Piše: mr. Elvedin Pezić
Bosna i Hercegovina oduvijek se nalazila na vjetrometini svjetskih interesa, a danas je to interesiranje dobilo jednu posve novu dimenziju imajući u vidu da najveći dio stanovništa BiH čine muslimani i da mnoga zbivanja u svijetu i događaji na globalnoj svjetskoj sceni, kojima se, često u negativnom kontekstu, daje predznak islamski, ostavljaju duboke tragove i reflektiraju se na muslimansku zajednicu u našoj domovini. Islamska zajednica u BiH krovna je institucija Bošnjaka, koja u ovim smutnjom i nemilim događajima ispunjenim vremenima želi i treba da predstavlja oazu zaštite i utočišta svim bosanskohercegovačkim muslimanima, u što smo duboko uvjereni. Pored stava koji IZ treba zauzeti u pogledu globalnih događanja, evidentno je da i unutar muslimanske zajednice u BiH postoje određene nesuglasice i da se često stječe dojam kako vodećim ljudima IZ-a nedostaje posvećenosti u sagledavanju i analiziranju unutarmuslimanskih i unutarbošnjačkih potreba, problema i događanja. Polazeći o uvjerenja da je Islamska zajednica otvorena za svaku dobronamjernu sugestiju i da će, suprotno dosadašnjoj praksi, svaki prijedlog i dobronamjernu zamjerku uzeti u razmatranje, ne smatrajući to atakom na njene autoritete, a ni pokušajem podrivanja i rušenja njenih temelja, odlučio sam da iskreno iznesem određena razmatranja u vezi sa ovom problematikom, da ukažem na činjenično stanje među muslimanima u BiH i ponudim konstruktivne prijedloge, u nadi da će to biti doživljeno baš onako kako će biti prezentirano u tekstu i sa željom da to bude prvi korak u rješavanju svima nama zajedničkih problema.
U našoj domovini, ali i šire, u posljednja dva desetljeća i više je nego primjetno blagoslovljeno vjersko buđenje omladine i sve veći broj mladih ljudi koji se konstantno vraćaju u okrilje islama i počinju prakticirati islamske propise. Imajući u vidu činjenicu da je to jedan veoma osjetljiv proces u kojem, figurativno rečeno, mladi ljudi često sa jednog životnog kolosijeka prelaze na potpuno drugi, to zahtijeva i veći angažman uposlenika IZ-a i pronalaženje načina i programa za uključenje i aktiviranje tih ljudi u okvire Islamske zajednice, za iznalaženje, prevazilaženje i rješavanje neminovnih nesuglasica, nerazumijevanja i problema.
Analizirajući dosadašnje stanje u tom pogledu, evidentno je da Islamska zajednica još uvijek nije uzela u razmatranje ni usvojila neki poseban i specijalan plan i program koji će ponuditi ovim mladim ljudima i tako ih okupiti i zaštititi od ekstremnih ideja, tako da oni u tom vakuumu pokušavaju sami sebi da pronađu pravi put, što je vrlo opasno i nerijetko izazove teške posljedice, jer veoma se često uvjerimo kako, nažalost, ima onih koji zalutaju i odlutaju na puteve tekfirenja i ekstremizma, a dok se mnogi zadrže na umjerenom putu islama, koji zagovara i Islamska zajednica.
Dakle, činjenično stanje ukazuje na potrebu ovih mladih ljudi za edukativnim, humanitarnim i svim drugim općekorisnim aktivnostima, međutim, kako do sada zadovoljenje tih potreba nisu mogli naći u okvirima IZ-a, veliki broj ovih mladih i čestitih praktikanata islama oazu smiraja i ispunjenja duhovnih potreba pronašao je u okrilju određenih nevladinih islamskih organizacija, omladinskih udruženja i djelovanja pojedinaca koji su stekli adekvatnu akademsku šerijatsku naobrazbu, i koji su prepoznali potrebu za radom sa tim mladim ljudima i svoje aktivnosti i djelovanje usmjerili u pravcu realizacije projekata koji će im omogućiti da svojim znanjem i ponašanjem postanu istinski uzori u svojoj zajednici. Aktivisti i članovi ovih islamskih organizacija, omladinskih udruženja i pojedinci nisu uposlenici IZ-a, ali su gotovo bez izuzetka članovi IZ-a i svojim angažmanom i radom sa tim mladim ljudima žele dati doprinos društvu, nastojeći da u svakom segmentu pozitivno djeluju i izazivaju pozitivne efekte, a naročito u domenu vjerske edukacije mladih i osiguranja njihovog svrsishodnog društvenog aktivizma, a rezultati koji su postignuti na tom polju i više su nego vidni.
Budući da većina aktivnosti ovih islamskih omladinskih udruženja i akademski obrazovanih pojedinaca ima vjerski predznak i da propagira ljepotu življenja u okrilju islama, pozivanje na univerzalno, umjereno razumijevanje islama, na poštovanje institucije IZ-a, poštivanje države u kojoj živimo i njenih institucija, na gradnju suživota sa svim narodima koji žive u jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini, polazišna je tačka njihovog djelovanja. Ovom prilikom neophodno je naglasiti, a nažalost u tom su pogledu česte nesuglasice, kako poštovanje institucije IZ-a nikako ne znači da treba apstinirati od ukazivanja na određene devijantne pojave kod našeg naroda iza kojih ponekad stoji i sama institucija IZ-a, jer je to u osnovi bila praksa učenih ljudi naših prostora, a primjera je toliko da ih ne treba navoditi. Ponekad se desi da određene osobe, iz njima poznatih razloga, žele poistovjetiti ukazivanje na određene devijacije u društvu sa rušenjem institucije IZ-a, što je neispravno, jer od vremena prvih generacija, učenjaci su ljudima ukazivali na greške, što im je i obaveza od Uzvišenog Allaha, i niko to nije smatrao rušenjem institucija.
Spomenuti aktivisti nevladinih omladinskih udruženja i šerijatski obrazovani pojedinci, sada već davne 2006. godine, izašli su sa zajedničkim proglasom u kojem su osudili ekstremna tumačenja islama, kao i neutemeljeno proglašavanje ljudi nevjernicima, što ukazuje na zrelost spomenutih osoba i njihovu dalekovidnost, jer su u samom početku nastanka devijantnih tumačenja islama na ovim prostorima prepoznali opasnost tog problema i adekvatno reagirali. Mnogi smatraju da je ovaj proglas ostavio neizmjeriv trag na kasnije generacije, što je opet jasan pokazatelj pozitivnog utjecaja tih ljudi. Nažalost, iako su među prvima prepoznali i osudili pojavu ekstremizma i ideja tekfira, iako se možda najviše bore protiv ovih devijacija, danas su oni najveće žrtve generalizacije, koja je prisutna na svakom koraku.
Nažalost, ovom generalizacijom i marginaliziranjem nisu obihvaćeni samo aktivisti ovih udruženja nego i većina mladih ljudi koji se vraćaju svojoj vjeri, koji žele da praktično žive u skladu sa islamom i njegovim postulatima, koji prakticiraju “umjereni” islam, a u isto vrijeme društveno su aktivni u svojim sredinama, ne izoluju se od društva u kojem žive, školuju se, privređuju sebi i široj zajednici, osuđuju svaku vrstu nasilja, terora, osuđuju nepoštovanje države i njenih institucija. Učeni su da moraju poštovati druge, prihvatati različitosti, izmirivati svoje obaveze prema svakome, poštovati ljudski život i čast kao nešto najsvetije na dunjaluku, kako nas je već poučio onaj kojeg je Uzvišeni poslao kao milost svjetovima, Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Bez imalo pretjerivanja, kada bismo samo htjeli da objektivno pogledamo na stanje u državi, shvatili bismo da su ovi mladi ljudi najbolji sloj našeg društva, jer oni su najudaljeniji od bilo kakvih kriminalnih radnji, daleko su od svih vrsta poroka, solidarišu se sa društvom u kojem žive, i krasi ih još mnogo lijepih i plemenitih osobina. Druga je tema to što naši mediji pokušavaju greške pojedinaca toliko isforsirati da bi se o svima njima dobila negativna slika, što je, nažalost, obmanulo veliki broj ljudi u našoj državi i šire, pa čak i onih koji to sebi nikako nisu smjeli da dozvole.
Naravno, niko ne želi negirati da postoji jedna mala grupica omladine, precentulno skoro zanemariva u odnosu na prethodno spomenutu skupinu, a koja neispravno razumije islam i njegove postulate, pa na tom putu podržavaju neki od ekstremnih načina tumačenja islama, zastupljenih negdje u svijetu.
O razlozima njihovog zastranjivanja moglo bi se govoriti nadugo i naširoko, ali prema mom mišljenju, trenutno je mnogo važnije da se govori o rješenju koje treba ponuditi kako bi se ti, često iskreni mladi ljudi, uz Allahovu pomoć, vratili na pravi put i kako bi se blagovremeno sačuvali neželjenih posljedica koje mogu da zadese naše društvo, čije ćemo posljedice na kraju svi zajedno trpjeti i snositi.
Dakle, Islamska zajednica treba prepoznati ove probleme i napraviti razliku između prve spomenute skupine društveno aktivnih entuzijasta i mladih ljudi koji žele napredovati na ličnom planu i dati svoj doprinos u izgradnji moralnog i prosperitetnog društva i ove druge skupine koja je zalutala u tmine ekstremizma. Nakon ovog prvog koraka, potrebno je pristupiti dugoročnom rješavanju ovog problema. Naravno, ovo nije nimalo jednostavno i već na samom početku nameću se brojna pitanja, a prva od njih jesu: Šta učiniti? Kako tim ljudima prići i na koji način reagirati?
Ovom prilikom ponudit ću svoje viđenje za rješenje ovog problema.
Prvo, smatram da o tome ne treba da razgovaraju pojedinci, nego stručnjaci, što nameće potrebu formiranja timova ljudi koji će analizirati stanje, a potom predložiti i poduzeti konkretne korake u rješavanju ovog problema.
Drugo, smatram da je institucija IZ-a najpozvanija da se pozabavi tim pitanjem, to iz razloga što se to pitanje vezuje za islam, a institucija IZ-a je krovna institucija svih Bošnjaka, muslimana u BiH.
Treće, smatram da institucija IZ-a na samom početku treba da da stupi u kontakt i započne otvoren dijalog sa školovanim ljudima koji već godinama rade sa omladinom, a koji su poznati po svojoj objektivnosti i umjerenim stavovima koji ih i neminovno svrstavaju u okvire onoga što se danas zove vesatijom tj. srednjim putem u islamu, koji je daleko od bilo kakve krajnosti ili zastranjivanja, kako bi iskoristila njihov autoritet u sprečavanju širenja ekstremnih ideja kod omladine, a zatim pokušati zajedničkim snagama ponuditi rješenja za onu omladinu koja se bez osnovnog šerijatskog znanja upustila u tumačenje islama.
Četvrto, Islamska zajednica ima ingerencije da stupi u kontakt sa najvećim učenjacima svijeta, koje bi trebalo pozvati, naročito one na koje se ponekada pozivaju ti mladi ljudi, a koji su u osnovi umjereni, ali su njihovi stavovi pogrešno shvaćeni ili su uzeti iz nekog konteksta, pa da se organiziraju javni skupovi i dijalozi sa svima grupacijama koje su sklone određenim devijantnim tumačenjima islama, a sve s ciljem vraćanja tih ljudi na Pravi put.
Peto, ako želimo pomoći nekome ko je zapao u neki problem, onda nam nije potrebno da ga odbijamo od sebe tako što ćemo iskoristiti svaku priliku kada je prisutan u džamiji, pa ga kritizirati i javno prozivati (što je veoma česta praksa pojedinih imama koji sa minbera, i pored toga što ima toliko potrebnih tema da se obrađuju, skoro pa neprestano napadaju one koji s njima ne dijele isto mišljenje). Svaki imam treba da ima u vidu da su ti mladi ljudi većinom iskreni i dobronamjerni i da tako postupaju jer misle da na taj način čine uslugu islamu i muslimanima, i da će shvatiti pogubnost i pogrešnost svojih devijantnih stavova tek kada se sa njima uspostavi dijalog prožet blagošću i mudrošću.
Allaha molim da sjedini naša srca na putu istine, da nas pomogne u rješavanju problema koji su pred nama, i da našoj omladini koja je krenula neispravnim putem osvijetli puteve istine!