljem da sačuvaju ummet da ne zaluta, spasit će sebe, a i ummet od svih onih koji idu stranputicom, makar bili najodgovorniji kao što su vladari ili političari. Ulema se ne dodvorava vladarima. Neće prešutjeti njihove greške i zlo, a zatim pohvaliti ih na takav način da ponize ummet koji će nastaviti živjeti u patnjama, grijesima, šerijatskim prijestupima, čemu ga oni danas podučavaju.
Ako želimo pojedinačno i u tančine da razjasnimo ko je srušio islamski ummet, onda moramo reći:
Naš ummet srušili su odgovorni za medije, čiji je aparat najjače moguće sredstvo za opijanje masa. Bilo ko zaposlen u medijima ako se ne boji Allaha nego sudjeluje, aranžira, programira, pomaže ili učestvuje na bilo koji način u emitovanju emisija koje su u suprotnosti sa šerijatom, on na taj način nanosi štetu ummetu i odvraća ga od izvršavanja njegovih obaveza.
Ummet su srušili različiti vidovi izopačenosti u akidi, misli, idejama, vladavini i politici.
Srušio ga je svaki odgovorni musliman koji se zadovoljio da se širi zlo i sve ono što se suprotstavlja šerijatu, dok je on radio svoj posao na koji se odnosila njegova odgovornost, ne mareći da će zato odgovarati Allahu. Nikada nije zauzeo čvrst stav da popravi stanje onih kojima je on mogao da upravlja da bi na taj način on bio izvor dobra za ummet, a ne izvor grijeha i štete po njega.
Srušio ga je musliman kao individua onog trenutka kada je zapostavio svoje vjerske obaveze, dok je istovremeno ustrajavao na grijesima koji su se odnosili na njegovu vjeru u moralnom, poslovnom, međuljudskom kao i svim svojstvima javim i tajnim koja se uveliko zaboravljaju.
Srušio ga je musliman onog trenutka kada se zadovoljio da radi ili učestvuje na bilo kojem mjestu bez obzira da li će naškoditi ummetu i to u službama sa kojima Allah nije zadovoljan, čime je on lično uzrokovao odgađanje pomoći ovom napaćenom ummetu.
Srušio ga je musliman onog trenuka kada je ustrajavao da živi poniženo i potlačeno bojeći se da kaže riječ istine u lice svima onima koji su zastupali stavove utemeljene na strastima, zabludama i neredu. Ili još gore od toga, pred njima se ponašao licemjerno zavodeći njih, a samim tim zavodeći i ummet. Posebno kada je riječ o ljudima kojima je Allah darovao određena svojstva u pogledu kulture, misli ili nečega drugoga sa čime su se istakli u društvu.
Srušio ga je musliman trgovac onog trenutka kada je zanemario stvari ili činjenice potpomaganja bilo koje borbe protiv islama ili neke druge moralne vrijednosti.
Srušio ga je musliman onda kada je zanemario potrebu napretka ummeta u materijalnom pogledu. Zapustio je svoje školovanje i službu. Nikada se nije potrudio da radi tako ozbiljan posao kojim bi izbavio ummet iz tehnološkog ili naučnog zaostajanja.
Srušio ga je musliman onog trenutka kada je posustao u vremenu potrebe za najvećim ulaganjem truda, posebno u ovom vremenu kada je ummet najviše unazađen, u da’vu Allahu, s.v.t., u naređivanju dobra, u sprečavanju zla, poboljšanju stanja naših sredina. Nije se htio osvrnuti na krvoproliće, poniženje i potlačenost koju doživljava ummet, znajući da nema pravog rješenja osim sa da’vom kako bi se ummet vratio na prihvatanje istine. Lijepo je to opisao šejh Muhammed Džemil Akkad rekavši o Kudsu: ”Neće se vratiti dok se mi ne vratimo.”
Srušio ga je musliman onog trenutka kada je zanemario obavezu proučavanja vjere iako je znao da nije stvoren osim radi vjere i obožavanja Allaha, s.v.t.
Srušio ga je musliman, žena ili muškarac, onog trenutka kada se potpuno posvetio dunjaluku, odjeći, stanovima, ljepotama, ukrasima i svim divotama u kojima danas muslimani pretjeruju više nego nevjernici. Istovremeno, on vidi svoju braću muslimane kako umiru od gladi, ili ih ubijaju ovdje ili ondje, radi čega bi srce krv prolilo, a kamen suzu pustio.
Srušili su je mladić musliman i djevojka muslimanka onog trenutka kada su se predali zavođenju neprijatelja. Potčinili su se svima i svemu onome što su ponudili na tom putu razvrata misleći da idu putem napretka i slobode. Oni su na taj način bili odskočna daska borbe neprijatelja protiv islama. Dopustili se da se preko njih realizuju planovi i spletke zavođenja ummeta i širenja nereda u njemu.
Srušio ga je ummet koji pleše i igra se na ranama posebno oni koji igraju dok ummet biva zaklan isto kao što se zakolje ovca, igraju dok žene muslimanke bivaju silovane, dok muslimanska djeca postaju jetimima, igraju dok se skrnave svetinje i ponižavaju i nipodaštavaju sve vrijednosti islama.
Srušili su ga svaki mladić musliman i djevojka muslimanka koji su se potčinili neprijateljima padajući u njihove spletke misleći da će na taj način izvojevati slobodu. Na taj način su napravili odskočnu dasku svima onim koji su htjeli da sruše ovaj ummet.
Srušio ga je svaki onaj koji je ovaj ummet odgajao na nepokornosti Allahu, s.v.t., olakšavaju robovima da se udalje od svog Gospodara. Jer put griješenja, kao što je Allahov sunnet među stvorenjima, narode odvede do litice nesloge, razdora i smutnje te kao takvog ga je nemoguće više ukrotiti. Bilo koji narod kojeg akida ne odgoji i ne postavi mu granice, nema niti će postajati bilo koji sistem koji će ga odgojiti poslije toga.
Islamski svijet srušio je trgovac musliman, sposoban, nadaren i talentovan da trguje i posluje, i to onog trenutka kada svoj imetak i znanje nije usmjerio prema onome što voli i sa čime je zadovoljan Allah, s.v.t., pomažući ovaj ummet i vjeru.
Srušio ga je ummet sa svim svojim članovima i pojedincima i to onog trenutka kada su se odrekli svojih vrijednosti i temeljnih načela: odgojnih, pedagoških, materijalnih i svih onih puteva kojima su se mogli spremiti za džihad koji je osnova naše vjere, i zbog čijeg zanemarivanja je ummet dospio u ovu poziciju u kojoj se sada nalazi.
Pomoć ovom ummetu unazadio je veliki broj daija onog trenutka kada nisu ispunili uvjete iskrenosti, nisu očistili svoje nijete i srca, nisu se potrudili da napreduju niti su žudili za uspjehom, nisu zaslužili berićet u svojoj da’vi niti poslovima, tako da ummet nisu mogli dovesti do obale pobjede, do koje se ne dopire osim sa iskrenim namjerama odbacujući svaki vid strasti i ovosvjetskih uživanja.
Da!!! Cijenjena braćo i sestre. Neprijateljske spletke su uspjele u tome. Međutim, ne bi se tako desilo da smo mi poradili na sebi, da smo mi bili bolji u svojoj vjeri, da smo obavili svoje obaveze, da smo se iskreno Allaha bojali. Allah bi nas pomogao protiv neprijatelja, jer On, subhanehu, kaže: ”Ako strpljivi i bogobojazni budete, njihove vam spletke ništa neće naškoditi.” (Ali Imran, 120)
Ummet je ostao u jednoj kariki praznine u svom padanju između nemara vladara i odgovornih koji ummet ne odgajaju na pridržavanju istinske vjere i svih pojedinaca koji su dopustili da ovi vladari i odgovorni utječu svojom politikom na njih, tako da oni ne popravljaju stanje, a ovi ne haju za svoje niti mare za tuđe greške. Tako da se sve vrti u prazno, ukrug. Ona mora pući. Puknut će na mudar i ispravan način. Puknut će na takav način koji će dovesti do poboljšanja stanja počevši od svakog pojedinca bez razlike bio vladar ili podanik. Pa, ako se poboljša stanje jednog od njih dvojice, to će dovesti do poboljšanja onog drugog, inšallah. Ili će barem skloniti koprenu sa lica i očiju koju mu je šejtan nabacio nakon dugog vremena službe neprijatelju vjere, nakon dugog vremena odbacivanja istine i svega onoga što bi moglo poboljšati njegovo stanje kao i stanje ummeta.
Sve spomenuto u tekstu ne znači da u ummetu ne postoji dobro. Naprotiv, naš ummet je ummet dobra koje se krije u njegovim sinovima. Ali, oni čekaju nešto što će ih potisnuti da se više promijeni bolno stanje u kojem se kotrlja kako bi došao do Allahovog zadovoljstva.
”Allah će pomoći onoga ko Njega pomaže. Allah je uistinu jak i silan.” (El-Hadždž, 40)
Allah je, onima koji budu od vas vjerovali i dobra djela činili, obećao da će im namjesništvo na Zemlji podariti isto onako kao što je podario onima prije njih. Njihova će vjera, kojom je On zadovoljan, zavladati. Nakon što su strahovali, strah će im sigurnošću zamijeniti. Mene će obožavati, i nikoga mi neće ravnim smatrati. Onaj ko nakon toga bude nevjerovao, oni su uistinu pravi grješnici. (En Nur, 55)
On je rekao, a Njegove riječi su istina: ”Mi smo u Tevratu nakon toga propisali da će Zemlju naslijediti Moji dobri robovi. Ovo je vijest za ljude pobožne.” (El-Enbija, 105-106)
Izvor: www.islamway.com