“Operativna saznanja bezbjedonosnih službi” (?!)
Oni već više od mjesec dana štajkuju glađu, žive od šake hurmi i vode, jedu samo hranu koju im donesu njihove tužne i ponižene porodice, a Ebu Hamza je doveden do ruba fizičkog uništenja. Upravo je istekla godina dana od njihova pritvaranja, i za to vrijeme vlast nije iznašla nijedan dokaz protiv njih i nijedan opravdan razlog zašto ih drži u tome tamo mučilištu. Preda mnom su četiri velika toma njihove korespondencije s našim licemjernim, šovinističkim, antimuslimanskim vlastima, sa Sudom u Strazburu, s domaćom i inozemnom javnošću, i ja ću Vas, gosp. Predsjedniče, ukratko, na primjeru Ebu Hamze, upoznati s pravnom suštinom ovog državnog terora:
Imad el-Husin je u Jugoslaviju došao 1983. god. kako bi studirao medicinske nauke, a godine 1992. ušao je u našu zemlju i postao dobrovoljac naše armije. Oženio se hudovicom šehida Hamida Softića, imama, učenika Gazi Husrev-begove medrese, koga su agresorske velikosrpke snage svirepo ubile u Omarskoj. Uz troje rahm. Hamidove djece, koje je preuzeo i koje je sve ovo vrijeme prije hapšenja pazio kao da su njegova rođena, s istom ženom je stekao još troje djece. Državljanstvo naše zemlje dobio je 1994. god., a 2001. Federacija Bosne i Hercegovine mu ga prvi put oduzima kada je zatražio novi pasoš. Godine 2006. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine uvažava Ebu Hamzinu žalbu i potvrđuje njegove navode o stečenom državljanstvu, a 2007. god. država Bosna i Hercegovina mu po drugi put oduzima državljanstvo bez prava na žalbu. Uhapšen je 6. 10. 2008. god. i na prijevaru, bez prisustva advokata, stavljen u Imigracioni centar u Lukavici, a na osnovu Rješenja Službe za poslove sa strancima. Ustavni sud je krajem marta ove godine usvojio njegovu apelaciju i sada je njegov predmet ponovo vraćen na preispitivanje kod Državnog suda.
U Rješenju o stavljanju pod nadzor Službe za poslove sa strancima, koju predstavlja direktor Dragan Mektić (br. UP-1/19.4.1-07.3-12-1/08), izdatom 6. 10. 2008., stoji da se Imad el-Husin “stavlja pod nadzor” do 5. 11. 2009. “u cilju sprječavanja slobodnog i neograničenog kretanja, prijetnje javnom poretku, javnom redu i miru ili sigurnosti BiH” “na osnovu operativnih saznanja bezbjedonosnih službi”, i odbija mu se bilo kakvo pravo na žalbu.
Poruka ovog i sličnih hapšenja: Bosna je puna “islamskih terorista”
Gosp. Silajdžiću,
kakva su to “operativna saznanja bezbjedonosnih službi na osnovu kojih se ovi ljudi drže u “Imigracionom centru”? Kakvi su to “tajni dokazi” na osnovu kojih se muslimani u Bosni i Hercegovini mogu poslati na nezvaničnu a stvarnu robiju, a njihove porodice na dugo i neizvjesno stradanje? U kakvoj to mi državi živimo, kakvu to mi državu gradimo?! Zašto gosp. Mektić ili Ministarstvo sigurnosti ne pokažu te svoje dokaze?
Gosp. Silajdžiću,
zar se na ovakav način, na osnovu “tajnih dokaza”, ne može uhapsiti svaki građanin ove zemlje, svaki čovjek na Planeti? Zar prije petnaest – dvadeset dana magazin Global nije objavio sheme po kojima su svi važniji politički i vjerski predstavnici Bošnjaka, čak i Vi koji nas predstavljate u najvišem tijelu Države, na osnovu “tajnih dokaza”, označeni kao eksponenti tzv. “islamskog terorizma”?! Zar, slijedom tih shema, u ovoj zemlji svaki musliman nije stigmatiziran kao “islamski terorist”, a narod kome obojica pripadamo, stvarna žrtva agresije, genocida i državnog terorizma, u zapadnjačkim centrima moći predstavljen kao opasni kolektiv kome se ne smije dopustiti da uživa blagodati zapadnoevropske i američke demokracije?! Zar i hapšenje i držanje u Imigracionom centru ovih muslimana arapskog porijekla nije još jedan u nizu pokušaja da se Zapadu poruči kako je naša zemlja puna terorista?!
Gosp. Silajdžiću,
ja Vam pišem iskreno vjerujući u Vašu političku principijelnost, znajući za Vaš moralni integritet i odlučnost, svjestan težine i delikatnosti pozicije na kojoj se nalazite. Ispravite ovu tešku nepravdu nad nedužnim ljudskim bićima, operite ovu ljagu s ove zemlje i s ovog naroda, olakšajte našoj muslimanskoj i patriotskoj savjesti! Upravo ste se vratili s konferencije Organizacije islamskih zemalja održane u Istanbulu na kojoj je istaknuta ključna uloga ovog tijela u spašavanju Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda u vrijeme posljednje agresije i genocida! Ja znam da ste svjesni toga koliko je i naša država i naš narod izgubio na kredibilitetu u tome svijetu upravo zbog pogrešne i servilne politike onih koji su nas, prije Vašeg dolaska u Predsjedništvo, predstavljali u svijetu. To je bio cilj nezvaničnih a poznatih centara moći na Zapadu: da nam destruiraju moralni kapital koga smo i mi i Armija Republike Bosne i Hercegovine stekli u najtežim ratnim prilikama, pogotovo u islamskom svijetu, kod muslimanskih naroda i vlada, i da nas odvoje od toga svijeta. Nelegalno hapšenje “alžirske grupe” i njezino odvođenje u Gvantanamo, montirani “slučaj Pogorelica”, slanje bh vojnika u Irak, prodaja oružja Izraelu, slučaj generala Bahte… – sve su to nelegalne akcije ove države koje su bošnjački “predstavnici” opravdavali za gram vlasti, a koje su od nas, bosanskih muslimana – iako naš napaćeni i plemeniti narod nema nikakve veze s tim – učinile moralne krpe u svijetu čiji smo dio, ali i na demokratskom Zapadu. “Odluka o mom protjerivanju je politička”, kaže Ebu Hamza u intervjuu za Dnevni list, 26.1.2006., “ide naruku i nekim krugovima u Hrvatskoj i Srbiji, ali i Bošnjacima. Tu prvenstveno mislim na Sulejmana Tihića i Mirsada Kebu.”
Musliman muslimanu ne smije priteći upomoć
Gosp. Predsjedniče, sada ste Vi na potezu: ne bih volio da bh i arapski muslimani misle o Vama kao o spomenutim bošnjačkim “predstavnicima”, jer Vi niste takva vrsta političara.
Ebu Hamza je kriv zato što je bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine! Ebu Hamzu, kao i svakog značajnijeg muslimana iz arapskog svijeta koji je, kao vojnik naše armije ili kao humanitarni radnik, pomagao našem narodu i državi, najprije su linčovali “nezavisni” neokomunistički mediji, a hapsili ih, progonili ili držali na teškoj robiji tužioci, sudije ili funkcioneri istog ili sličnog antimuslimanskog naboja! Ako su krivi zatočenici o kojima pišem, onda, na isti način, mogu biti krivi svi pripadnici Armije! Da je Ebu Hamza, ili bilo koji Arap koji štrajkuje glađu u Ulici Draže Mihajlovića, počinio bilo kakav zločin – zar o tome ne bi brujila sva domaća i evropska javnost?! Šta je glavni razlog njihovog hapšenja, u čemu se sastoji njihova “krivica”? Ja ću Vam reći: Njihova “krivica” je u tome što se u Bosni i Hercegovini, u njezinim najtežim godinama, dogodila istinska međumuslimanska solidarnost, što su muslimani Bosne i Hercegovine – taj jedan od najnesretnijih naroda modernog svijeta – pokrenuli najiskrenije osjećaje međumuslimanskog internacionalnog bratstva! Šta se želi postići ovim hapšenjem i torturom? Hoće se kazniti svako ko i pomisli da, u budućnosti, pritekne upomoć bh. muslimanima! Zašto su dobrovoljci arapskog porijekla došli u Armiju Republike Bosne i Hercegovine 1993. god.? Bošnjačke intelektualne prostitutke, self-hatred individue, mahom s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, toga centra antimuslimanskih ideologija, i novinari “bezbjedonosnih službi” koji prave atmosferu i pripremaju javnost pred svako hapšenje muslimana koji su radili na spašavanju bh. muslimana, u svojim “studijama” ističu da su arapski dobrovoljci u našu zemlju stizali sa ciljem “da promijene multietničku strukturu bh. društva”! Gosp. Silajdžiću, to nije ništa drugo do jedan od brojnih slučajeva opasne zamjene teza iz arsenala Miloševićeve mašinerije za proizvodnju laži! Za dolazak arapskih dobrovoljaca u našu zemlju “kriv” je CNN – koji je svjetsku javnost korektno obavještavao o strašnim zločinima i patnjama kroz koje je prošao naš narod tokom perioda 1992-1995. godine, a prije CNN-a taj su dolazak skrivile one evropske sile koje su nam držale embargo na uvoz odbrambenog oružja! Naravno, ja ovdje govorim o većini tih dobrovoljaca, koje su nosili plemeniti motivi (preko stotinu njih pali su kao šehidi prilikom spašavanja naše nejači), a ne o plaćenicima i onima koji i jesu došli da, po nečijem nalogu, počine ratne zločine u našoj zemlji!
Šta bi učinio naš Profesor, hafiz Silajdžić
Na kraju, dok gledam u dugu hladnu noć iznad ovog svirepoga grada u kome se muslimani hapse bez suda i zakona, kako se ćefne kojoj vlasti, ima tome bar stotinu i trideset godina, ne mogu da Vas ne podsjetim na Vašeg oca, hafiza Kjamila Silajdžića, postavljajući Vam jednostavno, u ovom slučaju – sasvim očekivano pitanje: Šta bi on učinio da je na Vašem mjestu? On je predavao rahmetli Hamidu Softiću (tome crnom dječaku lijepom kao slika, koga ne mogu zamisliti bez njegova osmijeha na licu, s kojim sam igrao fudbal). Vaš je rahmetli otac, koga smo zvali “đačkom majkom”, pomogao svakom učeniku Medrese koji bi ga zamolio za pomoć, a pomagao je i onima za koje bi samo načuo da su u nevolji. Molim Vas – ne, ne molim, nego zahtijevam od Vas, kao građanin ove države i kao musliman, da učinite isto ono što bi učinio Vaš i svaki naš otac: Natjerajte vlast na čijem vrhu stojite da poštuje zakone ove zemlje i konvencije EU i Ujedinjenih naroda, a ne da ih krši! Siguran da pišem i govorim kao glas dva miliona muslimana i iskrenih patriota ove zemlje, tražim od Vas lično da hitno izbavite borce naše armije, našu braću i njihove porodice, iz ovog strašnog ropstva i poniženja!
Uz mahsuz selam, Džemaludin Latić
Napomena: Ovaj tekst će biti objavljen u narednom broju novina “Novi horizonti”