Sva stvorenja su ovisna o Allahu i potrebno im je ono što je kod Njega, a On je neovisan o njima i nema potrebe za njima. Uzvišeni Allah obavezao je Svoje robove dovom, pa kaže: ”Molite Me, Ja ću vam se odazvati. Oni koji se ohole nad ibadetom Meni, u Džehennem će ući poniženi”, tj. koji se ohole nad dovom Meni. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko ne moli Allaha, On će se rasrditi na njega.” (Ibn Madže) Pored ovoga, Allah se raduje kada Ga Njegovi robovi mole i voli one koji ustrajavaju u dovi i Sebi ih približava.
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nastojali su imati osjećaja prema ovom pitanju, pa jedan od njih ne bi smatrao ni najmanju stvar mizernom moleći Allaha za nju. Nikoga ne bi pitali od stvorenja, a to je zato što su bili vezani samo za svoga Gospodara, bliski Njemu, a i On ih je Sebi učinio privrženima ispunjavajući Svoje riječi: ”A kada te Moji robovi pitaju o Meni, Ja sam blizu…” Dova ima veliki stepen kod Allaha, ona je najčasnija stvar kod Allaha. Dova odvraća određenje. Svako ko moli Allaha, On će mu se odazvati, ukoliko postoje povodi i prestaju zapreke. Onaj ko moli Allaha, dobit će jednu od stvari, kao što spominje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim riječima: ”Svakom muslimanu koji bude uputio dovu u kojoj nema grijeha, niti prekidanja rodbinskih odnosa, Allah će dati jedno od troje: ili će mu ubrzati uslišavanje dove, ili će mu je odgoditi za budući svijet, ili će od njega isto toliko zla odvratiti.” Rekoše: ”Hoćemo li onda mnogo doviti?” Reče: ”Allah još više prima.” (Ahmed)
Vrste dove:
Dvije su vrste dove: 1.dova ibadeta, kao što su namaz i post; 2.dova traženja.
Djela se razlikuju po vrijednosti: Da li je bolje učenje Kur’ana ili zikr, ili dova i traženje? Učenje Kur’ana je apsolutno najbolje, a zatim zikr i iznošenje pohvale Allahu, a zatim dova i traženje. Ovako je kada se gleda općenito. Međutim, ono što je manje vrijedno u posebnim slučajevima, može postati vrednije od onoga što je više vrijedno. Dova na dan Arefata vrednija je od učenja Kur’ana. Posvetiti se zikrovima koji se navode u sunnetu poslije propisanih namaza preče je od učenja Kur’ana.
Povodi uslišavanja dove. Postoje očiti i skriveni povodi.
Očiti povodi:
Činjenje dobrih djela, kao što su sadaka, abdest, namaz, okretanje ka Kibli, dizanje ruku, iznošenje pohvale Allaha Uzvišenog koje je dostojan, upotreba Allahovih imena i svojstava koji su u saglasnosti sa predmetom dove. Ukoliko se dovom traži Džennet, tada će Svemogućeg Allaha preklinjati Njegovom dobrotom i milošću. Kada se donosi dova protiv nepravednog, npr., onda se u dovi neće spominjati Allahovo ime Er-Rahman ili El-Kerim, već će se spominjati ime El-Džebbar ili El-Kahhar. Neki od povoda uslišavanja dove su: salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na početku, sredini i kraju dove, priznavanje grijeha, zahvala Allahu na blagodatima, korištenje pohvalnih vremena za koja se navodi dokaz da u njima postoji velika mogućnost za primanje dove. Ona su mnogobrojna, a evo nekih:
1. u toku dana i noći: zadnja trećina noći kada Allah silazi na ovodunjalučko nebo, između ezana i ikameta, poslije uzimanja abdesta, na sedždi, prije predaje selama u namazu, nakon namaza, prilikom završavanja hatme Kur’ana, kada se čuje glas horoza, na putovanju, dova onoga kome je učinjena nepravda, dova onoga koji je u nuždi, dova roditelja za dijete, dova za brata muslimana kada je odsutan, pri susretu s neprijateljem u ratu;
2. u toku sedmice: petkom, a posebno u posljednjim časovima petka;
3. u mjesecima: mjesecu ramazanu prilikom iftara i sehura, u Noći kadra i na dan Arefata;
4. na časnim mjestima: u džamijama općenito, kod Kabe, a posebno kod Multezema (Prostor između Crnog kamena i vrata Kabe), kod Mekami-Ibrahima, alejhis-selam, na Safi i Mervi, na Arefatu, Muzdelifi, Mini u danima hadždža, prilikom pijenja zemzem-vode i dr.
Skriveni povodi:
Prije dove: učiniti iskreno pokajanje, vratiti nepravedno oduzeto, da hrana, piće, odjeća i mjesto stanovanja budu od halal zarade, mnogo činiti pokornosti, izbjegavati zabranjeno, čuvati se sumnji i strasti. Tokom dove: prisustvom srca, pouzdanjem u Allaha, jakom nadom, utjecanjem Njemu, poniznom molbom, ustrajnošću u dovi, prepuštanjem odluke Njemu, neobaziranjem na ostalo mimo Njega, ubjeđenjem da će dova biti primljena.
Zapreke uslišavanja dove. Nekada čovjek moli, ali mu se ne uslišava, ili se uslišavanje odgodi. Za to postoje mnogobrojni povodi, a od njih su:
1. pored Allaha moliti i druge;
2. spominjanje pojedinosti u dovi, kao što je traženje utočišta od vrućine Džehennema, njegove tjeskobe, tame… iako je dovoljno da se zatraži samo utočište od vatre;
3. da musliman moli protiv sebe ili nepravedno protiv drugoga;
4. upućivati dovu u kojoj je grijeh i prekidanje rodbinskih veza;
5. dovu učiniti ovisnom o volji, riječima: ”Allahu, oprosti mi ako želiš (inšallah)” i sl.;
6. ubrzavati uslišavanje riječima: ”Molio sam, ali mi se ne uslišava”;
7. klonuće, tj. ostaviti upućivanje dove iz umora ili dosade;
8. upućivati dovu nemarna i zaokupirana srca drugim stvarima;
9. neučtivo ponašanje pred Allahom: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je nekoga čovjeka kako upućuje dovu u svome namazu, a nije donio salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: ”Ovaj ubrzava.” Zatim ga je pozvao, pa njemu ili nekome drugome rekao: ”Kada neko od vas klanja, neka počne zahvalom Allahu i iznošenjem Njegovih pohvalnih osobina. Potom neka donese salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a onda neka upućuje dovu putem onoga što želi.” (Et-Tirmizi);
10. upućivati dovu za ono što je već prošlo i završeno, kao npr. da upućuje dovu da ostane vječno na dunjaluku;
11. nastojanje da se dova izvještačeno rimuje. Uzvišeni kaže: ”Molite svoga Gospodara ponizno i tiho. On ne voli one koji prelaze granice.” Ibn Abbas kaže: ”Sagledaj rimovanje u dovi, pa ga izbjegavaj, jer sam bio sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabima koji to nisu činili”, tj. to su izbjegavali (El-Buhari);
12. pretjerano podizanje glasa u dovi. Uzvišeni kaže: ”U svome namazu ne podiži glasa, niti ga previše utišavaj, već između toga sredinu traži.” Aiša, radijallahu anha, rekla je: ”Ovo je objavljeno u pogledu dove.”
Pohvalno je da onaj koji upućuje dovu napravi sljedeći raspored u dovi:
prvo, zahvala i pohvala;
drugo, salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem;
treće, pokajanje i priznanje grijeha;
četvrto, zahvala Allahu na blagodatima;
peto, otpočinjanje učenja dove i nastojanje da bude jezgrovita, te da se uči ono što je vjerodostojno preneseno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i ispravnih prethodnika;
šesto, završavanje dove salavatom na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.