Preveo: Haris Osmanagić
Berlin – Muhammed Ali Zunubi poginje svoju glavu dok sveštenik poljeva njegovu glavu “svetom vodom”. “Da li napuštaš Sotonu i njegova zla djela?” pita pastor Gottfried Martens iransku izbjeglicu, “Da li napuštaš islam?”
“Da,” sa žarom odgovara Zunubi. “Blagosiljajući” ga svojim rukama, Martens zatim krsti ovog čovjeka. Muhammed je sada Martin; više nije musliman, sada je kršćanin. Zunubi je stolar iz iranskog grada Širaz, a u Njemačku je sa ženom i dvoje djece došao prije pet mjeseci. Jedan je od više stotina, uglavnom iranskih i afganistanskih, aplikanata za azil koji su prešli na kršćanstvo u evangelističkoj Crkvi Trojstva u Berlinu.
Teško je ne primjetiti činjenicu da će ova njihova odluka uveliko povećati šanse da im azil bude odobren, jer mogu tvrditi da bi bili izloženi progonu ukoliko bi se vratili u svoju državu.
Martens je svjestan da neki konvertiraju kako bi uvećali svoje šanse da ostanu u Njemačkoj. No, za pastora motivacija nije ni bitna. Tvrdi da se svaki deseti konvertit ne vraća u crkvu nakon krštenja. Samo biti kršćanin nije dovoljno aplikantu za azil, a Angela Merkel se ove sedmice potrudila da ponovi da su muslimani dobrodošli u Njemačkoj.
No, na primjer, u Afganistanu i Iranu je napuštanje islama i prelazak na kršćanstvo kažnjivo smrću ili zatvorom, pa je malo vjerovatno da će Njemačka jednu iransku ili afganistansku izbjeglicu, koja je konvertit, deportirati.
Neće niko javno priznati da je konvertirao kako bi povećao sebi šanse da dobije azil. To bi moglo rezultirati odbijanjem molbe za azil i deportacijom. Nekoliko kandidata za krštenje u Martensovoj crkvi nije htjelo da kaže svoje ime iz straha od odbacivanja od strane svoje porodica u rodnoj državi.
Mnogi su rekli da je njihov prelazak zasnovan na ubjeđenju, no, jedna Iranka je rekla da je ubjeđenja da su se mnogi priključili crkvi kako bi izgledi za azil postali bolji.
Jedan član crkvene zajednica, Visam Hajdari, je prvobitno aplicirao za azil u Norveškoj, i prešao je na kršćanstvo 2009. No, njegova molba je odbijena, jer norveške službe nisu bile stava da bi mogao biti osuđen u Iranu samo zato što je kršćanin, te je došao u Njemačku da pokuša ostvariti status izbjeglice. Još uvijek čeka na odluku.
“Većina Iranaca ovdje nije prešla na kršćanstvo jer je to zaista njihova vjera,” rekao je Hajdari i nastavio: “Sve što žele jeste da ostanu u Njemačkoj.”
No, dok druge crkve u Njemačkoj imaju problema sa sve manjim brojem članova, Martensova zajednica je narasla sa 150 na 600 u samo dvije godine sa, naizgled, beskrajnim brojem novih izbjeglica koje i dalje dolaze kod njega. Neki dolaze iz dalekih gradova, poput Rostoka na Baltičkom moru, jer su čuli od drugih da Martens ne samo da krsti bivše muslimane nakon tromjesečnog “brzog kursa” u kršćanstvu, već i da im pomaže sa molbama za azil.
I druge crkvene zajednice širom Njemačke, poput luteranskih crkvi u Hannoveru i Rhinelandu, su navele da je primjetan rastući broj iranskih konvertita na kršćanstvo. Tačan broj konvertiranja bivših muslimana na kršćanstvo u zadnjih nekoliko godina ne postoji, ali je to svakako vrlo mali procenat u odnosu na četiri miliona muslimana u Njemačkoj. No, makar što se Berlina tiče, Martens broj prelazaka opisuje kao, ni manje ni više, nego li “čudo”. Prema njegovim riječima, još 80 ljudi, uglavnom Iranaca i nekoliko Afganistanaca, čeka na krštenje.
Njemačka svjedoči neobično veliki broj aplikanata za azil; ove godine se očekuje da njihov broj bude 800 000 – četvorostruko povećanje u odnosu na prethodnu godinu.
Mnoge izbjeglice dolaze iz zemalja poput Sirije, Iraka, Afganistana ili Pakistana. Dok će izbjeglice iz ratom poharane Sirije skoro pa sigurno dobivati statuse azilanata, situacija je nešto kompliciranija za one iz Irana i Afganistana, država koje se smatraju stabilnim zemljama. Zadnjih godina, oko 40-50% aplikanata iz ove dvije zemlje je dobilo dozvolu za boravak, a mnogi od njih su dobili samo privremeno odobrenje.
Iz njemačkog Federalni ured za migraciju i izbjeglice je saopšteno da ne žele komentirati razloge koje individualni aplikanti navode kada apliciraju za azil ili koliko njih dobije status izbjeglice u Njemačkoj po osnovu gonjenja radi vjere.
Zunubi, koji je bio obučen u bijelo te nedjelje kada se krstio, je rekao da je tajno prisustvovao kršćanskim obredima u Iranu još od svoje 18. godine, kada su ga prijatelji upoznali sa Biblijom. Odlučio je da pobjegne u Njemačku kada su neki njegovi prijatelji kršćani uhapšeni zbog prakticiranja svoje vjere.
Za Zunubija i njegovu suprugu Afsaneh, koja je nakon krštenja odabrala ime Katarina, taj čin predstavlja novi početak u životu.
“Sada smo slobodni, i sada možemo slobodno biti ono što jesmo,” rekla je ona i dodala: “Tako sam sretna, i to mi je najvažnije, da će naša djeca imatu lijepu budućnost ovdje i imati dobru edukaciju u Njemačkoj.”
Izvor: www.arabnews.com