Piše: Mr. Osman Smajlović
Apsolutna, potpuna i bespogovorna predanost objavi i pokornost Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku najočitija je osobina iskrenih mu’mina, vjernika. Uzvišeni Allah je naš Gospodar i On naređuje ili zabranjuje, a mi smo Njegovi robovi i izvršavamo Njegove naredbe i klonimo se Njegovih zabrana. Vjerniku i vjernici ne pripada pravo izbora u pogledu objave, u kontekstu da li da se pokore ili ne pokore. Naprotiv, njihov jedini izbor je bespogovorna predanost i pokornost objavi. Uzvišeni Allah kaže: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti…” (El-Ahzab, 36) U suprotnom, onaj koji postupi shodno svome izboru, suprotno odabiru objave, on je zalutao na put zablude: “A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.” (El-Ahzab, 36)
Nepotpuna predanost i pokornost
Nedosljednost u predanosti objavi i pokornosti Allahu nije osobina istinskog mu’mina. Rasprava o propisima, pokušaj njihovog prilagođavanja strasti i prohtjevima, prihvatanje onog što odgovara i izostavljanje onog što ne odgovara strasti, pokušaj primjenjivanja ličnog poimanja propisa bez šerijatskog utemeljenja i slično, nije obilježje istinskog i predanog mu’mina. Uzvišeni Allah kaže: “Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?!” (El-Bekara, 85)
Kur’an je spomenuo kazivanje o kravi i zapitkivanje Benu Israila, koje je suprotno bespogovornoj predanosti i pokornosti. Na kraju tog kazivanja kaže se: “E, sad si je opisao kako treba!’, rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše.” (El-Bekara, 71) Predan mu’min ne smije se u pogledu objave i propisa postavljati tako da ih prihvata i izvršava preko volje.
Potpuno okretanje od objave i nepredanost i nepokornost obilježje su munafika, dvoličnjaka. A, mu’min ne smije da sliči munaficima. Uzvišeni Allah u kontekstu govora o munaficima kaže: “Kad im se kaže: ‘Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!’ – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću.” (En-Nisa, 61)
Suština islama, imana i robovanja
Suština vjere islama, imana, vjerovanja i robovanja Allahu apsolutna je i bespogovorna predanost objavi i pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. Naziv islam sadrži značenje predanosti, a iman je sazdan na izvršavanju Allahovih naredbi i klonjenju Njegovih zabrana. Da li je zamislivo da istinski mu’min nije spreman na bespogovornu predanost i pokornost svome Gospodaru ili da propise islama pokušava prilagoditi svojoj strasti? Na čemu se gradi robovanje Allahu? Da li rob može odbiti naredbu svoga vlasnika? Da li istinski mu’min može robovati svome Gospodaru a istovremeno odbijati bespogovornu predanost i pokornost?
Ashabi i predanost objavi
Ashabima je vrlo teško pala objava kur’anskog ajeta: “Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati; oprostit će onome kome On hoće, a kaznit će onoga koga On hoće – Allah je kadar sve.” (El-Bekara, 284) Najteže im je pao dio kur’anskog ajeta: “…ili to krili Allah će vas za to pitati”, tj. polagat ćete račun za ono što skrivate u sebi.
Tada su ashabi došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pali na koljena i rekli: “O Božiji Poslaniče! Propisani su nam ibadeti, namaz, post, džihad i sadaka, koje možemo izvršiti, a tebi je objavljen prethodni ajet koji ne možemo primijeniti.” Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, nije prihvatio to pojašnjenje ashaba i rekao im je: “Da li želite reći kao što su ehlul-kitabije prije vas rekli: ‘Čujemo i ne pokoravamo se’? Vi recite: ‘Čujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti’ (El-Bekara, 285).” (Muslim)
Uzvišeni Allah naveo je riječi ehlul-kitabija: “I kada smo od vas vaš zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: ‘Ozbiljno prihvatite ono što vam dajemo i budite poslušni!’, oni su odgovorili: ‘Čujemo, ali poslušati nećemo!’ – srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom. Reci: ‘Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici’” (El-Bekara, 93); “Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: ‘Čujemo, ali se ne pokoravamo!’” (En-Nisa, 46). Ružno je to što vas vaš iman navodi na to da govorite: “Čujemo, ali poslušati nećemo”, jer da ste istinski vjernici, rekli biste: “Slušamo i pokoravamo se.”
Uzvišeni Allah pohvalio je predanost i pokornost mu’mina: “Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ‘Slušamo i pokoravamo se!’ – oni će uspjeti.” ( En-Nur, 51)
Uvaženi mufesir Seadi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Istinski mu’mini, oni koji potvrđuju svoje vjerovanje svojim djelima, kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovom da im on presudi, svejedno da li to se podudaralo sa njihovim strastima ili ne podudaralo, govorili bi: ‘Slušamo i pokoravamo se!’, tj. čuli smo sud Allaha i sud Njegovog Poslanika i odazvali smo se Onom Koji nas je pozvao sudu i pokorili smo se potpunom pokornošću, bez ikakvog opiranja. Riječima: ‘… oni će uspjeti’ Uzvišeni Allah sveo je uspjeh isključivo na one koji su rekli: ‘Slušamo i pokoravamo se’, jer uspjeh je postizanje željenog i spas od neželjenog. I uspjet će samo onaj koji prihvati Allaha za sudiju i Njegovog Poslanika i pokori se Allahu i Njegovom Poslaniku.” (Tefsiru Seadi)
Božanska pohvala
Na poslaničku zapovijed ashabi su rekli: “Slušamo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.” (El-Bekara, 284) I kada su sa poteškoćom učili kur’anski ajet i kada je postao lahak na njihovim jezicima, objavljen je kur’anski ajet: “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.’” (El-Bekara, 285)
Kur’anski ajet sadrži božansku pohvalu Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, i vjernika jer su povjerovali u ono što se objavljuje od Gospodara njihova, vjeruju u imanske šartove, ne prave razliku između poslanikā, i govore: “Čujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.” Ove riječi predstavljaju poslaničku zapovijed i mu’minski odaziv, koji će se učiti sve do Sudnjeg dana.
Olakšica nakon predanosti i pokornosti
U Sahihu kod imama Muslima se kaže da nakon što su ashabi rekli da čuju i da se pokoravaju, očitujući predanost i pokornost, Uzvišeni Allah objavio je sljedeći kur’anski ajet i olakšao mu’minima: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.” (El-Bekara, 286) Uzvišeni Allah dokinuo je polaganje računa za ono što čovjek skriva u sebi.
I, Uzvišeni Allah odazvao se dovama koje se navode u 286. kur’anskom ajetu sure El-Bekara: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!”
Veličanje objave
Jedan od najvećih i najefikasnijih plodova bespogovorne predaje objavi i pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste veličanje objave. Ashabi, najbolja generacija, veličali su objavu, Kur’an i sunnet. Imam Muslim, Allah mu se smilovao, bilježi jedan takav primjer. Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ne zabranjujte svojim suprugama odlazak u džamije kada zatraže dozvolu za to.’” Na to je Bilal b. Abdullah, sin Abdullaha b. Omera, rekao: “Tako mi Allaha! Zasigurno ćemo im zabraniti.” Tada se Abdullah b. Omer okrenuo Bilalu i oštro ga ukorio, a potom mu rekao: “Obavijestio sam te šta je rekao Allahov Poslanik, a ti govoriš: ‘Tako mi Allaha! Zasigurno ćemo im zabraniti.’” (Muslim)
El-Asr