Piše: Ahmad Zaidan
Dok sam sjedio na istoku Ghoute, nadomak Damaska, jednog jutra u martu 2013, a ispred mene je bio raskošan sirijski doručak, jedan od mojih domaćina vidio je da se smiješim.
Taj čovjek, član Al-Nusra Fronta – ogranka Al-Kaide u Siriji, o kojem sam pripremao izvještaj za Al Jazeeru Arabic – postavio je hranu na pod i upitao me: “Da li možda želite nešto reći?“
Odgovorio sam potvrdno sa još većim osmijehom.
„Mi smo ranije izvještavali o Al-Kaidi Osame bin Ladena i o njihovim domaćinima, talibanima Mullaha Omara u Afganistanu. Oni su za doručak uvijek nudili samo čaj i hljeb. Stvari sada izgledaju drugačije,“ odgovorio sam, pokazavši rukom na desetak jela ispred mene.
Moj domaćin je ponizno insistirao da počnem s jelom.
Ova mala anegdota ilustruje promjenu koja se desila sa Al-Kaidom u Siriji. U ovom drevnom stjecištu religija i civilizacija, kuhinja je ključ za razumijevanje sociologije.
Poruka Zapadu
Onda je uslijedio rijedak i ekskluzivan intervju koji je Abu Muhamed al-Golani dao Al Jazeeri Arabic. Vidjevši vođu Al-Nusre, čije lice nije prikazano, prva stvar koju sam zapazio bila je njegova tradicionalna sirijska nošnja. Nije nosio prepoznatljivi Al-Kaidin turban.
Golani se usprotivio Al-Kaidinom naslijeđu proganjanja manjina, rekavši alevitskoj zajednici – glavnom osloncu podrške diktatora Bashara al-Assada – da će biti dobrodošli u Siriju nakon Assada.
„Ako neko od vas napusti ovaj režim i pokaje se za svoje postupke protiv sirijskog naroda, bit će mu oprošteno, imat će pravo da živi kao državljanin Sirije,“ kazao je on. Rekao je da nema bojazni za zajednicu Druza, s obzirom da će njihova sela u Idlibu koju kontroliše frakcija Jaish al- Fatah ostati sigurna. Čak je i Walid Jumblatt, libanski vođa Druza, hvalio pristup Al-Nusre. Jumblatt je nastavio savjetom Druzima u Siriji da se suprotstave Assadovom režimu – iako su njihova uporišta na jugu Sirije još pod kontrolom režima.
Golani nije propustio priliku da se obrati direktno Zapadu.
„Mi se borimo protiv Assadovog režima, i nemamo ništa sa SAD-om – iako su nas bombardovali mnogo puta,“ rekao je on. Odražavajući sentimente mnogih običnih Sirijaca, kritikovao je SAD jer, kako izgleda, zauzima Basharovu stranu u borbi protiv ISIL-a (koji je i sam nekada bio ogranak Al-Kaide), a koju predvodi savez s Washingtonom na čelu.
Iznenađujuće, on nije napustio Al-Kaidu niti je povukao svoju odanost njenom vođi Aymanu al-Zawahiriju – koji, kao i britanski monarh, ima simboličan značaj bez mnogo praktičnog autoriteta.
Prema informacijama koje su nedavno procurile, vođe Al-Nusre su navodno održavale duge sastanke na kojima je odlučeno da napuste Al-Kaidino pokroviteljstvo i djeluju isključivo kao sirijska stranka s namjerom uspostavljanja islamske države.
Takav potez, kad god da se napravi, ne samo da bi zadovoljio sljedbenike Al-Nusre, već bi izazvao i brojne probleme ISIL-u. Iz intervjua se vidi da Golani tek treba potvrditi takav potez.
Izgleda da je ova generacija Al-Kaide potpuno drugačija od prethodne inkarnacije nebulozne mreže pod vođstvom Bin Ladena. Zawahiri nema Bin Ladenovu karizmu, što predstavlja udarac na Al-Kaidin značaj i regrutovanje. Egipćani se, naprimjer, pridružuju grupama povezanim sa ISIL-om na Sinajskom poluotoku.
Veoma je teško pomoći da se uspostavi građanska država koju traže liberalne i sekularne snage.
Najprije, snage islamista imaju stvarnu moć na terenu, dok Zapad nema nikakvog utjecaja. Zatim, reakcije sirijskog naroda na nesmanjeno ubijanje i uništenje koje je u njihovoj državi prisutno godinama (a u pomoć im nisu došle ni međunarodna zajednica ni liberalne i sekularne snage), postale su agresivnije i militantnije. Islamisti su međutim stali u odbranu, borili su se protiv režima i žrtvovali su se tokom protekle četiri godine.
SAD i Zapad mogu na Al-Nusra Front reagovati kako smatraju prikladnim. Nekada je Washington Palestinsku oslobodilačku organizaciju predstavljao kao terorističku, ali onda je promijenio politiku.
Talibani u Afganistanu su nekada bili glavna meta američke vojske, ali im trenutno ni UN, ni Velika Britanija ni SAD ne pripisuju oznaku „terorističke organizacije“. Bijela kuća čak ni Hezbollah niti Kasima Sulejmanija iz iranskih kurdskih snaga ne označava kao „teroriste“.
Vrtlog podjela
Neki politiku Washingtona smatraju kratkovidnom i glupom, ali drugima je draže nazvati je pragmatičnom. Presuda Al-Nusri još nije izašla na vidjelo.
Izvještaji obavještajnih službi i procjene stručnjaka saglasni su u procjeni da se Assadov režim „bori za zrak“ dok se omča steže. Međunarodna zajednica mora odgovoriti na situaciju na terenu.
Do sada je vrijeme za oprost Assadu ili Hezbollahu sigurno prošlo. Oni se mogu i dalje zaklinjati na vjernost iranskom vrhovnom vođi Aliju Khamneiju, ako će im to pomoći. U Ramadiju i Anbaru, šiitske grupe (koje podržava SAD) koje se bore protiv ISIL-a, uzvikuju sektaške slogane „Ya Hussain!“ i „Ya Khamenei!“ dok se bore u sunitskim centrima.
Obamina administracija može prihvatiti ideju da se naoružane grupe strane iračkoj populaciji bore u ime Bagdada, ali i dalje ima problem sa sirijskim borcima – kao što su oni koji sačinjavaju redove Al-Nusre koji se bore u Siriji. Ova dihotomija neće poslužiti interesima Zapada.
Bez sumnje nedavne promjene – kako vojne, tako i političke – u Siriji, pokazuju da se situacija okreće protiv režima. Sada je izazov kako ugoditi svima u toleranciji i izgraditi mostove koji će ujediniti rasparčanu državu.
Ukoliko Sirija padne na ovom izazovu, država će se kretati ka još dubljem uništenju i očaju – onom koji će povući njene komšije u regiji i šire u vrtlog podjela i nasilja koji vuče ka dnu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
(Al Jazeera)